Kažu da je jutro pametnije od večeri, ali kad se radi o Dinamu večer je beznadna, a jutro maglovito.

Kažu da je jutro pametnije od večeri, ali kad se radi o Dinamu večer je beznadna, a jutro maglovito. Je li itko od nas mazohista koji smo sinoć gledali onaj debakl danas pametniji s imalo jasnijom vizijom što bi i kako trebalo napraviti. Mislim da nije. Ipak, za razliku od sinoć, danas sam još sigurniji da bi puno toga trebalo promijeniti, te da bi rez trebao biti vrlo dubok. No, pitanje za milijun eura je tko bi trebao biti umješni kirurg koji će mirne ruke povući skalpel po upalnoj površini i započeti proces ozdravljenja? Mislim da takav doktor trenutno ne ordinira u zdravstvenoj ustanovi zatvorenog tipa u Maksimirskoj 128.

Na žalost, ovo što se dogodilo jučer nije „od jučer“, već je počelo mnogo ranije. Gruda se zakotrljala još prije nekoliko godina kad je postalo jasno da će doći do preslagivanja karata unutar klupske uprave. Dok su se svi fokusirali na borbu za vlast, u sportskom sektoru su, u početku, stvari još nekako funkcionirale. Ne njihovom voljom i „činjenjem“, već pukom inercijom i (na sreću) „nečinjenjem“. Igrački kadar kojega je Dinamo imao iz prošlih vremena, a kojega su ti ljudi naslijedili, bio je dovoljno širok i jak da odradi sve domaće i inozemne zadatke.

Onoga trenutka kad je postalo jasno da treba nešto staviti u blagajnu i da bi neki od tih igrača trebali otići, u tom trenutku su nastali problemi. Zašto? Pa, jednostavno zato, što nitko od tih ljudi nije znao koga delegirati za kupovinu novih igrača i kako odraditi taj najvažniji dio posla. Ne znam zašto se svi čude ovakvoj situaciji kad je svima valjda jasno ono što zna i moj petogodišnji sin. „Iron Man i Hulk su najjači, bez njih Avengersi ne bi mogli pobijediti Ultrona (tko god da je taj lik)“; kaže on.

Kad ti prije sezone odu glavni organizator igre i čovjek koji je nebrojeno puta svojim obranama spašavao stvar, a ne dovedeš niti upola dobre zamjene, moraš biti svjestan da si nagrabusio i da će ti Ultron u konačnici, gotovo sigurno, spolno općiti s rodbinom. A kad je Ultron već tu i zabavlja se s tvojim najmilijima, možeš li nešto napraviti, možeš li nekako smanjiti štetu?

Kad smo već kod superheroja i antiheroja, a put s jedne na drugu stranu je, kao što jako dobro znamo, vrlo kratak, sjetio sam se jednog. Nekad je u našoj popularnoj bolnici na kraju grada ipak živio vrstan kirurg. Kažu da je bio dobar u svom poslu ali da je volio i zagrabiti u bolničku blagajnu. Iako ga više nije popularno spominjati i odriču ga se i mnogi koji su od njega dobro živjeli, mislim da bi ipak možda sadašnje osoblje bolnice trebalo prekopirati neke poteze koje je stanoviti ZM (podaci poznati redakciji) napravio nakon ozloglašene sezone „lige za bedaka“.

Raspustio je pola ekipe i počeo graditi mladu momčad za slijedećih nekoliko desetljeća. Legenda kaže da su neki od njih čak igrali u Realima, Arsenalima, Liverpoolima…, te da je za njih taj ZM uzeo i puno bolje pare nego sadašnja uprava za Livakovića ili Ivanušeca. No, istini za volju, sam ih je i potrošio, ali tko kaže da dobar doktor mora biti i poštenjačina.

Možda ipak malo pretjerujem, druga su to bila vremena, tad je taj lik bio bog i batina, a sadašnja predsjednica uprave samo njegova tajnica. Ipak, dobro u lošem je da ako nešto sasvim sigurno zna onda je to podići telefonsku slušalicu i „okrenuti“ broj.

Sam sebi govorim da sarkazam nije rješenje za sve i poput alkoholičara trudim se proći sve korake do konačnog izlječenja. Tako ću ovaj tekst ipak pokušati završiti konstruktivno.

1. Dr. ZM ne može pomoći i hvala Bogu da je tako. Moja bi baba rekla „ne zovi vraga“. Dakle, da budem potpuno jasan: Vlatka, ako čitaš ovo, samo sam se šalio, nemoj ga zvati!

2. Ne mijenjajte trenera jer ste to već pokušali. Uostalom, tko vam kaže da nećete dovesti nekoga puno lošijeg!? Ustvari, vjerojatno hoćete.

3. Preživite polusezonu i pokušajte ne zaostati previše. Hajduk će vas ionako opet dobiti, ali će nakon toga izgubiti od Gorice, Istre…

4. U zimu kupite nekoliko dobrih igrača.

5. Nađite nekog tko zna svoj posao da kupi tih „nekoliko dobrih igrača“. Nikako, ponavljam NIKAKO nemojte to obaviti sami.

6. Prestanite pričati o novom stadionu, samo gubite energiju i fokus. To se ionako nikad neće dogoditi.

7. Prestanite razmišljati o Konferencijskoj ligi. To natjecanje ionako nikoga ne zanima, a gubite od bezimenih momčadi s Kosova.

8. Potjerajte gospodina Barišića u penziju. Predsjedniče, hvala na svemu, ali vrijeme vas je pregazilo. (…nekoliko puta)

9. Dario, znam da si pametan dečko, dobro razmisli jel ti ovo zaista treba.

10. Možda i najvažnije – nemojte u upravu stavljati nekoga tko je sponzor kluba ili je u nekom trenutku imao neku „super“ ideju. Kao i u svim ostalim poslovima, nađite nekoga tko zaista zna raditi taj posao.