Prvi je put u povijesti Charlotte FC ušao u play-off MLS-a, a hrvatski golman Kristijan Kahlina najbolji je vratar ne samo kluba već cijele lige. Našao je vremena i za Sport Klub pa nam se pridružio u studiju. S Kahlinom je naša Ines Švagelj pričala o njegovoj sezoni karijere, dotakli su se i hrvatske nogometne reprezentacije, kao i HNL-a.

Od Dubrave pa sve do Amerike i najboljeg golmana u MLS-u. Kao prvo, čestitke! Kao drugo – kakav je osjećaj biti prva rukavica Amerike?

“Pa mogu iskreno reći da je neopisiv osjećaj jer je stvarno velika stvar i negdje sam svugdje sve ove tri godine razmišljao da sam jedan od najboljih tamo. Ali biti najbolji je jako teško jer imate 29 klubova sad u trećoj godini. Biti najbolji od tolike konkurencije je stvarno prekrasan osjećaj.”

Iza sebe si ostavio čak 63 golmana, bivšeg francuskog reprezentativca Huga Llorisa…

“Pa da, Hugo je došao tamo u jednu stvarno posloženu momčad, LA FC. Branio je tokom cijele sezone jako dobro. Ja bih tu istaknuo da ima par jako dobrih mladih golmana koji su bili isto u konkurenciji. Tu je i Roman Burki, bivši švicarski reprezentativac, branio je u Borussiji Dortmund preko pet godina, prošle godine je bio najbolji golman MLS-a. Guzan je tu koji je bivši američki golman, sad on ima 40 godina, ali… Hoću samo reći da ima kvalitetnih golmana i igrača i eto, lijep je osjećaj biti na vrhu.”

Možemo li reći da živiš taj ‘američki san’?

“Pa je, svi to govore tako da moram to prihvatiti i negdje je američki san jer se ove godine stvarno sve onako kako nisam ni zamišljao, ali eto uz taj rad i sve došlo je na naplatu. Sve ove iza godine su isto bile lijepe, ali ovo je nešto posebno.”

Jesi li gledao Hrvatsku i što kažeš na nastup Vatrenih protiv Portugala na Poljudu?

“Mislim da je Portugal bio rasterećen i ti igrači koji nisu došli tamo pa su igrali ovi koji inače ne igraju, s jedne strane im je to motiv da se još više dokažu svom izborniku, a s druge strane neopterećeni su jer su znali da su prvi, mogu samo dobar rezultat napraviti. Ako naprave loš izbornik će imati opravdan razlog zašto ti igrači ne igraju. Vezano za našu reprezentaciju, mislim da smo odigrali dobru utakmicu, ne mislim da je to bilo nešto ekstra, ali najbitnije je da su prošli u četvrtfinale, da su završili drugi u skupini u Ligi nacija, to je bio i cilj. Možda je bio i cilj biti i prvi, ali u ovom trenutku samo da se prođe. I to je najbitnije da si stalno u tim četvrtfinalima, polufinalima u takvim turnirima. Čestitam izborniku i svim igračima što su to postigli.”

Livaković je imao sjajnu obranu protiv Portugala. Od golmana u hrvatskoj reprezentaciji tu su još i Labrović, Kotarski, Ivušić… Što kažeš na naše golmane u reprezentaciji?

“U ovom trenutku mislim da imamo kvalitetne golmane koji brane po Europi. Do prije četiri ili pet godina imali smo samo Slugu koji je bio u Championshipu, u Luton Townu i imali smo Kalinića koji je bio u Belgiji, nakon toga u Aston Villi. I to su bili jedini naši golmani koje ja pamtim da su tad igrali vani. Grbić je nakon toga otišao u Atletico. Sad u ovom trenutku imamo stvarno jako dobre i kvalitetne golmane svugdje po Europi, od Grčke do Njemačke, evo Labrović, na Cipru je Ivušić, Livaković je otišao u Fenerbahče. Imamo tu mladog Pandura u Championshipu što brani. Grbić je u Turskoj, Horkaš je u Španjolskoj. Stvarnon nas ima svugdje. I Čondrić tamo isto brani Konferencijsku ligu tako da ne mogu reći da nemamo tu kvalitetu. Stvarno cijenim Livakovića, mislim da puno više zaslužuje nego što mu se daje. Onako kako je branio godinama u hrvatskoj ligi, u Ligi prvaka, u Europskoj ligi, na kojoj razini, bez puno grešaka. Sad je otišao u Tursku. Čestitam mu na svemu tome i mislim da zaslužuje puno više, možda neki bolji klub, bolju ligu za njega jer stvarno brani konstantno i kvalitetno.”

Ali brani pod Joseom Mourinhom, kvalitetnim trenerom od kojeg može puno naučiti?

“Je, ali ove sezone. Prošle sezone je isto tako bio tamo bez njega pa je isto branio jako dobro. Normalno da u sada posloženiji, da je njemu lakše kao golmanu jer nisu možda više divlja momčad kao prošle godine. Ove godine je dobio i svog golmanskog trenera koji mu je bio velika želja, Sandru Žufića. Sigurno da se i on tu posložio i sad uživa tamo. Takvog trenera imati pored sebe sigurno da mu nosi s jedne strane mirnoću, a s druge strane pritisak. Jer kad si pod takvim trenerom, znamo što je on radio u većim klubovima, kako je micao golmane i glavne igrače. Ima to sve jednu i drugu stranu priče.”

Nikad nisi branio za hrvatsku reprezentaciju. Očekuješ li nakon ovakve predstave i sjajne sezone u MLS-u Dalićev poziv?

“Imao sam puno takvih upita i sad i prije dok sam bio u Hrvatskoj. Ja kad kažem da mi je san, san mi je, zato što obožavam Hrvatsku i kad god se mogu vratiti u našu domovinu, tu mislim živjeti, stvarno uživam tu. Nadam se da ću ući u tu konkurenciju, da ću dobiti jedan poziv da se dokažem izborniku i suigračima koji me možda ne znaju. I da vidimo posjedujem li tu kvalitetu ili ne kad sam među njima. Iskreno vjerujem da posjedujem, ali to je na izborniku. Stvarno mislim da imamo kvalitetne golmane. Mislim li da mogu biti u užem izboru? Mislim da mogu. Neću za sebe reći da sam najbolji, da ovo, da ono, ali opet to je na izborniku. Neke igraće izbornik više simpatizira, neke manje, njihov stil igre i to je na njemu. Tako sam imao i trenere u karijeri, netko te bira, netko te ne bira, nema tu puno greške. Dalić radi odličan posao, opet je prošao skupinu, ako gledamo zadnjih 7 ili 8 godina koliko je izbornik konstantno ima rezultate iza sebe. Mene to s druge strane neće pokolebati jer znamo što radim i to je to.”

Labrović ili Kotarski – tko bi trebao biti zamjena za Livakovića?

“Kako ja to gledam, mislim da je Kotarski jedan mlad, potentan golman. Stvarno kako izgleda na golu i koliko je napredovao, znamo da je iz Gorice, on je došao tamo taman kad sam ja otišao pa sam pratio puno Goricu. Mislim da je puno napredovao, oduvijek je bio velik talent, osvojio je prvenstvo u PAOK-u, brani jako dobro u Konferencijskoj ligi. Ove godine ne pratim toliko njegove nastupe. Labrović je napravio transfer u Njemačku i tamo brani, sad ja ne znam kakav je odnos između njih. Ja bih dao prednost uvijek nekom tko brani takvu ligu. Ako je Labrović bio cijelo vrijeme pozivan i dok je bio u Rijeci i sad je napravio transfer u Bundesligu i brani u Augsburgu i brani dobro. Nije lako otići tako na drugo govorno područje, skroz nova momčad, borba za opstanak. Mislim da brani dobro. Moj izbor bi bio Labrović, samo zbog lige. Ali jedan i drugi su mladi, ne mogu ja reći da je Labrović puno stariji od Kotarskog. Možda je i sam Labrović rekao izborniku da nije pravi pa se on odlučio za Kotarskog koji možda ima veće samopouzdanje trenutno. Imali smo takvu promjenu i kad je Grbić branio na Poljudu najbitniju utakmicu protiv Rusije ispred Livakovića. U tom je trenutku izbornik odlučio da je Grbić spremniji nego Livaković. Grbić nas je odveo na to Svjetsko prvenstvo, a Livaković je nastavio braniti nakon toga.”

