Prošle su 22 godine od Dinamovog Valentinova, dana kad se voljenom klubu Zagrepčana vratilo staro ime, ime koje je su svi voljeli o obožavali, ime otporno na politiku i raznorazne represije. Do danas 14. veljače 2000. ostaje upamćen kao jedan od najvećih dana kluba u povijesti.

“Tuđman mi je iz bolesničke postelje poručio: “Vratite djeci Dinamo!”, to su riječi Zlatka Canjuge, predsjednika NK Croatije, koje mu je navodno šapnuo prvi hrvatski predsjednik neposredno prije smrti.

Zlatko Canjuga, koji je izgubio političkog ‘tatu’, vrlo brzo i vlast (SDP s Ivanom Račanom je naslijedio desetogodišnju vladavinu HDZ-a) nije imao što izgubiti. Na tajnom druženje kod Željka Šelendića u Gračanima za stolom su sjedili Zlatko Canjuga i Zdravko Mamić. Tamo je dogovoreno da se na skupštini kluba vrati ime Dinamo. Samo jedan gas je bio suzdržan (44-43), svi ostali su 14. veljače 2000. godine donijeli odluku da se klub iz Maksimirske 128 zove – Dinamo. Taj jedan htio je uvesti novo ime ‘Croatia Dinamo’. Jasno, svima je ta varijanta bila neprihvatljiva.

Tuđman je htio promovirati hrvatsku državu i odmaknuti se od komunističkog nasljeđa, nadajući se da će Croatia Zagreb postići niz europskih uspjeha. Devet godina je transparent “Dinamo svetinja” prkosio Franji Tuđmanu, uz 101 na Jelačić placu, bio je to jedini, pravi i glasni bunt. “Da je sloboda i demokracija, bio bi Dinamo, a ne Croatija”.

Dinamovi navijači su u tim godinama proživljavali možda i najveću represiju. Ljubav prema sportu i nogometu kao takvom zasjenila je, kao što zasjeni i brojne druge lijepe, čiste i netaknute stvari – politika. Sličnu represiju je ponovio Zdravko Mamić od 2012. – 2015., isti onaj Zdravko koji je bio glasnogovornik BBB-a u tom vraćanju imena Dinamo.

No, bila je to sve samo ne ugodna predvečer u Maksimiru. Oko pet tisuća BBB-a u ratobornom stanju opkolila je ulaz na zapadnoj strani stadiona. Sukobili su se policija i BBB, naguravanje, udaranje šakama, nogama pa i pendrecima trajalo je tri sata, a u U 18:02 predsjednik Skupštine Stjepan Brolich je objavio: “Ovome klubu vraćeno je ime Dinamo! Od ovoga trenutka ime našega kluba opet je Dinamo!”

“Cijeli grad, svi navijači Dinama bili su za povratak imena. Nevjerojatno je zajedništvo vladalo oko toga. Bila je jedna slavljenička atmosfera. Imao sam tu čast da odluku o povratku imena Dinamo ja javim navijačima. Naravno da je to bilo prihvaćeno s entuzijazmom i velikom ljubavlju od strane Bad Blue Boysa. Ali ne samo kod Boysa, nego kod svih onih kojima je plava boja bila u srcu.”

Nedvojbeno je to jedan od najvažnijih dana u povijesti kluba iz Maksimirske 128.