Jerko Leko, bivši hrvatski nogometni reprezentativac, godinama radi kao trener u hrvatskim klubovima, a na ljeto je pred njim novi veliki izazov.

U podcastu Sport Kluba 45-godišnji Jerko Leko pričao je o svojoj igračkoj karijeri te trenerskim počecima u zagrebačkim klubovima Lokomotivi i Jarunu.

Trenutačno je trener juniora Dinama, a od ljeta ga čeka novi izazov jer je imenovan za prvog trenera Dinama II, druge momčadi Modrih koja će igrati u Prvoj NL.

Kao što je od prije poznato momčad će činiti mladi igrači na koje u sezonama koje dolaze računa seniorska momčad.

POVEZANO

Alžirci pišu kako je Bennacer pred odlaskom iz Dinama, evo koji klubovi su zainteresirani

Nogomet

5. tra 2026 1

Nogomet

5. tra 2026 1

Dinamo posramio Osijek u povijesnoj pobjedi! Mišić zabio nakon tri godine

Nogomet

4. tra 2026 0

Nogomet

4. tra 2026 0

Tako će nakon 2022. godine Dinamo ponovno imati drugu momčad koja će se natjecati u drugom razredu hrvatskog nogometa.

Jerko, za vas je to svakako novi trenerski izazov?

“Da, napokon da se oformio i taj Dinamo B. Pokušaj je bio da se oformi godinu prije, ali jednostavno zbog kasne prijave i zbog tehničkih razloga nije bilo moguće, pa smo ga moj stožer i ja preuzeli juniore. Ti dečki iz juniora će biti iduće sezone, znači od sedmog mjeseca, uz mene kad kreću pripreme za Dinamo B koji će igrati u drugom rangu, tj. u Prvoj NL. Mislim da je to jedan korak koji nam je trebao. I ja sam prošao posudbe u periodu koji je iznimno bitan jer je važno da imaš igrače koji su na posudbama pod kontrolom i zato je to za Dinamo II, po meni, odlična stvar jer ima puno dobrih igrača, a jednostavno nijanse nekad odlučuju da li će netko biti igrač ili ne.“

Koliko bi ovakav projekt značio ranijim generacijama – primjerice, bi li igrači poput Luke Modrića ili Eduarda morali ići na posudbe da je Dinamo tada imao drugu momčad?

“Pa da, sigurno, svi smo mi prolazili te posudbe, da, u moje vrijeme su bile Sesvete. Baš sam pričao s Badeljom, koji mi je asistent u juniorima, on je tada bio u Lokomotivi i to u Trećoj ligi, tako da smo svi prolazili te posudbe. Za prvu godinu je plan da ćemo igrati samo s mlađima do 21 godine i u toj prvoj sezoni, kako mi je rečeno jer je sezona adaptacije, nećemo moći ispasti iz lige. To su sve mladi dečki koji se prvi put susreću sa seniorima, a ja ih na to već upućujem s obzirom na to da sam četiri godine bio trener Jaruna u Drugoj ligi, tako da znam što ih čeka.“

Koliko je taj prijelaz iz juniorskog u seniorski nogomet zapravo zahtjevan i koliko druga liga može pomoći u razvoju mladih igrača?

“Pa je, bio sam prije u Lokomotivi isto s juniorima, tako da taj prelazak iz juniora u seniore je normalno najkritičniji i razumljivo zašto. Jer ideš od generacijskog nogometa, dolaziš u nogomet gdje igraš s deset godina starijima i ta adaptacija je bitna i zato je bitno da mi igrače kojima vjerujemo da mogu biti prvotimci Dinama jednog dana, da ih imamo pod kontrolom kroz Dinamo B, da ih zapravo, ajmo reći, razvijamo i dalje, ne samo kroz taj, ajmo reći, fizički dio i taj dio natjecateljski igrati sa starijima, nego i da ih još usmjeravamo od tehničko-taktičkih dijelova i koncepcijski koje Dinamo hoće da igra, da gradi sad od svih generacija. Jednostavno mislim da je pun pogodak i žao mi je što su uopće preskočili tih par godina da ga nije bilo. Ali, nažalost, tako je bilo. Sad ćemo raditi na tome da bude bolje.“

Ima li u ovoj generaciji koju vodite igrača koji bi mogli krenuti stopama nekih velikih Dinamovih imena?

“Pa ima, ima sigurno. Ne bih o imenima, ali ima sigurno i polako ih priključujemo prvoj ekipi za one za koje mislimo da zaslužuju i one koje klub treba i što klub procijeni da je potencijalno dobro. I ne samo za Dinamo, nego i kasnije za prodaju, s obzirom na to da je Dinamo klub, bez obzira na sve, koji mora prodavati mlade igrače i stvarati ih za Dinamo i za reprezentaciju. Tako je bilo godinama i ja se nadam da smo na dobrom putu da se to i nastavi.“

U Dinamu ste proveli veliki dio karijere, a danas vodite mlade igrače. Što možemo očekivati od ove generacije i mogu li se već uskoro pojaviti u prvoj momčadi?