Da se vratimo na tebe, skupio si 12 obranu, tvoja momčad je druga najbolja po najmanje primljenih golova (37). Na 76 posto si obrana, dva obranjena penala. Kako to jedan golman uspije u jednoj sezoni?

“I mi smo dobili jednog jako dobrog trenera Deana Smitha koji je došao iz Premier lige. Posložio nas je i ono što je najveća promjena u odnosu na ovu je da je shvatio kakvu kvalitetu imamo ili nemamo i onda je primijenio na to kako ćemo igrati. Postavio je taj stil nogometa koji je više defanzivan što meni više odgovara. Igramo tu obrambenu formaciju, igramo više na kontre i onda nisam toliko izložen nekim čistim situacijama da napadači imaju. Na kraju se izvukla i statistika i ispalo da sam imao 27 situacija 1 na 1 i da sam 21 situaciju obranio, što je stvarno iznad prosjeka. Vjerojatno su te situacije bile da je moj obrambeni bio blizu i gdje sam ja mogao reagirati. Nije netko išao sam na mene sa 20, 25 metara što se događalo u prošlim sezonama. Koliko god igrao obrambeno dobro, sve momčadi su podjednako dobre, imaju ekstra kvalitete u napadu i ti igraš odlično i on zbog ekstra kvalitete napravi još nešto. Zabije ti gol, asistira. Tako da, rekao bih da je to najveća promjena, momčad mi je pomogla.”

Kratak osvrt na sezonu Charlotte FC?

“Prošlu sezonu smo ušli u play-in, iako formalno i oni to zovu play-off. Ali ove godine smo ušli baš u regularni dio play-offa. Odigrali smo dobre te tri utakmice, nažalost u zadnjoj utakmici u zadnjoj su minuti imali penal (Orlando, op.a.) za 1:1, obranio sam i lopta se odbila nazad Facundu Torresu i zabio je. Na kraju smo na penale izgubili. Od početka sezone smo startali pobjedom na domaćem terenu što je jako bitno i onda smo imali par jako dobrih rezultata i rekao bih da smo u 6. i 7. mjesecu upali u krizu. U devet utakmica imali smo tek jednu pobjedu i onda smo pred kraj prvenstva opet podigli formu. U zadnjih pet utakmica smo imali tri clean sheeta, to je i mene diglo za ovaj izbor, opet se gleda i ta statistika koliko imaš clean sheetova. Tu smo podigli formu, odigrali jako dobre utakmice i završili je malo šokirani jer nismo izgubili utakmicu nego si tako u zadnjoj minuti propustio šansu da igramo i polufinale i finale na domaćem terenu.”

Tko osvaja MLS?

“Najveći favorit je LA Galaxy. Igraju jako dobro. I čak da je Inter Miami prošao Atlantu, što je sasvim realno, oni su mogli priprijetiti Miamiju. Miamiju je najteže kao i velikim reprezentacijama i klubovima, proći ove prve utakmice, najveći je pritisak na njima. Kad bi oni to prošli, polufinale, finale, oni znaju igrati finala. Najgore im je to na početku. Tri utakmice, sve se odugovlači i tu su i kiksali, ali LA Galaxy je stvarno najozbiljniji protivnik, imaju jako dobre igrače i jako dobro igraju. Otvorilo im se sve. Tamo je i LA FC, ali dao bih prednost Galaxyju.”

Spomenuo si Inter Miami. Imamo tu zvijezde, Lionel Messi, Luis Suarez, Sergio Busquets, Jordi Alba… Kako je braniti udarce Messija?

“Lijepo je obraniti udarce Messiju, samo što gubiš i koncentraciju i snagu i ne smiješ se puno ni derati da održiš tu koncentraciju. Posebno tamo u Miamiju, jako je vruće. Vlaga je velika, pa onda netko tko nije navikao, mi smo gore malo ipak više i imamo isto veliku vlagu, ali ne kao oni. I kad dođeš tamo, to se znojiš ono. Moraš promijeniti dva dresa na utakmici. Koncentracija na njega, na Albu, Suareza, sve znaš što rade, a opet je teško to zaustaviti. I čak tu utakmicu sam branio jako dobro, ali kad on sebi stvori priliku za šut i kad je stvarno opali onako kako on zna i kako je prije radio u puno više slučajeva, onda je to gotovo neobranjivo.”

