Dinamo ga svojevremeno nije smatrao dovoljno perspektivnim, onda ga je prigrlio Slaven Belupo u kojemu se isprofilirao u jednog od najnadarenijih mladih nogometaša Hrvatske, a sada je igrač poljskog prvaka Rakowa i mašta o potpisu za jednog slavnog njemačkog bundesligaša.

On je Ante Crnac (19), dečko rodom iz Siska koji je odrastao u Kutini te preko Moslavine i Dinama stigao u Slaven Belupo. U Koprivnici je sačinjavao opak tandem krilnih napadača s Arberom Hoxhom koji je ove zime prešao na Maksimir. Isti onaj s kojeg je Crnac otišao prije par godina.

Crnac je prošlog ljeta preselio u Poljsku, u redove aktualnog prvaka Rakowa, osiguravši Slavenu čak 1.3 milijuna eura. Kako se ondje snašao, je li jača poljska Ekstraklasa ili HNL, kako bi reagirao da dobije ponudu Dinama, zašto ga zovu šaljivcem, tko mu je od braniča u HNL-u bio najteži i za koji bi europski klub jednog dana volio igrati. Sve to i još puno više otkrio je Crnac u razgovoru za Sport Klub.

VEZANA VIJEST

SKener: Petković poslao Hajduku i Rijeci poruku u boci

Nogomet

16. velj 2024 2

Nogomet

16. velj 2024 2

Evo, sada ste skoro pola godine u Poljskoj, jeste li zadovoljni kako ste se snašli?

“Jesam, zadovoljan sam. Suigrači su me dobro prihvatili, učim i jezik, snalazim se. Bila je velika čast potpisati za prvaka države koji uz to igra Europu. Dobro sam izabrao.“

Skupili ste do sada 19 nastupa u svim natjecanjima uz dva gola i dvije asistencije. Koliko vidimo, igrate redovito. Nekad kao starter, nekad uđete s klupe, ali u principu igrate u svakoj utakmici. Kakve su ambicije s obzirom na ulogu branitelja naslova?

“Ambicije su naravno osvojiti sve što se može. Prvenstvo je teško, dosta je dobrih klubova. Borim se, skupljam minutažu.“

Kakva je snaga poljske Ekstraklase u odnosu na HNL?

“Ima dosta razlike u taktici i fizičkoj spremi igrača. Ovdje su svi dosta dobro spremni i puno se trči. U HNL-u se više igra individualno, a ovdje momčadski.“

Gdje bi po vama Rakow bio u HNL-u, a gdje Dinamo i Hajduk u poljskoj ligi?

“Vjerujem da bismo se borili za prvo mjesto, ako ne i bili prvaci u Hrvatskoj. Što se Dinama i Hajduka tiče, oni su nedavno u prijateljskim utakmicama pobijedili Slask koji je tada bio prvi kod nas. Naravno da to nije mjerilo, ali sigurno bi jedni i drugi kod nas bili pri vrhu.“

Koliko vam je iskustvo igranja Europske lige značilo za napredak? Rakow je ispao u grupi s Atalantom, Sportingom i Sturmom s četiri boda.

“Bilo je to lijepo iskustvo koje mi je mnogo značilo. Samo je Liga prvaka iznad tog nivoa. Mora se brže razmišljati kad ti dolazi lopta, sve mora biti savršeno. Mislim da sam se dobro snašao.“

U Rakowu ste i promijenili poziciju, niste više toliko na desnom krilu?

“Sada više igram na poziciji špice, dakle devetke. Puno više učim igrati okrenut leđima golu, što do sada nisam radio. Tu je najvažnije postavljanje tijela i predviđanje kamo će lopta ići. Igram ono što mi trener kaže, on smatra da na toj poziciji mogu najviše pomoći i ja se slažem.“

A koja je od tih dviju pozicija lakša po vama?

“Pa, meni je lakše krilo jer sam tu okrenut licem golu i dobijem loptu na strani, a u špici moraš cijelo vrijeme biti koncentriran i čekati loptu u 16 metara, biti spreman zabiti gol.“

U Rakowu su vas dočekali sunarodnjaci Fran Tudor i Zoran Arsenić koji su iznimno cijenjeni u Poljskoj?

“Ne znam kako bih se snašao da nisu bili tu. Imao sam sreće. Pomogli su mi na terenu i izvan njega, kako se snaći u gradu.“

Kako provodite slobodno vrijeme?

“Većinom sam kod kuće. Nekad igram PlayStation, odem na ručak ili na piće u grad, ali nemam baš ni puno slobodnog vremena. Živim sam, ali otac me povremeno posjeti na koji tjedan, koliko stigne.“

Kako je došlo do transfera iz Slaven Belupa uopće? Je li bilo interesa i drugdje iz Europe?

