Bilić za SK: Hajduk mora biti neopterećen Dinamom!

Nigel Roddis, Getty Images Sport

Slaven Bilić u ponedjeljak službeno kreće s poslom u West Bromwich Albionu, a uoči odlaska u Englesku dao je ekskluzivan intervju za Sportklub.

Ian MacNicol/Getty Images

 Pred Slavenom Bilićem je novi izazov, potpisao je dvogodišnji ugovor s West Bromwich Albionom, gdje će u ponedjeljak i službeno krenuti s poslom. Kako je došlo do suradnje?

– Davno sam stavio Championship na listu želja gdje bi volio raditi, klub je velik, tako da mi je ta prilika bili izuzetno zanimljiva. Nije bilo mega ponuda, svjestan sam gdje mi je trenutno mjesto. Idem u klub gdje ću se boriti za nešto više. Nisam uopće dvojio da bih tamo želio ići kada je stigla ponuda.

– Cilj je s West Brom ući u Premier ligu, iako je to njima tek trogodišnji cilj. Zato sam ja ipak inzistirao na dvogodišnjem ugovoru, jer želim to kroz dvije godine. Mi krećemo s pripremama, no pitanje je s kojim kadrom. Ako budemo radni, pametni, ali i sretni, ako se to poklopi, moj cilj da je možda već dogodine igramo Premier ligu.

Dean Računica i Danilo Butorović kao pomoćnici.

– Kroz mjesec očekujem još jednog ili dva. Računica je dobar trener, radi cijeli dan, ima dobar nos za igrače, zna se uklopiti u moju filozofiju, zna reagirati na utakmici. Butorović je malo mlađa generacija, malo avangarda što se tiče svega. Nogomet se po meni nije promijenio, uvijek će to biti 11 na 11, ali uvijek je biti dobro u trendu s računalima, a Danilo je baš taj spoj. Uvijek volim imati jednog lokalnog, a to će biti Julian Dicks koji je sa mnom radio i u West Hamu.

U Engleskoj je Bilić već radio kao trener West Hama.

– West Ham je moj klub, imamo izuzetno pozitivna iskustva i kao igrač i kao trener. Iako ja gledam zadnji dan, zadnju utakmicu onda je gorak okus. Gledajući ukupno to je meni jedno pozitivno iskustvo.

Današnji treneri u Premier ligi, Guardiola ili Klopp?

– Obojica, ali ima i drugih trenera. Ne zaboravimo Zidanea. Iako je Guardiola uzeo prvenstvo, ne može se reći da je bolji od Kloppa. Iako je drugačija igra. Obojica baziraju na energiji, emotivci su, ne samo na utakmicama, ne samo na treninzima. Inzistiraju na obiteljskom odnosu, a da je adrenalin na vrhuncu.

Godina dana prošla je od srebra Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji…

– Englezi su mi spomenuli kako samo Brozović i Rebić nisu igrali kod mene, to me iznenadilo, što govori o iskustvu reprezentacije. Pazite ja nisam otišao 2016., već 2012., to je previše u reprezentaciji. Na kraju krajeva kroz čije će ruke proći, pa ja sam tamo bio šest godina. Naravno da sam dio te priče, kao što su Niko, Štimac, Čačić, ali to je Dalićeva priča, njegov potpis.

U kvalifikacijama ne ide po planovima.

– Nije nastao problem, ovo su kvalifikacije, ono je prvenstvo. Na natjecanjima sve se gura, nitko ne postavlja pitanja. Kvalifikacije traje godinu i pol dana. Mi smo možda imali dvoje, troje kvalifikacije koje su išle glatko. Mi uvijek imamo neku Gruziju, Maltu, Litvu. I igrači su imali sezone koje su išle dolje nakon pražnjenja, psihičkog prije svega i to se moralo platiti. Pa Nijemci su pali nakon 2014. i još se nisu oporavili. Nema veće opasnosti od uspjeha.

Nigel Roddis/Getty Images

 Mlada reprezentacija ima dva poraza na Europskom prvenstvu…

– Mi smo dobri, ali su dobri i drugi. Mi smo prvaci u tome: Idemo osvojiti. Ali ima tu i drugih. U startu se pričalo da su Francuska i Engleska bolje od nas, a da su Rumunji najbolja generacija dosad. A ide samo jedan. Može se, ne treba se bojati, treba to biti cilj, ali ako se to ne dogodi, ne znači da ti momci ne valjaju. To je ipak U21, to je velika razlika, imaš osjećaj da to ipak igraju djeca. Momci su se plasirali, treba ih pohvaliti. Hoće li biti reprezentativaca? Naravno da hoće, neki su već tu. Treba li pohvaliti za ove dvije utakmice? Ne treba, ali li biti zabrinut za hrvatski nogomet? Ne treba.

Gračan to gleda kao ciklus i onda je to veliki uspjeh, jer to je tek treći uspjeh. Zna i Neno da ovo nije uspjeh na natjecanju, ali pogledajte što radi godinu, dvije s ovom generacijom. Uvijek štitim struku, ali ljudi imaju probleme.

Vidi li se Slaven možda opet kao izbornik Hrvatske?

– Bio je to najponosniji, najemotivniji dio karijere, ali ne vidim se ponovno na klupi reprezentacije. Ne volim vraćanje. Meni je bilo super, ali doći će novi ljudi.

Hajduk?

– Teško je parirati Dinamu, a ta razlika se povećavala iz godine u godinu. Nadam se da će smanjiti. Hajduk mora imati svoj put koji je neopterećen Dinamom jer ima nekoliko igrača kojima je potreban mir.

Regionalna liga?

– Sve ukazuje da bi to podiglo kvalitetu, veće je trzište, više ljudi, sponzori bi dali više novca. No, je li još prerano… A opet kad sinu govorimo o Hajduk – Zvezda u Splitu njemu to nije nešto. Toj generaciji Zvezda i nešto možda znači, ali recimo Velež ništa. Znači možda samo u onim negativnim, političkim konotacijama.

Za kraj je tema bio i povratak reprezentacije u Split…

– Hrvatska reprezentacija treba Split. Ovo je parola, politička parola, ali to stvarno mislim tako. Hrvatska reprezentacija treba Split, a još više Split treba reprezentaciju. To dijete od osam godina, on to hoće, zaslužuje i želi. Nije bitno je li Šuker, je li HNS, je li Hajduk. Ljudi moraju zaključati svoja ega, u sobi ostaviti osobne interese i sjest ako treba 800. puta i konačno reprezentaciju vratiti u Split.