Kako je vidjeti Messija na terenu, mnogima je on idol?

“Pa da. Prošle godine kad je došao, odmah smo igrali nakon tri utakmice protiv njega. Tad je sve bilo onako, u tunelu stojiš, on je ispred tebe. Čak je Victoria Beckham bila zbog njega uzbuđena pa je svoju kćer slala njemu da je vodi na teren baš na našoj utakmici pa da je slika. Ako je to Victoriji nešto, onda možete zamisliti što je tek nekom sportašu koji ga je gledao cijelo vrijeme na televiziji i bio mu je idol i skakao je i vrištao kad je zabijao golove i sad je tu pored tebe, moraš igrati protiv njega, a ne mu se diviti. Ta prva utakmica je bila drugačija, a onda sve ostale shvatiš sportski, koncentriran si na sebe. Prvu utakmicu je bilo malo poljuljano samim time što ga gledaš. Ja sam inače koncentriran samo na teren, ali kad ga gledaš na terenu, ono, baš je bio doživljaj.”

Pitanje svih pitanja – Messi ili Ronaldo?

“Za mene Messi. Ja sam inače radnik, ali ne znam, ja više njega obožavam i fan sam Barcelone tako da uživao sam godinama gledajući njih sve, iako sad igraš protiv njih i nije ugodno igrati protiv njih jer oni ne mare tko si ti, odnosno mi smo nitko i ništa za njih. Ti si bio njihov navijač, a oni sad dođu, psuju te, viču na tebe kad zadržavaš, to shvatiš profesionalno i gotovo. Ti ćeš njih uvijek cijeniti, ali kad si na terenu moraš gledati samo sebe i svađati se. Tko ima takav pristup, kao Atlanta sad, zato su ih i izbacili. Jer ne mare tko su oni. Kad te pobijede, onda ćemo mijenjati dresove, kad te ne pobijede onda idu odmah u svlačionicu jer su ljuti, oni žive za pobjede.”

Znamo da MLS nije toliko popularna na ovim prostorima, kako bi je razlikovao od europskih liga koje su tu nama ipak bliže?

“Sad je u jednom istraživanju MLS deveta liga svijeta. Ispred nje su brazilska, portugalska, belgijska. Preskočili smo Championship, tu je bilo velike rasprave, Englezima nije bilo jasno kako je to moguće. Sad ja ne znam koja je hrvatska ili bugarska, ali to pokazuje negdje gdje si ti. Znam da u Europi, u HNL-u mnogi podcjenjuju MLS. I s jedne strane ja to razumijem, i ja sam bio takav. Kad sam bio u Bugarskoj i dobio sam ponudu da idem u MLS, je bilo ono, pa daj radije Austrija, Švicarska ili bilo što drugo. Ako nisu Lige petice da ne idem tamo. Na kraju kad sam ušao malo u priču, zainteresirao sam se, oni su poslali dobru ponudu. Vidio sam da je to dobar iskorak za mene, otišao sam i ne žalim ni sekunde. I sad kad mogu savjetovati nekog mladog igrača koji me nazove, koji ima neku ponudu u MLS-u, savjetujem ga da ide, ovisno o situaciji u kojoj je on. Ako imaš ponudu iz Lige petice, normalno da nećeš izabrati da ideš u MLS. Ali ako ideš nekim okolnim putevima, tipa da imaš 22,23 godine i želiš se do 26. izgraditi, MLS je odlična stanica. Imaš iskusnih igrača i mlađih, fizikalna liga, ima i tehničkih igrača, puno Južnoamerikanaca tamo igra. Odličan ambijent, organizacija, putovanja, sve je na vrhunskom nivou, na razini Lige petice. Svaki klub, nema kao npr. u Italiji – vrhunski klubovi, vrhunski uvjeti. Ovi malo niže, nisu takvi uvjeti. Išli su sad igrači po posudbama po Italiji i tako, nije to baš tako svugdje. A tu u Americi svaki klub ima svoje odlične uvjete, veliku teretanu, jacuzzije, fizioterapeute, kuhinje, tri do pet terena. To je razlika.”

