Utakmica krivih, suludih odluka. Tako bi se mogla secirati jučerašnja predstava Zlatka Dalića i njegovih igrača protiv Španjolske. Vidjevši i analizirajući sve zapitate se je li nam jučer sreća konačno okrenula leđa i vratila nam za sve što smo od nje dobili od 2018. i 2022. ili smo jednostavno potpuno potonuli.

Prije nego krenem u detaljniju analizu krivih odluka, treba reći da dva detalja/događaja savršeno seciraju i grupiraju svu količinu grešaka i gluposti koju smo jučer napravili. Prvi ide na dušu izborniku Daliću koji je jučer napravio bar pola tuceta krivih odluka, ali ona koja je mene posebno iznervirala je ta da nije mijenjao baš nikoga odmah na poluvremenu kada smo već gubili 3:0. Što čekati, dragi izborniče? Kako je rekao pokojni Stjepan Spajić „Odmah rođo, odmah“, baš tako je trebao i Dalić, a onda kada se i odlučio mijenjati zamijenio je uvjerljivo najboljeg Matea Kovačića i to je onda bio kraj svih nadanja.

Drugi detalj kojeg si već satima pokušavam opravdati i sam sebi objasniti je naravno cirkus oko kaznenog udarca i slučaj Petković. Petković naravno nije jedan od krivaca za poraz jer je ušao kada smo gubili 3:0, ali… Nitko me ne može uvjeriti da Bruno nije imao dovoljno vremena i prostora za bar dvaput gurnuti loptu u praznu mrežu. Što se onda u njegovoj glavi dogodilo da odluči to ignorirati te tako loše pasti i simulirati, teško je reći. Penal je već protiv Španjolske promašio prije 364 dana i bolnog finala Lige nacija (i tad mu je Simon obranio), ali jučer svakako izvođač nije trebao biti po niti jednoj logici. To se jučer očito trebalo tako rasplesti, ipak je dan neobjašnjivo krivih odluka.

Ta su me dva detalja posebno iznervirala, ali to su ipak dvije situacije kada je na semaforu već bilo 0:3 pa su oni samo posljedica mora drugih krivih odluka. Dobili smo puno odgovora na pitanja što su nas mjesecima mučila. Dalić je pokazao da također nije imao odgovore već je improvizirao kao već mnogo puta do sada. Dalić jučer nije izgledao kao trener, Dalić je bio improvizator. I itekako se izgubio i pogriješio.

Portugal nas je očito toliko prevario da smo mislili da smo poletni i savršeni, a natrag dovoljno čvrsti. Postavili smo ponovno jednu dosta upitnu formaciju s dva krilna igrača koja nisu krila, žrtvovali smo najboljeg stopera i poslali ga na bok jer je kao fenomen koji može sve, a bilo je samo pitanje vremena kada će se to obiti o glavu. Stoperi jučer nisu bili Ruben Dias i Akanji kao u Cityju, već Šutalo i Pongračić pa je Gvardiol ipak malo nedostajao kao zadnja figura solidne hrvatske obrane. Hrvatska je s Gvardiolom na stoperu primala jako malo golova, a istom statistikom se može pohvaliti Erlić koji već možda u srijedu dobije šansu.

Teško je sada kritizirati poimenice Pongračića i Šutala, takvi su kakvi jesu, imaju i oni određene kvalitete i mane, nemamo puno ili nemamo uopće boljih. Kod prvog gola su amaterski krenuli naprijed umjesto da brane dubinu, kod trećeg je Pongračić zaboravio Carvajala, ali to se nekada dogodi i nije jedini razlog poraza.

Iako preciznom analizom možemo vidjeti da nismo niti jedan od tri gola primili zbog španjolskog presinga, dosta je čudna Dalićeva odluka inzistirati na toj niskoj igri i ideji da se tako gradi igra. Ideja da od Livakovića pa preko Šutala, Pongračića i Brozovića koji se spušta nešto kreiramo i da držimo posjed bila je totalno pogrešna i tu smo se jako izgubili. S obzirom kakve igrače imamo, više bi nam odgovarao stil ispucavanja te gađanja Budimira/Petkovića i ne bi se toliko mučili.

Nisam jedan od onih koji će Brozovića bacati u blato isključivo jer igra u Saudijskoj Arabiji, ali činjenica je da se malo opustio i da nema više tog žara, oštrine niti preciznosti. Spuštao bi se po tu loptu, ali je to bilo tako sporo i vrlo često neprecizno da su to Španjolci s lakoćom čitali. A bolje je ne komentirati njegovu mlaku reakciju kod drugog gola Furije, gdje je došao pogledati kako Ruiz zabija.

Doduše velika krivica kod tog gola ide i na leđa kapetana Modrića, ali njegovu igru i nema baš smisla komentirati jer je činjenica da ga Dalić svakako neće „kazniti“ klupom, a i mislim da Luka svakako treba igrati pa taman da ne uzmemo niti bod. Ronaldo će igrati za Portugal, Modrić za Hrvatsku i tako je kako je, zaslužili su i dok to žele, oni će igrati.

Puno toga treba mijenjati, a mislim da je svima očito da Kramarić ne može bit krilo per se jer to ne zna i ne može igrati, Kramarić je jedan od najsigurnijih članova prvih 11, samo mu Dalić mora pronaći poziciju koja mu više odgovara. Isto tako, mislim da je gotova Dalićeva improvizacija s Gvardiolom na beka te će se Joško svakako vratiti na stopera. Što će još osim toga Dalić mijenjati prepustit ćemo njemu, ali te dvije promjene će se zasigurno dogoditi, a pitanje je hoće li dati još jednu šansu Brozoviću.

Činjenica je i da nije sve bilo katastrofalno te da ova momčad zna igrati nogomet. Možda je par igrača prestaro i presporo, možda je bila noć krivih i lucidnih odluka, ali nesporno je da smo stvarali šanse i da je bilo tu i druge strane medalje. Činjenica je i da smo igrali i puno lošijih poluvremena i utakmica od ove jučerašnje.

Svakako treba pohvaliti ono dobro, a to je lakoća stvaranja prilika koju jako često nismo imali te zaista zavidna razina Matea Kovačića koji je izgledao kao ono što i je, standardan igrač Manchester Cityja. Solidan je bio i Lovro Majer, a na trenutke i Stanišić pa i Pašalić te Petković, koji je svakako puno toga donio prije nego je napravio glupost godine s jedanaestercem.

Plakati ne treba jer se proći još može na više načina, bitno je ne paničariti već pripremiti utakmicu te pobijediti Albance koji su svakako lošiji od nas. Na Daliću je sada da prestane biti isključivo improvizator i motivator već da postane pravi trener/izbornik i da povuče prave poteze. Puno toga treba mijenjati, ali nesporno je da ova momčad zna igrati nogomet, a još više od toga pobjeđivati. Pobjednički mentalitet je tu, kvaliteta barem za top 16 također, treba samo netko „udrit šakom o stol“ i probudit ih iz zimskog sna.

Jučer je bio dan krivih odluka, sreća nam je definitivno okrenula leđa i narugala nam se za sve što nam je podarila te 2018. pa i 2022. godine. Dalić i Modrić sada moraju zasukati rukave i smisliti kako ćemo bez većih problema okrenuti ovo u svoju korist i napisati još jednu divnu pričicu ovog sna koji traje od 2017. i dolaska aktualnog izbornika. Ja sam siguran da oni to mogu, a ako i ne mogu nema veze, uživali smo dok je trajalo. Na greškama i krivim odlukama se uči, a već u srijedu vidjet ćemo jesmo li naučili.