Rezervni vratar Barcelone Wojciech Szczesny (35) u razgovoru za poljski GQ otvoreno je govorio o teškom odnosu s ocem, bivšim vratarom Maciejem Szczesnyjem, koji je na njemu ostavio duboke emocionalne posljedice.

“Kao dijete sam se zapravo bojao oca. Ne zbog fizičkog kažnjavanja, nego zato što me znao javno posramiti pred nepoznatim ljudima. Osjećao sam se poniženo i pitao se zašto mi to radi”, ispričao je Szczesny, koji je tijekom karijere nastupao za Arsenal, Brentford, Romu, Juventus i Barcelonu, gdje ima ugovor do 2027.

Ističe da unatoč svemu nikada nije smatrao da se kroz karijeru pokušava uspoređivati s ocem. “Nisam nogomet doživljavao kao natjecanje s njim. U početku sam bio uvjeren da ću igrati u napadu. Tek su treneri odlučili da ću biti vratar.”

Priznao je i da mu strast prema hrani ponekad otežava održavanje sportske forme. “Volim dobro pojesti. Iako sam uvijek unutar dopuštenih granica, srušio sam klupski rekord Barcelone po postotku tjelesne masnoće”, kaže, dodajući da ga je Robert Lewandowski često zadirkivao zbog toga.

“Lewy se jednom našalio u svlačionici i rekao: ‘Kako je Szczesny mogao imati ovakvu karijeru s takvim tijelom?'”, prisjetio se vratar, koji je ove sezone skupio devet nastupa za Barcelonu.

Ključ svoje dugotrajne karijere vidi u stabilnosti. “Nisam bio taj koji je najviše trenirao, ali sam već 18 godina na istoj visokoj razini. Možda nikad nisam bio savršena desetka, ali ispod osam nisam padao.”

Otkrio je i da je bio nadomak mirovine prije dolaska u Barcelonu. “Nije da mi je nestala ljubav prema nogometu, nego me ponuđeni projekti nisu privlačili. Nisam želio igrati samo zbog novca”, objasnio je.

“Tri dana prije nego što sam mislio objaviti kraj karijere rekao sam Lewyju da bih igrao samo za Barcelonu. Kad je stigao njihov poziv, znali su da me lako mogu pridobiti.”

Financijski uvjeti bili su neuobičajeni. “Prvu sezonu u Barceloni igrao sam bez ikakve plaće. Ono što sam dobio od kluba odmah sam preusmjerio Juventusu kako bih raskinuo ugovor”, otkrio je.

Szczesny je progovorio i o zdravstvenim problemima koji su posljedica teškog loma obje podlaktice iz 2008., dok je bio u Arsenalu. U rukama još uvijek ima metalne pločice.

“Zna se dogoditi da tijekom treninga više ništa ne osjećam u rukama, ne mogu ni bocu vode držati. Tada se našalimo da je trening gotov jer sam opet ‘paraliziran’, ali istina je da mi je dosta te boli.”

Na kraju je podijelio i trenutak s mladim suigračem Gerardom Martínom, nakon ispadanja Barcelone iz Lige prvaka protiv Intera.

“Rekao sam mu: ‘Zašto plačeš?’ Odgovorio je da smo izgubili polufinale. Podsjetio sam ga gdje je bio prije dvije godine – igrao je prosječan nogomet na običnim terenima. A sada je nastupio u polufinalu Lige prvaka. Gubit ćeš važne utakmice, dobit ćeš druge, ali pogledaj gdje si stigao. Nalaziš se u svlačionici San Sira jer si igrao polufinale Lige prvaka. Da, izgubili smo, ali tvoj napredak je ogroman.”