Krešimir Karačić i Krunoslav Simon u novoj epizodi emisije 'O svemu i ni o čemu s Krešom i Krunom' ugostili su Darija Šimića. Bivši igrač i član Uprave Dinama, a sadašnji potpredsjednik odbora za sponzorstvo u Dinamu u velikom intervjuu za Sport Klub podijelio je svoje mišljenje o raznim temama.

Pozdrav Dario, veliko nam je zadovoljstvo ugostiti legendu hrvatskog nogometa i Dinama, koji će i biti današnja tema. Pa krenimo od toga… Dinamo je u turbulentnoj sezoni, i ti si u njoj sudjelovao, bilo je zanimljivo i na terenu i izvan njega. Ipak je opet uspio do titule, kako to komentiraš?

Je, srećom, kako sad stvari stoje sve je super završilo. Dinamo je bio u velikoj tranziciji, a one su uvijek jako bolne i to se osjeti na terenu. Ta je tranzicija krenula otkad je Zdravko osuđen i otišao u Međugorje. On je stvarao klub, svoj sustav. Kada je on otišao, to više nije bilo to, bez obzira što je telefonski obavljao savjetnički posao. On je stvorio sustav kojeg je mastermind, nije isto kao kad je bio fizički prisutan i donosio odluke. Nije isto kad je otputovao 400 km dalje, informacija kasni, uključeni su drugi ljudi i tad je ta tranzicija već počela. Tad smo vidjeli da je Dinamo izgubio drugu momčad, ništa se po tom pitanju nije napravilo i vidjelo se da je to veliki gubitak. Srećom, imali su sjajnu momčad. Ona se nešto mijenjala, ali uvijek su tu bili Livaković, Ademi, Ivanušec, Majer i to je jako dobro funkcioniralo. Međutim, to je sve veliki stres i kulminiralo je totalnim razilaženjem na Skupštini, a sama je borba krenula kad su okrenuli leđa Zdravku. Tad je krenula borba i u Skupštini, uključili su se i predstavnici navijača, dali smo doprinos da se Dinamo okrene prema članovima i tada je, na sreću ili nekome na nesreću, pobijedila ova struja s Barišićem u kojoj sam i ja. Međutim, igre prijestolja su se nastavile i patili su rezultati što se odražavalo na momčad. 

Doveo si brojne igrače i na početku je bilo kritika, sigurno si osjetio ponos i olakšanje kada je osigurana nova titula u kojoj imaš zasluge. 

Kako ne, bio sam dio toga, sve dao da bio doprinio da se Dinamo održi.  Da se sada vratim u vrijeme prije Skupštine na kojoj sam bio glas navijača u Upravi kluba. Dva-tri dana ranije sam nakon razgovora s Barišićem rekao da neću unutra, svaki posao novi prava i obaveze. Kao član Uprave imao sam obveze sve odrađivati, a gotovo nikakva prava, nisam mogao odlučivati i to mi se nije svidjelo. Zahvalio sam predsjedniku, nije mi problem preuzeti odgovornost, ali moraš imati nekakve garancije da bi se to provelo. Zahvalio sam, ali dao doznanja da sam na njegovoj strani i da zajedno trebamo do pobjede. Nakon toga sam na izričitu molbu navijača, članova IO koji su tvrdili da bez mene neće pobijediti ipak odlučio ući i da se na taj način borim za Dinamo.

Smatraš li to pogreškom? Razdoblje je bilo intenzivno, znam da nisi bio zadovoljan kako je Vlatka Peras to sve vodila…

Uzmimo u obzir da je Peras bila s predsjednikom Barišićem, mi se spajamo što je neprirodno, ona mene ne poznaje i zašto bi mi vjerovala. Normalno bi bilo da netko bira svoju ekipu, a mi smo se spojili da pobijedimo u Skupštinu. To je opet rezultiralo kasnijom borbom tih frakcija, tko će do vlasti u Dinamu. Vidi se da jednostavno nismo ekipa, bilo je pristojno i korektno. Ja sam ušao i gledao samo Dinamo, htio sam podnijeti što bolje poteze. Bio je trener Čačić, momčad je gubila, prvi je potez bio dovođenje Bišćana koji je bio izbornik mlade reprezentacije. Sad možemo pitati i je li Igor pogriješio s tajmingom, znamo da je i on dinamovac i da mu je klub u interesu. Rekao mi je “Gle Dario, previše je nereda”, a ja sam vidio da je želja da nešto napravi prevladala. Ušao je, ostavio karijeru u reprezentaciji pred veliko natjecanje dok se pričalo da bi mogao naslijediti Dalića. Ušao je u neizvjesnu borbu, svjesno je to prihvatio, napravio velik posao. U malo je utakmica popravio momčad, digao vrijednost igračima… Petković, Ivanušec, Šutalo – dignuta im je cijena, osvojeno prvenstvo. Ipak, vidim otpor kluba prema njemu, predsjednik Barišić nikad nije pružio javnu podršku, nije ga nazvao…

