Kapetan Hrvatske će protiv Italije možda odigrati svoju posljednju utakmicu u 'kockastom dresu'. Nakon dugih 18 godina, priča o Modrićevoj Hrvatskoj bi mogla dobiti svoj epilog, koji, ako se odvije pod reflektorima stadiona u Leipzigu - neće biti sretan.

Živimo na planetu koji nastanjuje gotovo osam milijardi ljudi. To je brojka koju gledajući na papiru možda shvaćamo olako, ali zapravo je ljudskom mozgu vrlo teško, čak bih rekao i nemoguće vizualizirati kolika je to ‘masa ljudi’. Promatrajući svijet kroz prizmu pojedinaca, shvaćamo da je svaki od njih osam milijardi potpuno unikatan. Baš svaka osoba ima posve različite obrasce ponašanja i procesuiranja informacija koji su plod genetski usađene podloge i raznoraznih životnih okolnosti. Međutim, kolikogod svaki čovjek bio poseban, svi posjedujemo neke univerzalne osobine. U biologiji za to postoji termin – osnovni ljudski instinkti.

Iako se poput gospodina Joška Jeličića ne mogu pohvaliti peticom iz biologije, jer sam tijekom cijelog školskog obrazovanja iskonski prezirao taj predmet, naučio sam da postoji pet (prema nekim teorijama i više) osnovnih ljudskih instinkata, a među njima mi je osobito zanimljiv ‘instinkt preživljavanja’. Čovjek prema vlastitoj prirodi strahuje od konačnog odlaska i jedan od glavnih prioriteta mu je ostati na životu. Kada prepozna da se nalazi u situaciji u kojoj je njegova egzistencija ugrožena, živčani sustav aktivira rapidne emotivne, psihološke i fizičke promjene. Čak postoje teze koje tvrde da čovjek funkcionira na vrhuncu svojih sposobnosti kada mu se aktivira instinkt preživljavanja.

Modrićeva Hrvatska je, metaforički rečeno, sada suočena s konačnim odlaskom. Na drugoj strani, cijela nacija, već s ozbiljnom dozom skepse, čeka kada će se Vatrenima aktivirati baš taj spomenuti instinkt preživljavanja. Sada već prilično davnog prvog ožujka 2006., Hrvatska je na St.Jakob Parku u Baselu odigrala prijateljsku utakmicu protiv Argentine. Za Vatrene su zabijali Klasnić, Srna i Šimić, a Argentina je pala rezultatom 3:2. Ta utakmica će zauvijek ostati upisana u povijesne knjige hrvatskog sporta, ali ne zato što smo pobijedili moćne Gauchose u jednoj utakmici bez rezultatskog značaja, već zato jer je na travnjak u Baselu, po prvi puta u dresu Vatrenih, istrčao jedan ‘mali’, ‘mršavi’ klinac, s brojem 14 na leđima – Luka Modrić.

Hrvatska nogometna reprezentacija je od tada nastupila na čak devet velikih natjecanja, igrala je finale Svjetskog prvenstva, pa potom dodala i još jednu broncu u svoje vitrine… Mijenjali su se treneri, načini i koncepcije igre, ali na svakoj od zadnjih osam velikih smotri, još od onog tragičnog Eura 2008. u Austriji i Švicarskoj, glavni dirigent Vatrenih bio taj isti ‘mali’, ‘mršavi’ klinac iz okolice Zadra. Naravno, bilo bi apsolutno nepošteno izostaviti ili umanjiti uloge drugih važnih aktera poput Perišića, Rakitića, Mandžukića, Brozovića i ostalih, koji su svojevremeno bili briljantni – svaki na svoj unikatan način. Ali, svi uspjesi (i neuspjesi) Vatrenih će se personificirati kroz Luku Modrića koji je još od nogometne prapovijesti simbol ove reprezentacije. On je bio taj pokretač svega, odnosno motor hrvatskih momčadi, a gledajući njegovu dugovječnost, Luka je motor koji kvalitetom spada u rang onih Mercedesovih iz prošlog stoljeća, međutim i oni nekada moraju stati.

Modrić će u rujnu zagaziti u 40. godinu životu, stoga se već duže vrijeme svi pitamo – pa koliko to još može trajati? Iako nikada nismo vidjeli službenu objavu, većina nogometne javnosti smatra kako će na koncu europske smotre u Njemačkoj za njega doći i onaj metaforički konačni odlazak iz redova Vatrenih. Vjerujem kako je njegova inicijalna želja bila da reprezentaciju napusti ‘uzdignute glave’, uz nadu za novim velikim uspjehom koja je negdje pod zavjesom već izlizane mantre zvane ‘cilj je proći grupu’, potajice tinjala. Kulisa za takvo što je bila savršena. Posljednji ples te Modrićeve Hrvatske i to u ‘domaćoj’ Njemačkoj pred rekordnim brojem navijača.