“Bilo je interesa i većih klubova, ali nisam se vodio time nego da imam najbolji razvoj i odem u klub gdje imaju plan za mene. Dobro sam odabrao.“

Koje su to druge lige bile u igri?

“Talijanska, turska, švicarska, čak i izraelska.“

A hrvatska? Jesu li se Dinamo i Hajduk zanimali za vas?

“Koliko znam, službeno nije ništa do mene došlo.“

Kako biste reagirali u slučaju interesa Dinama i(li) Hajduka?

“Kao mali sam oduvijek sanjao igrati za Dinamo. Igrao sam sve do juniora, bio u B momčadi.“

U Slavenu ste u 56 nastupa zabili 11 golova, jako dobro surađivali s Arberom Hoxhom koji je završio sada u Dinamu?

“Lijepo razdoblje. Igrao sam prije toga samo deset utakmica u 2. HNL. Trener je bio Zekić i on mi je puno pomogao. Znao je kako postupati sa mnom i na tome sam mu zahvalan.“

Baš je Zekić jednom rekao da ste bili jedan od najtiših igrača u svlačionici, pa ste postali jedan od najglasnijih. Kako to i na što je mislio?

“Haha, ma ja sam malo sramežljiv na prvu, a kasnije sam se opustio.“

Toliko da ste, kažu, postali veliki šaljivac zadužen za podizanje atmosfere među suigračima?

“Sve ovisi o trenutku. Uglavnom su to neke šale na treningu i svlačionici. Najčešće spontano, ništa unaprijed pripremljeno.“

Koje utakmice i golove za Slaven posebno pamtite?

“Najviše pamtim gol Rijeci na Rujevici. Čak je i lijep gol bio. Imali smo i jednu utakmicu s Goricom gdje smo gubili 1:0, pa okrenuli na 2:1, tu sam isto zabio.“

Pripremate li se posebno za suparničke braniče, pratite kako se kreću, gdje su im slabije točke?

“U HNL-u sam većinom znao suparnike, a sada ovdje dosta gledam i analiziram. Bitno je tko je koja noga, kakve su kretnje.“

S kime ste od bekova u HNL-u imali najviše problema, koga je bilo najteže proći?

“Uvijek sam imao problema s Melnjakom iz Hajduka. Ne toliko za proći, koliko sam ga morao braniti jer je često napadao. Dobar je i u obrani, a pogotovo prema naprijed.“

Tko će biti prvak Hrvatske?

“Volio bih da to bude Dinamo, ali teško je sada reći. Napeto je. Rijeka i Hajduk igraju ljepše trenutno, ali puno je još utakmica ostalo do kraja.“

Što može vaš bivši suigrač iz Koprivnice Arber Hoxha donijeti Dinamu?

“Arber je odličan igrač, dobar jedan na jedan i ima vrhunski šut. Dobro je igrao koliko sam gledao, stalno je probijao. Siguran sam da će uskoro zabiti i prvi gol.“

Vratimo se malo vašim počecima. Zašto ste odabrali baš nogomet?

“S dvije ili tri godine samo me lopta zanimala, ali na prvi trening s pet godina odbijao sam ići. Gurali su me sestra i tata, a ja sam plakao. Nisam htio ići. No kad sam odradio prvi trening, sve je krenulo. Tata se bavio nogometom, ali nikad profesionalno. Godinama me vozio na treninge u Zagreb kad sam bio u Dinamu, od devete do 15.“

Igrali ste za Dinamo II – u sezonama 20/21 i pola sezone 21/22 – sa suigračima Nikolom Čavlinom koji je danas u Lokomotivi, Martinom Baturinom koji je u Dinamu te Gabrielom Rukavinom koji je upravo iz Dinama posuđen Gorici…

“Bilo je super. S Martinom sam blizak otkad je došao u Dinamo. Svi smo tu negdje po godištu, čujemo se i danas.“

Baturina je već i debitirao za A reprezentaciju Hrvatske, vidite li i sebe u budućnosti u svetom dresu?

“Naravno da se nadam. Bila bi to velika čast. Nadam se jednog dana. Što se U21 reprezentacije tiče, radim i čekam poziv.“

Tko vam je nogometni uzor?

“Oduvijek je to bio Messi, ali sada sve više pratim i klasične napadače, kako se kreću, što rade… Pokušavam što više učiti od njih.“

A za koji klub navijate?

“Oduvijek navijam za Dinamo, a izvan Hrvatske najviše za Borussiju Dortmund. Volio bih jednog dana igrati za njih. Kao mali slučajno sam gledao neke njihove utakmice i svidjela mi se atmosfera. Tako mi je ostala ljubav prema klubu.“