“Sigurno, jer znamo da je Zvone Boban promijenio cijelu momčad, a promijenilo se dosta i u školi. Došao je Albert Capellas kao direktor škole s dva Španjolca i uvode trenere u taj neki sustav koji oni hoće raditi, kojem se mi kao treneri prilagođavamo. Jer neke stvari znaš, normalno, kao i igrači. I to me zanimalo jer sam se uvijek nekako vidio kao trener i zanimao me trenerski posao.“

Trenerski posao često donosi i pritisak i kritike. Kako gledate na situaciju u kojoj, unatoč kritikama na trenera Kovačevića, Dinamo u HNL-u ima jako veliku bodovnu prednost na vrhu?

“Pa je, dosta je velika razlika i mislim da Dinamo ima kvalitetu. Nažalost, bilo je i onih padova, ali to je normalno jer je dosta novih igrača došlo. Znači, nova garnitura, novi sistem, a i novi trener između ostalog i trebalo je vremena. I drago mi je da je napokon u klubu prepoznato to da je strpljenje ključ. Znači da nije ono odmah loše, ajmo mijenjati, stalno se mijenja koliko je Dinamo promijenio trenera zadnjih godina, tako da mislim da je ovo dobar put. Dobar put, pogotovo što i za nas trenere, s obzirom na to da osjećamo da ga imamo, da imamo mi samopouzdanje s obzirom na to da znamo da te netko pušta da radiš, znači da neće odmah skakati na prvi loši rezultat i sve. Tako da je nama lakše, a uostalom samim tim radiš mirnije i stvaraš ono za što Dinamo mora biti, a to je da cilja prvo mjesto.

Rekli ste da ste već s 28-29 godina znali da ćete biti trener. Učili ste, upijali ste, od svakog ste nešto uzeli, i dobro i loše vjerojatno. Od kojih ste trenera najviše naučili, a vjerojatno je bilo i onih za koje ste rekli ‘e ovo neću nikad raditi igračima?

“Pa dobro, da, tu ne možeš da ne spomeneš Ćiru (Blaževića) koji je uvijek imao nešto svoje i koji je jedan dio mene, kao igrača, izgradio iako mi nije bio toliko dugo trener. Ali to je bilo dovoljno da neke stvari, kad prođeš sve trenere poslije njega, vidiš da ima u nekim stvarima pravo. Dosta mi je recimo pomogao u tom Ricardo Gomez, koji mi je bio trener u Monacu, koji je odličan psiholog, koji je, ja volim taj dio psihologije, u nogometu mislim da je jako bitno da ta grupa ostane homogena, da ti pričaš s igračima koji su nezadovoljni, da ih zapravo, i uvijek ih ima, bez obzira na to što svi hoće igrati, a imaš samo 11 mjesta. Tako da, taj dio je dosta bitan i da držiš tu atmosferu. I on je recimo dosta bio onako trener od kojeg sam dosta upio dobrih strana, bilo je i loših trenera, ali jednostavno kod te psihologije koja me zanima, trenera koji nisu znali s igračima koji ne igraju, pa uđeš u sukobe, pa na kraju vidiš da to eskalira katkad, onda jednostavno mislim da je to ključ. A normalno da ako trener zna, ako ima čistu ideju puta u kojem hoće da mu ekipa ide, od smjera do discipline, da to igrači prepoznaju, onda te slijede. Tako da je to druga stvar koja je bitna.“

Na kraju razgovora dotaknuli smo se i košarke, koju je naš sugovornik oduvijek volio. Kao mlađi navijao je za legendarne momčadi poput Chicago Bullsa zbog Jordana, Pippena i Kukoča, ali simpatije gaji i prema Boston Celticsima.

Kaže da je u nekoliko navrata imao priliku uživo gledati NBA utakmice pa je tako bio i u Madison Square Gardenu, a posebno razdoblje pamti dok je igrao u Turskoj, kada je zbog drugačijeg rasporeda i večernjih treninga redovito pratio ligu, često do ranih jutarnjih sati – u vrijeme vrhunca karijera Kobea Bryanta i sazrijevanja LeBrona Jamesa.

Danas i dalje prati NBA, posebno igrače s ovih prostora, a simpatije dijeli između nekoliko klubova. Iako voli Los Angeles Lakerse, priznaje da nema jednog apsolutnog favorita, već uživa u kvalitetnoj košarci i velikim utakmicama.

Na kraju je kroz osmijeh priznao da bi idealno finale bilo Boston – Lakersi:

“Ja se nadam. Bilo bi mi drago i to bi bilo lijepo. Onda bih uživao u Dončiću, a navijao za Boston.“

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na A1, Hrvatskom Telekomu, Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.