Sjajan plasman Hrvatske u polufinale Svjetskog prvenstva tema je jutra u Kataru. Ne samo među preostalim novinarima s nekadašnjeg srpsko-hrvatskog jezičnog područja... Fenomen jedne od najmalobrojnijih država na svijetu zanima cijeli planet. Piše: Novinar srpskog Sport Kluba Branko Spasojević

Medijski centar je ovih dana nogometni epicentar planeta.

Predstavnici najvećih svjetskih novina današnjice defiliraju zgradom Nacionalnog kongresnog centra Katara. I, u prvom redu, naravno, sve najbolje što svjetski reprezentativni nogomet ima – izbornici, kapetani i ostali prvotimci najboljih zemalja na planeti.

Tmurno jutro, prvo Svjetsko nogometno prvenstvo pod oblacima, ugostilo je u Media centru dobar broj novinara. U iščekivanju raspleta drugog četvrtfinalnog dana, susreta Maroko – Portugal i Engleska – Francuska, glavna tema bili su pobjednici od petka. Argentina i Hrvatska.

Navijači u Kataru, bilo lokalni ili istočnoazijski, vole velike. Pratili su rasplet jedanaesteraca u petak navečer i do kasno u noć navijali za Argentinu i Brazil. Međutim…

Medijski centar donio je sasvim drugu temu – Hrvatsku. Momčad izbornika Zlatka Dalića oduševila je igrom, pristupom, savršeno artikuliranom željom da se i četiri i pol godine kasnije, nakon Rusije 2018., plasira u najbolju skupinu na svijetu.

“Hrvatska više nije čudo, nego realnost svjetskog nogometa…”, ispravno je primijetio jedan od kolega s prostora bivše Jugoslavije.

Država, službeno s manje od četiri milijuna stanovnika, iz četvrtfinala je izbacila momčad s bazom od sedam milijuna nogometaša. Brojke u modernom nogometu ostavljaju mjesta svima. Graditi teorije, hvaliti sebe i tumačiti stvarnost kako hoće…

Konstanta uspjeha ipak je ostala definirana samo jednim parametrom – rezultatom. A, generacija Luke Modrića, bez obzira na to što u eliminacijskoj fazi Svjetskog prvenstva ne zna za pobjedu nakon 120 minuta igre, potvrdila je da raste na velikim natjecanjima kada je to najpotrebnije.

Hrvatska je zato zaslužila svoje mjesto u najboljem svjetskom društvu. Od takvih se isplati učiti, nije sramota. Baš suprotno!

A ovako se slavilo u Hrvatskoj: