Legendarni hrvatski košarkaš i nekadašnji član Chicago Bullsa nedavno je izabran u Kuću slavnih u Springfieldu.

Konačno je legendarni Splićanin uvršten u Kuću slavnih nakon mnogobrojnih pokušaja. Danas je na splitskim Gripama govorio o mnogo toga.

“Bilo bi bolje da je iz prvog pokušaja, ali drago mi je da me ta vijest zatekla u mom Splitu, u ovoj dvorani. Kada ovdje uđem, vrate se sve uspomene, kad uđem u ovu dvoranu, sjetim se treninga, koliko sam vremena proveo ovdje, svih ljudi koji su nam pomogli doći do velikih uspjeha, trenera koji su nas vodili. Ništa u sportu ne možeš sam.”

Koji su Vam najdraži trofeji?

Svaki trofej ima svoju draž, a jedan od dražih mi je prvi od tri osvojena Kupova prvaka, onaj u Münchenu. Totalno neočekivano, bili smo mladi, nismo imali poštovanje od nikoga u Europi. Dali su nam zadnji termin za trening, mali hotel, mislili su da ćemo odmah kući. Također, prva titula s Bullsima, to je već jedan veći level. Ali svi su mi dragi.

Tko Vam je čestitao od bivših suigrača?

Manje-više svi. Čestitaju porukama, pozivima da je bilo i vrijeme i koristim priliku da svima zahvalim jer je veliki njihov udio u mom ulasku u Hall of Fame.

Tko bi vas mogao predstaviti u HOF-u?

Imam ideju, normalno da ima puno kandidata, ali neću ih spominjati. Moram ih pitati.

Ima li Michael Jordan prste u ovome?

Ne znam. Vidio sam ga na golfu, valjda bi mi rekao.

Koliko ste dugo morali čuvati tajnu da ste primljeni?

Zvao me Jerry Reinsdorf, gazda Bullsa. Rekao mi je da su ga zvali i da ulazim u sklopu generacije 20./21. te da će me zvati da mi to službeno objave. To se i dogodilo. Vijest sam saznao ovdje, na Gripama. Gledao sam utakmicu protiv Sparsa, kad sam došao kući Ivica Dukan me zvao i kazao da me trebaju iz kluba i zašto im se ne javljam. Javio sam se i to je to.

Što su kazali suigrači?

Naši su kazali redom “fala ku**u'”, a Amerikanci da je to zasluženo. Bili smo na večeri Dino, Peras i Goran, rekao sam im i normalno je da su bili presretni i čestitali su mi. Rekao sam im da su i oni zaslužni za ovo jer ima tu puno njihovog doprinosa.

Što kažete na matični KK Split?

Kao navijač, očajno. Vidim neke stvari koje su mi toliko jednostavne za ispraviti, a igrači ih ne vide. Od 85 koševa koje smo dobili protiv Sparsa, oni su 75 zabili zicere ili slobodna bacanja, dok nisu mogli zabiti izvana. Usprkos tome, mi i dalje igramo agresivno i dajemo im tako da nas pobijede. To nije stvar trenera, nego igrača. Prilagodba u toku same utakmice je bitna.

Budućnost Splita?

Tu ima igrača koji znaju i vrlo su talentirani i perspektivni, ali najviše je na njima. Koliko imaju želju napredovati i raditi, da se pogledaju u ogledalo i kažu sami sebi da nemaju lijevu, desnu ruku, loše pucaju penale, igraju obranu i da rade na tome. To govorim zato što sam godinama trenirao s najboljim igračem svih vremena, koji je sam sebi na svakom treningu tražio manu. U tri godine kada smo osvajali uzastopne naslove nije propustio nijedan trening. Dina, Perasa, Gorana i mene je to nosilo. U zadnjoj sezoni u Splitu mene je Sretenović upozoravao da ne treniram kao što sam prije radio i to me trgnulo.