Hajduk na odmor odlazi kao lider, ali nije nas uvjerio da je ovo dovoljno za šampionsko slavlje.

Što smo to 17. prosinca 2023. godini vidjeli u Maksimiru? Znam da sam već dosadan, ali meni se u memoriju vraća jedan drugi prosinac, skoro 40 godina star. Marko Mlinarić – Baka Slišković 2:2. Krcat Maksimir, sjajan nogomet, puno Plavo i Bijelo srce.

A danas? Pod blagdanski bor nogometaši Dinama i Hajduka zapakirali su samo puno problema. To su začinili jednim od najlošijih derbija koje pamtimo. A bilo je loših, jako loših.

Derbi u kojem su Bruno Petković i Marko Livaja među najgorim akterima na travnjaku do kraja će ogoliti istinu o sadašnjem trenutku najvećeg hrvatskog nogometnog derbija. Najprije, obojica su nespremni, Petković ima malo olakotnu okolnost u ozljedi, no jednostavno od njihove neupitne klase zapravo ovisi sudbina dva naša najveća kluba. Petkovića smo vidjeli, ali sve što je dotaknuo pretvorio je u pepeo, a Livaja se samo jednom ukazao filigranskom loptom Sahitiju. E, da, vidjeli smo ih kako udaraju laktom. To im ide dobro. Dinamo je počeo igrati zadnjih pola sata, Hajduk nije imao volje niti za to, osim pokušati sačuvati vlastitu mrežu. Jednostavno jedan Plavi (Kaneko) i jedan Bili (Lučić) premalo su da bi uopće mogli nešto pozitivno napisati.

U Maksimirskoj 128. ovog tjedna razgovarat će se o novom statutu. To je važno, ali prije toga svakako bi se trebalo razgovarati o struci. Ali tko? Ne postoji sportski direktor, nema niti osobe koja bi nešto kvalitetnije mogla znati i ocijeniti uopće kvalitetu rada Sergeja Jakirovića.

Profa, kako mu tepaju prijatelji, nije uspio Dinamovog navijača uvjeriti da je sposoban Dinamo odvesti na prag Lige prvaka, odnosno osvojiti prvenstvo. Pisali smo o olakotnim okolnostima koje je zatekao po dolasku: rasprodaji kapitalaca i ostavljenom upitnom kadru. No, Dinamov je problem u tome što Jakirović nije uspio unaprijediti niti jednog igrača, stvoriti bilo kakav stil igre, a spašavao ga je brzonogi Japanac kojem su se svi rugali. Nema dvojbe da ga je spasilo još jedno europsko proljeće, no tek će se vidjeti može li Sergej više? Iskreno, nije me u to uvjerio, možda će Dinamovu upravu.

Mislav Karoglan mi se nekad čini kao da ima više sreće nego pameti. Hajduk ima prednost koju nije imao 20 godina, ima neizmjernu ljubav navijača izraženu u članstvu i potpori, ali u dosta ovih jesenskih utakmica Bijeli su pokazali da ovo još uvijek nije dovoljno za šampionsko slavlje. Da se ne lažemo, Splićani su tu zahvaljujući i kriminalnoj jesni Zagrepčana, neodlučnoj Rijeci i nekim s(p)retnim pobjedama. I to je napredak kada ne igraju dobro, znali su se provući. Uostalom kao i ove nedjelje u Zagrebu.

I Dinamo i Hajduk trebaju infuziju. U vidu kvalitetnog igračkog kadra. Koliko ima novca u blagajni i da li uopće imaju dovoljno kvalitetne ljude da pronađu igrače koji bi i jedne i druge učinili boljima, e to nam ostaje tek da vidimo. Isto tako ću upitnike ostaviti uz trenere. Hajdukovim igračima odgovara Karoglan, posebno lideru Livaji, nešto slično je i u odnosu Jakirovića i Petkovića. No zapamtio sam jednu mudrost: nije dobar trener kojeg igrači vole, nego onaj kojeg se boje.

Čeka nas napeta zima-proljeće, Hajduk iako vodi na tablici još uvijek je izazivač. Zato što Dinamo zna osvojiti naslov i kad nije najbolji.