Spomenuo si kako je MLS liga dobra za mlade igrače. Stipe Biuk je bio u MLS-u (u LA FC-u) pa je otišao u Španjolsku (Real Valladolid) i vratio se opet u HNL. Što misliš zašto nije ostao u MLS-u, je li otišao možda premlad? Iako, rekao si da je to dobra liga za mlađe igrače.

“Dobra je, ali jednostavno, LA FC je ozbiljna momčad. Na njegovoj poziciji igraju igrači, on je lijevo krilo, a može igrati i desno. Prošle godine na toj poziciji igra Bouanga koji ima 29 godina i zabio je 23 gola u sezoni. Ti kad dođeš tako, njega su platili, očekuju jako puno od tebe. Nije on dobivao prilike da ga je netko pustio ajde ti igraj pola godine pa ćemo vidjeti. Ti kad dođeš tamo, ti se moraš dokazati. Amerikanci gledaju samo statistiku. Ne zanima ih da te kupe pa da će te gurati dok se ti ne prodaš. Oni to zaborave. Za manje novaca ga prodaju, imaju i dalje budžet, i dalje kupuju. Oni samo grade svoju ligu. Oni ne ovise o tome da moraju nekom nešto prodati i to je najveća razlika između Europe i Amerike. Oni samo ulažu. Ako prodaju, to je njima super, ponos, oni žele to. Ali njima neće propasti budžet jer su uložili 10 milijuna dolara u nekog igrača. Mi smo pokupovali mlade igrače, godinu dana, nisi taj. Vraćaš se tamo odakle si došao mi kupimo novog i idemo dalje. Dok ne dobiješ nekog pa ćeš ga prodati za 15 milijuna. Oni imaju taj budžet, nema tu problema s plaćama ili nečim jer si ti uložio i kupio i sad ne možeš kupiti nekog drugog igrača.”

Živiš lijepu nogometnu priču, ali sve je krenulo odavde, iz Dinama. Nisi nikad zaigrao za prvu momčad Dinama je li ti žao?

“Iskreno mi je žao. Žao mi je zato što eto, opet do trenera, procjenjivali su da ja nisam taj, da mi nešto nedostaje. Bio sam u prvoj momčadi, šest mjeseci sam bio kod Vahida Halilhodžića, kao treći ili četvrti golman, tad smo igrali Europa ligu s Villarrealom. U tom trenutku sam bio jedini bez ikakvog ugovora u Dinamu, priključen prvoj momčadi jer sam tamo već bio godinama, ali iz svoje generacije jedini koji nije imao ni stipendijski ugovor. I onda su mi nudili kad sam se priključivao prvoj momčadi, ja sam rekao da ne želim, ili neka mi daju profesionalni ugovor da budem tu ozbiljno, a stipendijski ugovor potpisivati u 18. godini, to mi nema smisla. Onda smo se dogovorili da ću pola godine biti tamo, ako procijene da sam ja taj, potpisat će me, ako ne, slobodan si i ideš svojim putem. I tako je bilo. Oni nisu procijenili da sam ja taj i krenuo sam okolnim putem. Tad mi je drugi ili treći golman Dinama, Marin Skender puno pomogao jer je on vidio da sam ja talent kojem se treba pomoći i eto on me preporučio u Vinogradar i tu je krenula ta moja profesionalna karijera.”

Razdoblje u Vinogradaru i Lučkom, što najviše pamtiš?

“Najviše pamtim… Vinogradar – pružena prilika, podrška, gazda koji nas je nažalost napustio prerano, jedan fanatik. Bilo mi je to prekrasno razdoblje. Branio sam dvije i pol sezone tamo, imali smo i neke velike utakmice. Onda sam prešao u Lučko, turbulentno razdoblje. Došao sam, nisam branio dobro, sasvim zasluženo završio na klupi. Čekao sam svoju šansu godinu dana, onda sam se vratio na gol. Bio sam onda najbolji golman druge lige, otišao u slovenski Koper, pa onda Gorica i tek je tada krenulo sve stvarno na bolje.”

