Hajduk je dolaskom dvojice Španjolaca (vrlo vjerojatno) kompletirao igračku križaljku za aktualnu sezonu. Splićani u prvenstvu izgledaju kao ozbiljna momčad, a trener Garcia je na prvu preporodio igrače i dao im sve ono što im je Gattuso „ukrao“ prošle sezone. Upitnik u naslovu ipak zbog malog uzorka utakmica, nove europske blamaže, ali i „povijesti bolesti“.

Hajduk je u aktualno prvenstvo krenuo furiozno s četiri relativno sigurne pobjede u četiri kola. Iako su Bijeli u zadnjih 20 godina često od samog starta prvenstva kretali nagomilavati zaostatak za Dinamom (i Rijekom), ovaj iznenađujuće uspješan start ipak nije rekordan. Ivan Leko je s Hajdukom krenuo u sezonu 23/24 s pet pobjeda u pet kola, a rekorder je i dalje legendarni Hajdukov „brk“, Zoran Vulić koji je upisao sedam pobjeda u isto toliko kola u sezoni 06./07.

Uz četiri pobjede na samom startu, postoji još puno razloga za optimizam navijača kluba podno Marjana. Prije svega, treba istaknuti da Hajduk prvi puta u pet godina pobjeđuje, a da ne ovisi praktički isključivo o Livaji. Kapetan Hajduka i najbolji igrač lige propustio je prve dvije utakmice SHNL-a, da bi u trećoj protiv Slaven ušao s klupe u 61. minuti.

Gonzalo Garcia shvatio je da Hajdukovu igru mora mijenjati iz temelja te da momčad mora zaboraviti apsolutno sve što im je u ideju nogometa utkao Gennaro Gattuso. Hajduk na ovom malom uzorku utakmica izgleda preporođeno i lepršavo. Ne igraju bunker nadajući se slučajnom bljesku Livaje već su planski puno direktniji, okomitiji i opasniji po suparnička vrata.

Splićani su znatno povećali prosječan broj pogodaka, velikih prilika, driblinga u odnosu na ono što su igrali pod Gattusom. Ključan pokazatelj koliko je Hajduk promijenio svoju igru i koliko je Garcia uspio implicirati trenersku ideju i rukopis je broj udaraca na gol. Gattusov Hajduk prošle je godine kroz 36 kola imao prosjek od tek nešto iznad 11 udaraca na vrata. Hajduk je često pobjeđivao s jedan razlike bez da je stvorio i bilo kakvu veliku priliku za gol, a u dva slučaja Bijeli su pobijedili SHNL utakmice uz četiri i šest udaraca na gol.

Garcijin Hajduk igra znatno drugačije i oku definitivno ljepše, a na malom uzorku utakmica čini se i efikasnije te uspješnije. U prve četiri utakmice SHNL-a Hajduk je uputio čak 80 udaraca na gol, što je prosjek od čak 20 po utakmici, što je čak 57% više nego u Gattusovoj sezoni. Hajduk je u prve četiri utakmice znatno uspješniji i u uspješnim kontranapadima i na tome počiva Garcijina ideja.

Velika je to zasluga dvojice hajdukovih veznjaka, Krovinovića i Pajazitija, a posebno ovog potonjeg koji se za sada pokazao kao veliko pojačanje. Pajaziti je igrač kojeg je Hajduk toliko dugo čekao, plemeniti veznjak koji je okomit i koji defanzivu u nekoliko sekundi tranzicije brzo pretvara u okomit napad. U siromašnom uzorku utakmica Pajaziti je pokazao da može biti Hajdukovo oružje probijanja srednjeg bloka, što je definitivno promijenilo način korištenja, ali i ovisnosti o Marku Livaji.

Garcia je za sada pokazao i učinkovitiji način na koji će njegova krila dobivati na važnosti. Bamba i Šego za sada izgledaju kao duplo bolji igrači od onih prošlogodišnjih, a ne smije se zaboraviti da će Hajduk sigurno čekati pravog Antu Rebića. Ako Rebić bude pravi, Bamba izbjegne ozljede te ako Livaja ostane ono što je bio, Hajduk će u zadnjoj trećini biti sjajna momčad preopasna za trenutnu kvalitetu SHNL-a.

Treba pohvaliti i ostale pridošlice, a posebno australskog „Purgera“ Frana Karačića koji se momentalno izborio za mjesto u prvih 11, a svojim igrama dao je zeleno svjetlo Upravi da krenu u prodaju Nike Sigura koji više definitivno ne želi igrati na Poljudu. Karačić je obrambeno dovoljno čvrst, naprijed dovoljno opasan, a plusevi su i fantastičan pregled igre te igra glavom (zabio već dva pogotka).

