Nakon 19 godina Hrvatska neće igrati u završnici velikog natjecanja.

Dva debakla, što se za poraze od Argentine i Danske u Egiptu može reći gurnuli su nas do najgoreg rezultata u povijesti svjetskih prvenstava, 15. mjesta.

Tražit će se alibiji za nikad loši rezultat u Červarovoj eri, no kad pogledamo ulaganja u hrvatskom rukometu, kao i gdje su nam klubovi u europskim razmjerima ovo nas ne treba čuditi.

Hrvatska je na ovom prvenstvu pokazala da nema nažalost širinu, ali i koliko je ova momčad posljednjih godina ovisna o Domagoju Duvnjaku.

Nije kapetan bio pravi u Egiptu, korona je ostavila traga, pa onda i ta crijevna viroza.

Dule će ove godine napuniti 33 godine, nema sumnje još koje prvenstvo je pred njim, no imamo li razloga za brigu u godinama koje su pred nama…

Talenti poput Martinovića, Jaganjca…, uvijek će se pronaći, no moramo li stvarno udariti u zid da shvatimo da bez sustavnog ulaganja u klubove i stručnjake koji će stvarati nove ‘Duvnjake’, ‘Baliće’, bi ovaj egipatski debakl mogao postati surova stvarnost…