Iskustvo iz bugarske lige, bio si u Ludogorecu, tamo te doveo i bivši trener Valdas Dambrauskas?

“Oni su došli mene gledati u Goricu protiv Osijeka i Hajduka, zadnja dva kola zimskog dijela prvenstva. Pobijedili smo prvu utakmicu 4:1, drugu 3:2 na Poljudu i oni su u tim utakmicama vidjeli da je trener ozbiljan, da je posložio momčad i imali smo razgovor za mene. Za mene je bio problem odšteta, a oni su već tada već potpisali besplatnog golmana. Mene su htjeli, ali sam bio preskup. I onda je bila priča da taj Sergio ne može doći odmah tamo, jedan golman napravi eksces i na proljeće me zove Valdas bi li ja došao ovdje na posudbu. Bio je to velik rizik za mene, ali ja sam rekao da idem. Moram ići, posudba, pokazati se, ogroman klub i novo tržište. Možda me tamo netko vidi. Otišao sam tamo, branio sam stvarno odlično, predsjednik se zaljubio u mene i rekao da će sad i mene dovesti. Tu mi je predsjednik Črnko izašao u susret zbog svih godina koje sam bio u klubu, popustio je pod nekim uvjetima i pustio me da idem tamo i da nije bilo toga ne bi bilo ni Amerike. Iskustvo? Bio mi je to prvi transfer, ono što sanjaš otpočetka. Da napraviš transfer, putuješ, letiš avionom, barem meni jer sam to toliko čekao i radio za to da sam stvarno uživao. Razgrad je mali grad, ali stvarno samo lijepe uspomene, velik klub, veliki igrači oko tebe, imaš 22 top igrača različitih karaktera odsvuda. Trajalo je toliko koliko je trajalo, odlučio sam se za odlazak i otišao u Ameriku.”

I onda iz bugarske lige u američku. Koliko je to velik iskorak?

“Ja sam imao odličnu momčad. I kad igraš Europa ligu, ok, to možemo mjeriti s MLS-om. To je onda svaka utakmica derbi i svaku utakmicu moraš biti top, ako nisi top oni će te pobijediti. Ali napredak je jer u Europa ligi imaš samo šest utakmica, sad osam, ali tad je to bilo šest utakmica koje su top. Tamo imaš 34 utakmica od koje su 32. derbi Dinamo – Hajduk. Ide jednaka kvaliteta na jednaku kvalitetu. I onda nemaš ono da ćeš se pripremiti za derbi, a onda imam pet tjedana ono što moram odraditi, moram pobijediti. U MLS-u igraš protiv zadnjeg, nemaš garanciju da ćeš pobijediti. Ne može ti ni u HNL-u garantirati pobjedu, ali kad su jednaki budžeti možete zamisliti koliko tek ti tamo ne može netko garantirati pobjedu ili dobar rezultat.”

Igrao si u HNL-u, vjerujem da pratiš i dalje. Kako vidiš HNL ove sezone?

“Zanimljivo, sve se okreće iz tjedna u tjedan. Prošli tjedan sam gledao utakmice pa je Dinamo kiksao, pa misliš da će sad Hajduk opet otići na veću bodovnu razliku pa oni kiksaju i tako. Pratim svoju Goricu, nadam se da će se pojačati sad na zimu i da osiguraju što prije taj opstanak. Dinamo i Hajduk su dva najozbiljnija konkurenta za prvaka. Mislim da je Dinamo puno bliže zbog svog iskustva i po meni jednog od najboljih trenera Bjelice. Zna igrati na rezultat. Užasno sam se bojao one godine kad je bio u Osijeku da će biti prvak, ali mi je drago da je Dinamo to osvojio i nadam se da će i ove sezone osvojiti naslov.”

Ima li neki golman u HNL-u za kojeg misliš da bi mogao napraviti veći iskorak u karijeri?

