Još jedna šok-terapija u izvedbi Hrvatskog nogometnog saveza urodila je plodom. U dva dana sklepana je reprezentacija koja barem nije primila gol u 90. minuti utakmice. I ne samo to, već i mnogo, mnogo više.

Zlatko Dalić, vjerojatno je ove večeri najsretniji čovjek na svijetu. I u očima vašeg je autora, njegova trenutna veličina potpuno zaslužena. Jer, zamislite sebe sutra ujutro, kako vas nenaspavane budi mobitel. Još ste bez posla, a zovu vas iz neke velike multinacionalne korporacije da hitno dođete jer vas čeka mjesto nekog direktora? Biste li tu ponudu odbili, ili biste sjeli u automobil i krenuli u pravcu nepoznatog?

Hrvatska je uspjela. Nije Dalić napravio krivo. Znao je da jednim poštenim treningom može samo vidjeti kakve mu boje kopačaka nose igrači. Sjeo je u hotelski lobi i pričao. Individualno, kolektivno. U dva se sastanka može napraviti puno s psihološkog aspekta. A Dalić je, autor ovih redova poznaje ga još iz njegovih riječkih dana, sve samo ne malodušan čovjek. Ima baš onaj mač u zubima kojeg smo spomenuli u najavi.

Kvalifikacije su inače, za lijepe stranice spomenara, počele bajno. Četiri pobjede u prvih pet kola. Dugo se Dalićev prethodnik na klupi hvalio kjako nema poraza u službenoj utakmici. Čak mu je C-reprezentacija dobila Meksikance usred Kalifornije u prijateljskoj utakmici odigranoj za malo zelenog papira. Ali, jednom kad je počeo gubiti tlo pod nogama, onda ga je do kraja izgubio. Dalić je, kao nadasve inspirirajuća osoba, koliko-toliko vratio temelje kuće koja se davno srušila.

Nema puno vremena za gledanje unazad. Sve se ovo od sutra ujutro zaboravlja. Već u kasnonoćnom zrakoplovu iz ukrajinske prijestolnice sleći će se dojmovi. Morat će. Za tjedan dana, baš u ponedjeljak 17. listopada saznat ćemo s kim nas ovoga puta sudbina spaja pred Rusiju. Do zaključivanja ovog teksta službeno znamo još četiri reprezentacije u istom statusu. Italija, Danska i dvije Irske – ona Sjeverna i ona “obična”. S obzirom da nam po FIFA-inoj rang-ljestivici sasvim sigurno predstoji status nositelja, Talijane ćemo teško izvući.

Zapravo, najviše od svega može obodriti detalj kojeg smo u TV-prijenosu vidjeli nakon što je Felix Brych poslao igrače u svlačionicu. Stisnute šake Luke Modrića i brzo hitanje u zagrljaje svih igrača i članova zasad ad-hoc stručnog stožera vraćaju vjeru. Ipak se dogodilo da igrači nisu popustili pod pritiskom. Ipak su igrali. A složit ćete se – ovo danas ni izbliza nije najbolje što Hrvatska može. Slobodno si, dragi čitatelji, do sljedećeg ljeta golicajte maštu mislima o tome kako bi Hrvatska izgledala u idealnom stanju na jednom velikom natjecanju.

I zato, bilo kojih 11 igrača na bilo kojoj sljedećoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije, trebalo bi se sjetiti ove večeri. Igrala je samo pobjeda, a pobjedu je ovih večerašnjih 11 i ostvarilo. S takvim stavom, poraza nema. Nema krivih odnosa “bivših” navijača sa sadašnjim strukturama, već postoji samo nacionalno jedinstvo.

Opet će gorjeti trgovi, treštati navijačke pjesme. Još ćemo slaviti i strepiti. Još ima vatre.

FT #Croatia wins 2:0 at @FFUKRAINE in Kiev and secures a @EuroQualifiers play-off spot! Congratulations! ????#BeProud #Vatreni #UKRCRO #WCQ pic.twitter.com/Jvw13kcWIR

— HNS (@HNS_CFF) October 9, 2017