Ivušić će biti pojačanje i sigurnost na golu, Raci zanimljiva opcija za rotaciju na stoperima, a na Antu Rebića ne treba trošiti riječi. Ako se spremi i ako bude pravi, bit će najbolji igrač lige uz Marka Livaju. Optimizam oko aktualne sezone u SHNL-u je za Hajduk trenutno sasvim realan, pogotovo zbog europskog debakla koji im je „omogućio“ da se ne troše na dvije utakmice tjedno, već će se za razliku od Dinama (i Rijeke) moći fokusirati samo na domaću ligu.

Ono što u Garcijinom Hajduku do sada nije bilo dobro je definitivno manjak rotacije na stoperskim pozicijama te izostanak pravog zadnjeg veznog. Hajduk je u svim susretima bio itekako ranjiv u defanzivnoj tranziciji jer ni Pajaziti ni Krovinović ne mogu i ne znaju igrati na poziciji „šestice“, a usto se tu previše troše pa naprijed ne mogu dati koliko bi inače.

Te probleme trebali bi sada riješiti igrači koji su potpisali jučer, Španjolci iz Almerie i Valencie. Onaj u  obrani Edgar Gonzalez koji će vrlo vjerojatno odmah zauzeti mjesto u prvih 11 uz Racija pa onda i Šarliju kada se vrati na teren. Bijeli sada na papiru imaju petoricu stopera, Šarliju, Mlačića, Racija, Skelina te Gonzaleza, a šesta opcija ostaje Ismael Diallo (zlu ne trebalo).

Onaj ključni problem trebao bi riješiti igrač koji je prije tri godine vrijedio 25 milijuna eura te koji je sa Španjolskom putovao na Svjetsko prvenstvo u Kataru, Hugo Guillamon. Iskusni veznjak ima gotovo 150 nastupa za Šišmiše u La Ligi te je u najboljim nogometnim godinama, tek mu je 25 na leđima. Pravi je učeni zadnji veznjak, popularna „šestica“ te bi trebao biti ključan igrač za sistem i ideju Gonzala Garcie.

Ako Guillamon uspije prevladati probleme iz prošlosti te bude iole igrač kakav je bio u 15 puta jačoj ligi od SHNL-a, Hajduk je u Španjolcu dobio spektakularno pojačanje.

U idealnom scenariju kada bi svi bili spremni i zdravi, Rokas Pukštas bi preselio na klupu i postao bi 12. igrač koji će igrati značajnu ulogu u veznom redu Bijelih. Mijenjao bi Pajazitija i Krovinovića te bi tako sigurno odigrao preko 2000 minuta u prvenstvu (računa se na to da će Sigur biti prodan).

Idealni, najjači Hajduk na papiru izgledao bi ovako: Ivušić – Karačić, Šarlija, Gonzalez, Hrgović – Guillamon, Krovinović, Pajaziti – Bamba, Rebić, Livaja. Popularnih Garcijinih 4-3-3 koje je uspješno koristio i u Istri. Na papiru to za sada izgleda sjajno, a Španjolci su uz zanimljive i učinkovite predstave u prva četiri kola zasigurno zalog za bolje sutra. Hajdukovi navijači trenutno imaju objektivno pravo nadati se da će ova momčad osvojiti rekordan broj bodova u SHNL-u, usudio bih se reći sigurno 75+.

Ipak, s obzirom da znamo o kojem klubu pričamo, s obzirom da znamo gdje su posljednjih 20 godina kod kuće i 15 godina u Europi, s najavama treba biti oprezan, a potencijalnu euforiju apsolutno zaboraviti! Ovaj isti Hajduk predvođen Garciom prije samo nekoliko dana još se jednom osramotio u Europi i ispao od albanskih „liliputanaca“, tako da bilo kakve pompozne najave ne dolaze u obzir.

Hajduku sada treba mir i rad na samom sebi. Kulturu navijača i kompletnog kluba iz korijena treba mijenjati, klub se zaista mora „stabilizirati“ kako je najavio Goran Vučević i tek onda se može očekivati put „prema gore“.

Garcia je pokazao da zna što mu je činiti te da ima ideju kako ovaj Hajduk učiniti boljom momčadi. Na Hajduku je sada da mu da minimalno dvije godine zdravog rada bez stalnog stresa, nemira i depresije. Europa se ne igra pa neće biti mjesta izlikama o kratkoj rotaciji, ovakav Hajduk morao bi biti spreman potući se s Dinamom za naslov prvaka!