Igrači su mu odlazili i nije bilo lako. Misliš li da je Bišćan prebrzo potrošen? Kad je Čačić otišao svi smo ga nekako predstavili kao nacrtanog trenera oko kojeg će se graditi momčad, a onda već nakon šest mjeseci odlazi…

Za Dinamo postoji velik interes, u vrijeme borbe za vlast svaki novinar zauzima svoj stav, to je bilo na tri strane. Ne može se bez Mamića i njegovih pristaša koje su govorile da slijedi katastrofa. Iako sam ja uvijek govorio, Pa Zdravka više nema, njega više nema. On više nije tu, kad je osuđen i kad je otišao, mi više ne pričamo o Zdravku Mamiću. Mi pričamo o Barišiću i njegovim ljudima i to je ono sad što biramo. Barišić ili poslije Zajec. Znači nema više Zdravka. Mislim da upravo zbog toga svaki novinar zastupa neku ideju i onda to što je bilo 1.7., gdje su pojačanja… Ja ću vas podsjetiti da nijedan igrač nije otišao iz Dinama do 20. kolovoza. A normalno je da Dinamo mora prodati nekog igrača da bi preživio, to je normalno. Samo nije normalno da nema druge momčadi, da nisi našao neke druge zamjene za te igrače. I puno ima nenormalnih stvari. Tranzicija nije dobro napravljena niti u samoj momčadi, ja liste nisam imao. Igor je trebao dobiti veću podršku da smanji taj pritisak i da mu se olakša, ne bih rekao da je potrošen i treba mu skinuti kapu za upuštanje u takvu borbu. Mislim da mu je Dinamo bilo strašno iskustvo, bilo mu je teško i to se vidjelo, nama dinamovcima je na kraju najgore. 

Bilo je i nesreća, sjetimo se uzvratne utakmice s AEK-om…

Da, bilo je zaista teških situacija za Igora i igrače. Pogledajte grčku ligu, njihove stadione, AEK broji 25 tisuća članova… Dok smo se mi bavili sudskim procesima, oni su gradili stadione, napredovali. Svaki grčki klub može kupiti naše igrače, mi njihove možemo samo gledati. Sad više nisam unutra pa mogu to reći, ne ispada da stvaram alibi. Mi nemamo istočnu tribinu, a oni kreću u novu sezonu s 25 milijuna od prodanih utakmica. Napravili smo velik posao, škola je napredovala, mladi igrači potpisuju ugovore. Puno smo radili na skautingu, otvorili smo se prema Francuskoj i Japanu, morate globalno razmišljati. 

Kao i Bišćana, navijači su i tebe jedva dočekali, a isto si brzo otišao – nakon sedam mjeseci. Jesi osjećao veliko razočaranje? I dalje naravno ima i onih koji su na Mamićevoj strani…

Naravno, mišljenja su podijeljena. Ponavljam, Mamića više nema, on je meni bio direktor još 1992. godine. On ima strašno znanje i iskustvo, radio je to skoro trideset godina, ali kad je otišao Dinamo se mora okretati novim ljudima. Normalno je da se griješi, klub ima neki svoj put. Napokon je stigla demokracija i transparentnost za koji smo se borili 2015. 