Zbilja je tako i bilo. Čak 50 tisuća hrvatskih navijača bodrilo je Vatrene protiv Španjolske na velebnom Olimpijskom stadionu u Berlinu. Ali, umjesto nove velike pobjede ove reprezentacije, tih 50 tisuća ljudi svjedočilo je ‘hladnom tušu’ koji je nad Dalićeve izabranike nadvila moćna Furija. Poletni Španjolci su se u prvom poluvremenu praktički poigravali s indisponiranom momčadi Hrvatske koja je kroz veći dio utakmice djelovala kao razbijena vojska. Protiv Albanije se ponovo izvrtila ista, naizgled pokvarena ploča. Hrvatska djeluje neprepoznatljivo, a u vremenskom intervalu od svega četiri dana, nacija je Modrića od nositelja momčadi počela percipirati kao starca kojemu treba pola sata samo da ujutro ustane iz kreveta.

Ono što mi je osobito privuklo pažnju gledajući prethodne dvije utakmice je gard hrvatskog Kapetana. Otkad je postao punopravni nositelj reprezentacije, dojma sam kako je Modrić izraženo napredovao kao lider. S godinama i skupljanjem vrijednog iskustva igranja onih najvećih utakmica, postao je znatno vokalniji te smo ga u ‘mali milijun’ navrata mogli vidjeti kako na terenu motivira i moralno podiže svoje suigrače. U teškim situacijama, a kroz posljednje godine ih je bilo pregršt, Luka je imponirao svojom mirnoćom koja se preslikavala na ostatak ove momčadi. Pričamo o reprezentaciji koja će ostati zapamćena kao jedna od najjačih baš u tom psihološkom segmentu, a parola ‘najbolji kad je najteže’, s vremenom je postala svojevrsni simbol ove generacije Vatrenih.

U Njemačkoj nažalost do sada nismo vidjeli tog Luku Modrića i njegovu Hrvatsku. Kroz utakmice sa Španjolskom i Albanijom, cijela Dalićeva momčad je djelovala potpuno raštimano, a Kapetan je odisao neprepoznatljivom nervozom. Ta Modrićeva atipična frustriranost je slika koja savršeno dočarava ono što je Hrvatska prikazala na ovom Euru. Zato sada, ulaskom u posljednje treće kolo, umjesto da razmišljaju o protivnicima u osmini finala, Vatreni su stjerani leđima uza zid i prisiljeni su boriti se za ‘goli život’. Vjerujem da je plod te nervoze upravo nemogućnost igranja na onoj razini iz prethodnih godina. Naravno, vrijeme uvijek u konačnici odnosi pobjedu, a Luka Modrić je suviše blizu četerdesetoj za jednog čovjeka od kojeg se očekuje da bude lider reprezentacije koja cilja visoko, ali smatram kako u njemu i ostalim iskusnim pojedincima, uz snagu mlađih igrača, itekako ima goriva za još nekoliko kvalitetnih predstava na najvišoj razini.

Međutim, pravo na pogrešku više ne postoji. U slučaju remija ili poraza protiv Italije, to će vjerojatno biti posljednja utakmica Kapetana u ‘kockastom’ dresu. Iako igrači tvrde kako se time ne zamaraju, siguran sam da će izlaskom na travnjak u Leipzigu, Modrić itekako biti svjestan toga da Italija možda označava njegov konačni odlazak. Ako se epilog Modrićeve Hrvatske odvije večeras u Leipzigu, to znači da kraj ove senzacionalne priče o Modrićevoj Hrvatskoj neće biti sretan.

Između ostaloga, kako to često u životu biva, konačni odlazak ni ne mora biti sretan. Iako bi ga mogli svrstati u kategoriju antiklimaktičnih, apsolutno neće ostaviti mrlju na tom prekrasnom putu koji je u više navrata razdragao nas milijune pojedinaca koji smo imali privilegiju biti mali dio tog, zauvijek zapamćenog vremena. Međutim, kao što su nas Vatreni kroz prethodne godine zadužili toliko da eventualno ispadanje u skupini jednostavno moramo prihvatiti, ova Modrićeva Hrvatska nam je dala nadu da vjerujemo u aktivaciju tog famoznog instinkta preživljavanja.

“Sretni smo i ponosni što nas vodi. Nadam se da ćemo sutra biti pravi, a siguran sam da je i Luka svjestan kako nas mora povesti”, lijepo je sažeo Mateo Kovačić na jučerašnjoj konferenciji za medije.

Luka Modrić možda jest star u onim sportskim, odnosno nogometnim okvirima. Možda to više nije onaj isti osvajač Zlatne lopte koji nas je na svojim leđima odveo do drugog mjesta na svijetu, možda nije više tako ključni kotačić najvećeg kluba na svijetu. Ali, vjerujte da ćemo večeras u Leipzigu, protiv Spallettijevih vojnika vidjeti pravu Hrvatsku i pravog, kapetanskog Luku Modrića koji će se instiktivno ‘boriti za život’… Jer još uvijek ne želi reći konačno zbogom i mirno odjahati u suton.