Đorđe Balašević napisao mu je dvije pjesme: "Prvi set" za 50. i "Drugi set" za 70. rođendan.

U predvečerje Davis Cup okršaja Hrvatske i Srbije, u prosincu 2021. Nikola Pilić dao je veliki intervju za Sportske novosti. 

“Za koga ću navijati? A vidiš gdje živim, haha! Za Hrvatsku, naravno! ” – odgovorio je dok je šjor Niki, kako smo ga zvali, nadgledao trening svojih štićenika u Opatiji.

Razgovarali smo i nakon toga, više puta, o Novaku Đokoviću i njegovim problemima i stanjima, o naša dva para koja su došla do finala Olimpijskih igara (Čilić, Dodig, Pavić, Mektić), o Čilićevom povratku, ispadanju svih Hrvata iz top 100 ATP liste… I uvijek je govorio pozitivno, optimistično.

– Kako ne bih bio u kontaktu s Đokovićem, pa bio je moj igrač pet godina, sa mnom je osvojio svoje prve ATP bodove, on me i pozvao da im budem tim šef Davis Cup reprezentacije, našao mu i Mariana Vaidu za trenera… – pričao nam je i nastavio:

– Novak je divan momak, on neće zaboraviti što smo mu moja žena i ja dali kad je imao 13, 14, 15 godina, kad je pet godina živio kod mene, omogućio sam mu da zaigra s Goranom Ivaniševićem… Da se ne zna nositi s pritiskom, ne bi bio 348 tjedana broj 1, što neće nikad nitko nadmašiti, kao ni Nadalovih 13 titula na Roland Garrosu.

Pričao je kako gleda mečeve.

– Uvijek gledam sam, ne volim slušati komentare okolo, čak i televizijski komentatori nekad prenose kao da slušam radio, kao da mi ne gledamo isti meč! Ili nekad žena kaže da je aut, a ja znam da nije, haha! Da, osam sati pogledam u komadu, ustanem samo malo prošetati između setova i mečeva, ali gledam sve.

Ljutila ga je promjena formata Davis Cupa.

– Od Davis Cupa rade sprdačinu! Već se priča da će se igrati u Abu Dhabiju, SAD-u…, a gdje je tu atmosfera? Pa sjećam se Rusije u Splitu, 7500 ljudi razbijalo je stadion od navijanja. To je neprocjenjivo. Nažalost, novac je ubio te čari. U redu je nešto mijenjati nakon što je natjecanje 30 godina bilo isto, ukinuti mečeve na pet setova, promijeniti sustav natjecanja, ali ovo što rade… Pa da 2019. nije Španjolska bila u polufinalu i finalu, ne bi bilo nikoga u dvorani. I još su se mečevi parova trebali igrati u 2, 3 sata u noći, pa tko bi to gledao?!

Novac je danas neusporedivo veći nego u njegovo doba.

– Tenisači su u situaciji da novcem osiguraju sve potrebne uvjete da uspješno igraju. Kada sam ja igrao finale Roland Garrosa, od 7000 zarađenih dolara ostalo mi je tek 500 kada sam sve poplaćao. Bilo je to vrijeme kada se od Splita do Pariza putovalo 36 sati vlakom. Danas, ako prođete dva kola kvalifikacija na Wimbledonu, dobijete dvije tisuće dolara više nego što sam ja dobio za finale tog Roland Garrosa! Ali je i konkurencija danas ogromna.

Ljubičić ga je iznenadio jer nije očekivao da će napraviti tako dobru karijeru, a za Ivaniševića je rekao:

– Osvojio je samo jedan Grand Slam. S malo boljim živcima mogao je osvojiti pet.

Nije bio za velike proslave.

– Nisam bio ni na jednoj od proslava, ni ispred Skupštine u Beogradu ni na Jelačićevu trgu. Kći mi je imala rođendan. Sjećam se kada smo 1988. dobili fenomenalnu ekipu Švedske. Ja sam već u 23 sata bio u krevetu, no došli su ti momci s nekoliko piva u glavama, pokucali, morao sam ići s njima u neki klub i to je bio jedini put da nisam proslavio u krevetu. Imam to neko svoje zadovoljstvo kada se nešto divno dogodi, ne trebam galamiti, ne trebam piti, imam jednostavan način koji meni treba da uživam.

Manje je poznato da je zbog njega uveden tie-break!

– Tie break kakav je danas postoji zbog jednog mog meča. Dotad se igralo tako da se na 6:6 vrtio reket i tko bi dobio, servirao bi prvi, no po sustavu dva servisa ja, dva vi, dva ja, ali na kraju vi tri! U Philadelphiji sam igrao s Colinom Dibleyem, koji je jedino imao dobar servis. I još se dosta loše vidjelo. Odserviram dva asa, on dva, opet ja dva, i sada on ima tri servisa i – opali tri asa. Devet servisa, da nitko nije taknuo lopticu! Valjda jednom u sto godina. Philadelphia Times napisao je da je Pilić dao sve, ali je ipak izgubio set. Tada je osnovana radna grupa i za 15 dana u Miamiju predstavljen je tie break kakvog ga znamo danas.

Tada je poželio jednu promjenu u tenisu:

– Smanjio bih za deset centimetara servisne linije. Servis je postao dominantan, reketima je moguće postići brzine od 200, 220 km/h. Kada bi se to učinilo, i utjecaj servisa bi se smanjio pa bi bilo više izmjena. Sve druge stvari morale bi ostati takve kakve jesu. Ako imate 700.000 gledatelja na Australian Openu, onda to treba ostaviti.

Đorđe Balašević napisao mu je dvije pjesme: “Prvi set” za 50. i “Drugi set” za 70. rođendan.