“Ima ih par. Lučić brani odlično, došao je iz sjene, brani konstantno i brani jako dobro. Nevistić se u drugom dijelu prošle sezone dokazao da je kvalitetan golman i da brani jako dobro kad je najbitnije. To su golmani koji su tu, Banić je tu godinama, nije u pravom trenu napravio transfer, nije se posložilo. I Majkić. Stvarno dobro brani već više sezona u momčadi koja se bori za opstanak i eto njega nekako prepoznajem u sebi jer ako kao golman ne uhvatiš taj tajming kad otići, onda može biti jako teško. Još ako momčad upadne u rupu i ti ćeš, nitko te neće tu izvući. Možeš ti dobro braniti i primiti četiri gola, ali nikog to ne zanima. Tako sam i ja bio. Da nisam s Goricom ušao u prvu ligu, vjerujem da nikad ne bih igrao prvu ligu. Da nisam to postigao sam s Goricom, vjerojatno nikad ne bih ni potpisao profesionalni ugovor nit bi igrao HNL što je meni tad bio to san. Od 18. do 26. ja sam gledao HNL i gledao – da mi je jedan dan igrati HNL.”

Kad u tom trenu ne znaš za bolje (lige)…

“Moraš ići stepenicu po stepenicu. Meni je HNL bio san snova.”

Kad je taj pravi trenutak za odlazak iz hrvatske lige?

“Nema pravila. Ja sam jako kasno ušao u HNL i hvala Bogu da sam se uspio izvući i napraviti transfer. Meni se sviđa primjer Gvardiola. Kad je odlučio da nije još spreman za Leipzig i da želi ostati još godinu dana u Dinamu i nije gledao odmah novce i tu ligu, nego je rekao ok moram tu biti još godinu dana da budem spreman igrati u Leipzigu. I zato je sad tu gdje je i zato sad hara. Da je otišao godinu dana ranije, možda bi sve bilo drugačije. Zato savjetujem igračima, kad radiš transfer, znam da ne možeš birati, ali nekad možeš, biraj tamo gdje ćeš igrati i gdje si stvarno spreman igrati. Mnogi mladi igrači odu samo da odu, pa će oni tamo kao nešto napraviti i tamo se dokazati. Kad dođeš tamo, moraš već biti spreman. Iz HNL-a ovi stariji igrači ne mogu birati, samo žele napraviti transfer. Nisam ni ja mogao birati za Ludogorec, ali sam znao da sam spreman za taj korak.”

Postoji li neka ponuda koju si imao i odbio i da ti je sada žao?

“Ne, nisam imao sad nešto puno ponuda i da sam odbijao. Jako kasno sam krenuo, bila je ta posudba od Ludogoreca, govorili su mi i nemoj to je posudba, možda se u Gorici netko pokaže. Odlučio sam i za to i za MLS, nisam imao nešto konkretno da sam odbijao.”

Planovi za budućnost, možda povratak u Hrvatsku na kraju karijere?

“Da, sigurno da razmišljam o tome. U siječnju kad sam išao za Ameriku imao sam još godinu dana ugovora i mogli su mi produžiti, a i nisu morali. Može se dogoditi da imaš lošu sezonu pa ti kažu hvala ti, tri godine si tu bio i nađi si sad nešto. Onda bi možda opcija bila HNL ili nešto drugo ako bi agent našao. Sad sam potpisao novi dvogodišnji ugovor tako da sad ne razmišljam o tome, ali je li mi opet san vratiti se u HNL, je jer je to moja liga, obožavam je. Jednog dana vidjet ću koliko će biti volje, želje od nekog drugog, trećeg kluba, u kakvom ću biti stanju i koliko ću moći nekom pomoći. Sve u svoje vrijeme.”

Dinamo ili Gorica? Da imaš te dvije ponude koju bi izabrao?

“Sve ovisi. Dinamo mi je san. Zaigrati za Dinamo ili jednog dana se tamo vratiti, pomoći s nekim iskustvom, a Gorica je uvijek opcija za mene. Ako ću ikad ići u Dinamo, nakon Dinama ću završiti u Gorici. Neću ništa obećavati oko toga jer ne znaš gdje te život vodi, ali Gorica je moj klub kako god bilo. Moja glavna odskočna daska, moj predsjednik Nenad Črnko i to je to.”