Je li Getafix (Čudomix) prestao slati svoj čudesni napitak na adresu Zlatka Dalića?

Listopadski ciklus kvalifikacija za Euro dočekivali smo samo s – lošim vijestima. Perišićeva teška ozljeda, lakše, ali preteške za pomoć Kramarića, Ivanušeca i Petkovića koji se žrtvovao iako ga je Jakirović molio da razmisli o tome. Sasvim valjan razlog za glavobolju, ali u svlačionici je imao – čarobni trokut: Brozović – Kovačić – Modrić, novog golmana Fenerbahčea inače sjajnog Livakovića, imao je najskupljeg stopera svijeta kojem tepa Pep Guardiola i još neke igrače koji su na SP-u bili na puno više nivou.

Što se dogodilo? Ponekad smo kroz Dalićeve godine apostrofirali – sreću. Nakon Brazila u Kataru pomislio sam da Zlatko Dalić ima izravnu dostavu “čudesnog napitka” Getafixa (Čudomiks) koji je Obelix konzumirao tako da je pao u kotao, a Asterix ga konzumira svakodnevno. Taj čudesan mix sreće i sjajne atmosfere koju su sami igrači, savez i izbornik prozvali – Obitelj!

A u obitelji se kroz život događaju predivne stvari, ali ima i onih dana kada sve pođe po zlu, kada se kohezija raspadne, a Čudomix se ne javlja na mobitel. Ono što svakako ne možemo prihvatiti – a to je da i dalje pričamo kako nam nedostaje četiri igrača. Tri su nam se ozlijedila, jednog smo otjerali, a jednog se nismo sjetili. To je nesreća, ali reprezentaciji renomea Hrvatske to se nikako ne može tolerirati.

Prvo pitanje za izbornika je svakako – gdje je nestala kohezija, gdje su se sakrili najvažniji igrači koji upravo u ovakvim utakmicama kada ne ide moraju preuzeti odgovornost? Mizeran učinak veznog reda kojim dirigira “Ballon d’Or” mora snositi najveću odgovornost. Da, oni su ti koji su morali uzeti loptu i nikako ju olako prepustiti suparniku. Nesvakidašnje je da su naši najbolji vezni igrači bacali loptu u aut, gubili loptu, da su imali problema s dvije momčadi koje su bile izrazito agresivne.

To smo nekad rješavali na način da nam pas bude brži, da nam bokovi budu okomiti i točni, a da nam obrambeni igrači budu sigurniji. Dalić je pod pritiskom opće klime protiv Šutala stavio Domagoja Vidu i to je najveća pogreška u ove dvije utakmice. Možda je donio galamu u vidu agresije, ali kvalitetom je i on bio poput ostatka društva – debelo ispod razine.

Dali će još jednom posuo pepelom, svjestan da mora preuzeti odgovornost “i u dobru i u zlu”. Možda da se ovom prigodom sjetio ispričati i onima kojima je poklanjao pobjede, ali nećemo mu ništa posebno zamjeriti. Moramo biti i svjesni da bi ‘letio naglavačke’, jer to je bila praksa HNS-a, kada su izbornicima momčadi ovako izgledati.

No, srećom mi ipak imamo najboljeg izbornika u svojoj povijesti, koji će valjda već nešto smisliti. Bio bi grijeh da četiri milijuna ljudi sljedećeg lipnja i srpnja nema prigodu potpuno podivljati u nacionalnom zanosu i sve muke ovog svijeta sakriti – u Njemačkoj!