Iskusni hrvatski strateg podijelio je svoje dojmove nakon uvodne četiri pobjede Hrvatske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.

Hrvatska nogometna reprezentacija nastavila je savršene kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. U Zagrebu je pobijedila Crnu Goru s 4:0. Bila je to četvrta utakmica i četvrta pobjeda u skupini L.

O dosadašnjem nastupu Hrvatske i općenito o stanju u reprezentaciji razgovarali smo s iskusnim trenerom Brankom Ivankovićem koji je jedno vrijeme radio u stožeru uz rame treneru svih trenera – Ćiri Blaževiću.

Gospodine Ivanković, bili ste u stožeru kada je Hrvatska u kvalifikacijama također krenula s četiri pobjede u nizu. Kako vam, kao iskusnom stručnjaku izgleda ovaj start reprezentacije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo?

„Izgleda fantastično! Takav start najbolja je motivacija i daje sjajno raspoloženje unutar momčadi. Jer reprezentacija, ne samo hrvatska, nego sve, danas se okupljaju u jako teškim okolnostima – imate jedan, eventualno dva treninga, i to uglavnom regeneracijska. A od trenera se očekuje da momčad odmah funkcionira i ostvaruje rezultate, bez obzira na sve. Zato je uloga izbornika uvijek u vrlo zahtjevnoj poziciji.

Mi smo odradili ključnu utakmicu protiv Crne Gore i uzeli ta tri boda koja su najvažnija. U toj smo utakmici pokazali moć, snagu i kvalitetu. Istina, protivnik je ostao s igračem manje, što je objektivno olakšalo posao, ali ono što me najviše veseli jest da je reprezentacija pokazala čvrstinu, ozbiljnost, agresivnost – onu pozitivnu agresivnost – i veliku kompaktnost. Pogotovo u fazi napada, gdje smo imali brzu reakciju na izgubljenu loptu, pa Crnogorci gotovo da nisu ni zaprijetili. To je ono što daje nadu.“

Protiv Farskih Otoka Hrvatska je igrala bez Modrića i Perišića u prvih 60-ak minuta i vidjelo se koliko ta dva senatora znače. Kako će reprezentacija izgledati kada njih više ne bude i postoje li pravi nasljednici?

„Naravno da igrači podsvjesno računaju na Modrića i Perišića. Oni su lideri, na njih se oslanjaš i identificiraš se s njima. To je normalno, kao što Portugal gleda Cristiana Ronalda. Jasno je da neće biti isto kad njih dvojica odu. No, meni se jako svidjela kompozicija momčadi u toj utakmici – primjerice Pašalić na desnoj strani, koji je drugačiji profil od Perišića, zatim dva klasična napadača, Ivanović i Kramarić, koji su stalno bili visoko. Stanišić je bio ulogom bliži krilu nego Perišiću, i to je meni kao treneru izgledalo vrlo dobro.

No, jasno bit će teško bez Perišića, jer on je u finalu Svjetskog prvenstva bio jedan od najvažnijih igrača, a Modrić je fenomen. I s 40 godina izgleda nevjerojatno jer je potpuno posvećen radu, pripremi, disciplini. Oni su obojica fanatični profesionalci. Ali ja vjerujem da Hrvatska ima potencijal i da će napraviti smjenu generacija na najbolji način. OK, tu sju još Perišić i Modrić, Kramarić im je blizu po godinama, Kovačić također… Još uvijek ćemo imati kičmu momčadi kakvu treba, a selekcija će se nastaviti.“

Spomenuli ste napadača Franju Ivanovića. On je praktički nova snaga Hrvatske i igrač na kojeg Dalić može ozbiljno računati?

„Da, i to nije slučajno. Benfica ne kupuje igrača samo da ga kupi. To je pokazatelj kvalitete. Pogledajte, Crnogorci imaju tog napadač Nikolu Krstovića kojeg je Atalanta platila 25 milijuna, a on protiv nas praktički nije mogao ništa napraviti. A Ivanović se nameće i pokazuje da Hrvatska ima budućnost.“

Kristijan Jakić je protiv Crne Gore dobio pohvale, iako nije igrao na svojoj prirodnoj poziciji. Igrao je na desnoj strani i čak je zabio i prvi gol na utakmici?

„To je upravo ono što treneri vole. Svestran igrač koji može kvalitetno odraditi više pozicija – zadnji vezni, desni bek. To daje fleksibilnost momčadi. I Stanišić je primjer – nominalno je desni bek, a može igrati i šire. To podsjeća na Marija Stanića, koji je pokrivao praktički sve pozicije, ili Zvonimira Soldu koji je igrao i zadnjeg veznog i stopera. Ta svestranost uvijek donosi dodatnu vrijednost.“

Hrvatska je sada na 12 bodova, ali čeka još jedna ozbiljna utakmica, uključujući gostovanje kod Češke. Može li se reći da smo već jednom nogom na Svjetskom prvenstvu u SAD-u, Kanadi i Meksiku?

„Mi Hrvati uvijek volimo malo uvijati stvari. Ali činjenica je – favoriti smo. To ništa ne znači ako nismo ozbiljni i angažirani. Naši su protiv Crne Gore pokazali profesionalnost, odgovornost i maksimalan angažman. To je ključ. U reprezentaciji nema laganih utakmica niti prijateljskih utakmica. Naravno da smo favoriti i protiv Češke. Svi očekuju da se već tada riješi pitanje plasmana i onda će izbornik imati više prostora da uvodi nove igrače, daje im minute i stvara bazu za budućnost.”

Spomenuli ste izbornika Dalića. Kad je imenovan 2017., jeste li očekivali da će toliko dugo ostati i postati najuspješniji izbornik u povijesti Hrvatske?

„Iskreno, tada nisam razmišljao o tome. Trenerski posao je takav – postoje dvije vrste trenera: oni koji su dobili otkaz i oni koji će ga dobiti. Nikad ne znaš. Ali znao sam da je Dalić dobar trener, da ima socijalnu inteligenciju, samopouzdanje i da se kalio u teškim uvjetima. Naravno, uvijek treba i malo sreće, ali ono što je napravio – to je fenomenalno. Postigao je u zadnjih osam godina ono što nisu ni Brazil, ni Njemačka, ni Italija. Argentina je bila na rubu da uopće ne ode do kraja u Katru. A Hrvatska je dvaput zaredom u vrhu svijeta. To je ogroman uspjeh, i Dalićev, i reprezentacije, i svih nas. On je s igračima donio ogromno veselje navijačima, a u konačnici i cijeloj državi.“

Vi i Dalić dijelite i Varaždin kao poveznicu jer i on ga često ističe kao svoj grad iako je stigao iz Livna. Koliko je on tamo zapravo popularan?

„Nevjerojatno je koliko ga Varaždinci vole. On je otvorio restoran-muzej koji je uvijek pun, ljudi dolaze iz cijele Hrvatske. On se poistovjetio s Varaždinom i Varaždin ga je prihvatio. Varaždin je grad koji uvijek prihvati ljude koji vole taj grad i koji se s njim identificiraju. Ljudi su mirni, pitomi i daju ti prostora da se realiziraš. Nije slučajno što je Varaždin proglašavan najljepšim gradom u Hrvatskoj deset godina zaredom, niti što ga istraživanja stavljaju među najpoželjnije za život. Grad ima tradiciju, bogatu povijest i posebnu energiju. I ja sam uvijek ponosan reći – nisam iz Zagreba, ja sam iz Varaždina.“