Ma kakav Bodo/Glimt. Dinamo Zagreb i 4:1 na Maksimiru protiv momčadi koja je rušila i Mourinhovu Romu...

Dinamo u Ligi prvaka. Pričali su mi neki bliski ljudi prije dva, tri mjeseca da bi se upravo ovakav scenarij mogao dogoditi, a sada je to zaista postala stvarnost. I neka je.

A još je ljepše što sam takav veliki trenutak za hrvatski nogomet mogla doživjeti upravo na Maksimiru. Od samog trenutka prije nego se kroči na taj stadion, te gužve, miris pive, ta atmosfera za koju se zna što znači – “danas igra Dinamo”. Klinci s roditeljima, mladi, stari, došli su svi na taj stadion kojeg mnogi žele srušiti i otišli sretnih lica.

Što više reći i o tom Sjeveru… Kad je igračima najviše trebalo, bili su tu – reklo bi se, prava ljubav. U drugom poluvremenu igračima se dogodio iznenađujuć pad, nisu mogli do lopte priznao je i trener Ante Čačić da je tu bilo nekih unutarnjih problema. Junak utakmice protiv Bodo/Glimta, Bruno Petković (nećemo nikad zaboraviti te škarice) nije propustio priliku zahvaliti navijačima, posebno tom glasnom Sjeveru na podršci koju su im pružali čitavo vrijeme.

“Najviše me se dojmilo kada su navijači vidjeli da smo stali i pali, ali taj sjever se 120 minuta nije gasio. Hvala im”, rekao je Petković.

Ali stvarno Petko, u pravu si. Na Maksimiru je tih više od 18 tisuća ljudi navijalo iz sveg glasa, Sjever nije imao pauzu, znali su koliko je to važna i velika utakmica. I bili su tu. Ipak, falio je i taj Istok…

Dajte taj Real Madrid, Liverpool, Barcelonu… Tako svejedno, iako ćemo se kao što i Čačić kaže ‘opet sramiti ovog stadiona’ zbog njegovog stanja, ali navijači su pokazali da se njih ne moramo sramiti.