Sportklub vam donosi priču o životnom, ali i sportskom putu jednog od najpodcjenjenijih vratara današnjice, Nicka Popea, čija je priča jedna od najinteresantnijih u današnjem nogometnom svijetu. Piše: Petar Bezinović

Kada je u ljeto 2016. iz Charlton Athletica prešao u Burnley, Nick Pope vjerojatno nije ni slutio gdje će biti danas i kako se život u nekoliko godina može promijeniti za 180 stupnjeva. Tadašnji Charlton bio je u lošem stanju, pri kraju sezone znalo se da će ispasti u treću ligu budući da su bili 22. u Championshipu, a prema tome bi se i dalo zaključiti da talenta u toj ekipi baš i nije bilo. S tim se tadašnji, a i sadašnji trener Burnleya Sean Dyche nije baš složio.

U ljeto 2016. Dyche, koji je u Burnleyju te godine dočekao svoju petu sezonu kao trener,  odlučio je pojačati svoj klub s ljevonogim Islanđaninom  Johannom Bergom Gudmundssonom i njegovim suigračem, 1.97m visokim engleskim vratarom Nickom Popeom koji je skupio 28 nastupa braneći za Charlton u toj sezoni. Burnley je tada na golu imao Toma Heatona, jednog od najpodcjenjenijih engleskih vratara, a zasigurno i najboljeg vrata Burnleyja u novijoj povijesti. U trenutku kada se vraćate u Premier ligu, tražiti igrače u tako lošim klubovima čini se kao sulud potez, međutim ovaj je bio sve osim toga kao i što su i mnoga Dycheova pojačanja. Čisto za usporedbu, Middlesbrough koji je tada također ulazio u najbolju ligu na Otoku odlučio se za dijametralno suprotnu transfer politiku koja je značila dovođenje velikih ali i već pomalo istrošenih imena poput Alvara Negreda, Victora Valdesa i Gastona Ramireza. Jedni su danas na samom dnu Championshipa, a gostovanje kod drugih smatra se jednim od najzahtjevnijih u ligi.

U sezoni 2016-2017 Burnley se nakon jednogodišnje avanture u Championshipu vratio u Premier Ligu. Vjerojatno se radi o jednom od najvećih anti-establishment klubova u Europi, njihova ulaganja su vrlo skromna i prvenstveno se gleda kako razviti mladi talent iz vlastite škole ili kako dovesti nekog vrlo jeftinog igrača koji će se na kraju pokazati kvalitetnim. Tako je složena skoro cijela ekipa Burnleyja, čak i danas kada je klub već četvrtu uzastopnu godinu u Premier ligi i kada je financijski i više nego dovoljno stabilan i spreman za malo veća ulaganja. U malom gradiću poput Burnleyja na sjeveru Engleske koji nema niti sto tisuća stanovnika, ovaj klub je kao svetinja, a ljudi su uglavnom kao i sportska politika kluba poprilično konzervativni i gotovo uvijek zadovoljni s onim što imaju, bez velike potrebe za velikim ili stranim pojačanjima koja bi potencijalno ‘narušila financijsko stanje kluba’. Na početku svake sezone navijači, ali i igrači imaju samo jedan cilj: opstanak u prvoj ligi.

Sean Dyche trener je Claretsa od 2012. godine, a već se ranije iskazao s dovođenjem jeftinih i no name pojačanja u Burnley, ali ovo je možda i njegovo najupečatljivije. Dyche će raditi s onim što mu ponudite, a njegovi nadređeni dosta puta nisu bili baš široke ruke kod dovođenja novih pojačanja što znači da je Dyche morao pronaći drugi put, a to uspješno radi već godinama.

Mladiću kojeg je sa 16 godina na probi odbio Ipswich town te koji se morao okrenuti raznim poslovima poput dostavljanja mlijeka za lokalnu mljekaru i zaposlenju u noćnoj smjeni u jednom od britanskih trgovačkih lanaca zasigurno je teško bilo pronaći motivaciju za potencijalnu karijeru. Ali kako on sam kaže nikada nije odustao i bio je gladan uspjeha.  U momku koji je prije 10 godina radio razvozio mlijeko, Dyche i njegovi pomoćnici prepoznali su ogroman talent koji bi, da nije prepoznat od njih, ispao u treću ligu i teško da bi postigao i pola onog što je postigao do danas.