Ja sam otišao jer sam osjećao da je u redu da se zahvalim, ako dvije frakcije nisu zajedno je kulturno da odem. Prvi put smo se razišli kod Bakhrara, Igor i ja smo htjeli njega dovesti, a Uprava je ponudila smiješan novac. Odlučio sam prešutjeti i korak po korak se boriti dalje s trenerom zbog interesa Dinama, da ne dižem frku usred kvalifikacija, lomila nam se sezona. Mislim da je Bišćan otišao zbog te konstantne borbe za vlast. Griješi se, ali mislim da je odrađen korektan posao. Riskirali smo dosta, Hajduk se pojačao unatoč padu u drugom dijelu sezone, Rijeka je odigrala sjajnu sezonu, moglo je biti gadno po Dinamo.

Mogu se čuti priče da će s novim predsjednikom Zajecom i Dinamo poprimiti duh Hajduka da ulica vlada klubom, koje je tvoje mišljenje o njemu?

Mislim da je Mamić otišao i da nije tema, postojala je borba Barišića i njegovih protiv Zajeca i predstavnika navijača, članova kluba itd. Zajec je naša legenda, ima veliko iskustvo, a prednost su mu godine i funkcije koje je obnašao. Okružio se dobrim ljudima, vrlo su ozbiljni ljudi u IO i Skupštini, puno su kvalificiraniji i imaju više šanse napraviti nešto dobroga. Čast Barišiću, ali Zajec je u usporedbi s njim puno jači. S te sam strane optimist, ali treba mu vremena da upozna situaciju jer je Dinamo težak projekt. Ima dugu povijest, puno troši. 

Vratimo se na ovu sezonu, Jakirović je sada heroj – novi naslov, a ima šanse i za Kup. Na početku nije izgledalo tako, imao je puno više kredita od Igora… Kad je izabran krenule su priče da se ponovo dovodi Mamićeva struja.

Ja mu svakako čestitam, tko god da je došao ispred sebe je imao turbulentnu sezonu. Igoru je falilo podrške, osjetio sam da se nakon Hajduka kod Barišića i čelnih ljudi izgubilo povjerenje u njega. Možda nisam u pravu, ali to je moj dojam. Stvarno sam se uvjerio da ljudi o Dinamu previše šire neke teorije zavjere, na kraju to ne bude točno. 

Baš sam prije dva-tri dana pročitao da se Bišćan vraća, a Jakir odlazi…

Nevjerojatno je da to izađe ususret utakmice protiv Osijeka, to onda mora biti točno. Dinamo budi velik interes, nekad se piše samo da se popune stranice i privuku čitatelji. Situacija u klubu je normalizirana, zna se tko je odgovoran i nadam se da će se iz te kompaktnosti vući najbolji mogući potezi.

Htio sam se vratiti još na Barišića, dojam je bio da je mogao otići gospodski, a ovako je ispalo da je potjeran. 

Stvarno je izuzetan za 77 godina koliko ima, ne mogu govoriti što je on trebao napraviti. Ja bih prepustio mjesto ranije, mislim da u životu moraš biti slobodan, postoje i obitelj i druge stvari osim Dinama. Ipak, ne želim govoriti njemu što je trebao napraviti, dojam je takav, zaslužio je više, ali sam je odabrao svoj put. Ja sam zadovoljan, nova struja je u redu i vjerujem da se ide prema jačem Dinamu. Tranzicija je koštala, minus treba pretvoriti u nulu pa u plus. Nadam se da će se pitanje stadiona riješiti u narednih pet godina, sve to treba preživjeti…

Malo retrospektive o tvojim danima u Dinamu. Koja ti je najdraža utakmica, a koja najmanje draga?

Bez dileme najdraža je protiv Partizana, a najmanje ona koja je uslijedila protiv Newcastlea. Ipak, bio sam ponosan nakon te utakmice. Sudac je bio apsolutno protiv nas, zabio sam gol, okrenuli smo utakmicu s deset igrača protiv njih jedanaest. Sudac je donio nekoliko odluka protiv nas, a okrene se u 120. minuti – šokantno. Ostala je gorčina da nismo došli do penala, onaj gol u 90. minuti kad svi s Istoka već idu kući, Mara gura Cviti… Ne znamo jel tribina nastradala u tom potresu tada ili ovom prije nekoliko godina (smijeh). Igrali smo dobro, ali za iskorak u Europi trebalo je više, imam ideju što se moglo, ali neću o tome da se netko ne uvrijedi. 

S Krešom i Krunom se Dario prisjetio legendarnog sastava kojeg je bio dio, a uslijedila je nova zanimljiva igra. Uživajte!

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.