“Nekada su treneri ponavljali: ‘Lopta nije žohar, ne gazi se đonom!’ Primanje lopte trebalo je biti nježno, unutarnjom stranom stopala ili špicom, dovoljno da se ublaži putanja. Takvo primanje omogućavalo je da akcija teče bez zaustavljanja. Ikona tog umijeća? Roberto Baggio koji bi jednim dodirom smirio Pirlovu dugu loptu i već bio pred vratima te zabio Van der Saru. Danas je druga priča. Suženi prostori, veća brzina, futsal rješenja”, navodi Gazzetta pa nastavlja:

“Presing se u suvremenom nogometu pretvorio u opsesiju. Nakon Gasperinijeve revolucije svi pritišću kao piranhe. Prostor je minimalan, vrijeme još manje. Rješenje? Tehnike posuđene iz futsala. Roberto De Zerbi zahtijeva od svojih braniča da drže loptu pod đonom te tako privuku presing i zatim pokrenu akciju odostraga. A kad Modrić ostane stisnut u kut? Finta tijelom, rolica a la Zidane uz kontrolu đonom i Luka nestane iz zagrljaja dvojice protivnika.”

“U napadu je gužva još veća. Ako nježno pikaš loptu u kaznenom prostoru, ostaneš bez nje, ali ako je držiš priljubljenu uz gležanj, malim, finim dodirima đona, možeš proći i kroz ušicu igle.

Kao Petar Sučić, koji je nedavno posjeo čuvare i zabio. Majstorski, u futsal maniri. Tako je manje plemeniti dio kopačke postao simbol klase. Ono što se nekad smatralo grubim i nepoželjnim, danas je znak vrhunskog majstorstva. Dio kopačke koji se ne vidi i stalno je u blatu, postao je alat plemića igre. Novi treneri zato poručuju: Bolje đon nego loše vođena lopta.”