Danas, Nick Pope prvi je vratar premierligaškog Burnleya i jedan od dva glavna kandidata za prvog vratara Engleske reprezentacije. 

Engleski čuvar mreže simpatičnog i upečatljivog prezimena debitirao je za svoju reprezentaciju u prijateljskoj utakmici u ljeto 2018. protiv Kostarike, no u natjecateljskim utakmicama to se dogodilo tek prije nekoliko dana, u kvalifikacijama za Euro protiv Kosova. Kako stvari za sada stoje, Pope bi se trebao boriti s Jordanom Pickfordom za mjesto u prvoj postavi. Obojica su vrhunski golmani, ali su ponešto drugačijeg stila.  Popea krasi visina, sigurnost i tradicionalan stil branjenja i gotovo nikada ne radi pogreške za razliku od svog reprezentativnog kolege kojem se tu i tamo zna potkrasti koja.

Situacija za Popea nikada nije bila jednostavna. Tražio je svoj put godinama preko niželigaških klubova poput Charltona, Buryja, York Cityja, Aldershot Towna i sličnih i nigdje se nije uspio usidriti sve dok nije došao u Burnley.

What A Feeling. Great win and Top performance from the Lads @England pic.twitter.com/byGWNURHbN

— Nick Pope (@Popey1992) November 17, 2019

Tom Heaton bio je apsolutni broj jedan u Burnleyju po njegovom dolasku te se Pope nije baš naigrao u prvoj sezoni na sjeveru Engleske. U njegovoj drugoj sezoni (2017-18) situacija se znatno mijenja teškom ozljedom Toma Heatona te je Burnley bio primoran postaviti Popea na gol do kraja sezone. I dogodilo se čudo. Klub iz gradića na sjeveru Engleske završio je sezonu na sedmom mjestu i izborio je Europa ligu. Claretsi i Pope tada su sigurno bili najveći overachieveri godine jer malo tko je od kluba koji se bori za opstanak s vratarom koji nikada nije branio na takvoj razini očekivao da mogu postići takav uspjeh koji je sigurno njihov najveći u zadnjih barem 40 godina. Nakon što je postavljen na gol, ekipa je izgledala puno svježije i počeli su igrati bolji nogomet i primati manje golova.  Pope je oduševio sve gledatelje Burnleyja i Premier lige i u toj sezoni stekao je status prvog vratara Claretsa i jednog od najboljih Fantasy akvizicija.  Na kraju sezone dobio je nagradu za najboljeg igrača Burnleyja za tu sezonu, a mnogi ga smatraju i katalizatorom tog velikog uspjeha. Osim toga njegove brojke iz statističke perspektive bile su sjajne te je te sezone zasigurno bio najbolji golman Premier lige uz Davida De Geu.

Prošle je sezone Burnley morao dovesti Joea Harta kao trećeg golmana budući da su i Pope i Heaton bili ozlijeđeni na druži vremenski period. Pope je propustio cijelu sezonu dok su Heaton i Hart podijelili nastupe u Premier ligi. Sa završetkom prošle sezone Claretse je čekala velika odluka. Heaton i Pope bili su prekvalitetni kako bi sjedili na klupi, jedan je morao otići. I bio je to šest godina stariji Tom Heaton kojeg su odlučili  prodati Aston Villi i ostati odani heroju Nicku Popeu, mladiću iz Sohama koji je ispisao jednu od najljepših ali i nepoznatijih priča u današnjem nogometu.

Popey je danas nedvojbeno prvi vratar Burnleyja, a vrlo vjerojatno i Engleske reprezentacije odradi li ovu sezonu na nivou one iz 2017-18. Sa svojih 27 godina, vratarska budućnost je tek pred njim, ostaje za vidjeti što će biti vrhunac njegove, već sad, vrlo zanimljive karijere.