Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRCNaš Denis Draganović imao je čast razgovarati s Antom Budimirom, hrvatskim reprezentativcem, sada već legendom španjolske Osasune. Budimir ima 90 golova za klub, 95 u La Ligi. U intervjuu se dotaknuo očekivanja od nove sezone La Lige, komentirao je neke svoje posebne trenutke karijere, a osvrnuo se i na šuškanja da bi mogao u Serie A.
Samo da vidim jesam li pogriješio što te nisam predstavio i kao trenera. Na zadnjim snimkama s treninga Osasune vidio sam da si bio uz Dubasinu i Garciji, jedan mentora na treningu i aktivno ih ispravljao za vrijeme treninga.
“Pa ne bih rekao trener. Ono što je, da stvarno volim raditi na sebi. Volim svaki dan, odnosno svaki tjedan, nešto usavršiti ili nešto što nije možda bilo dobro probati popraviti. Pogotovo kod nas napadača, u završnici probati nešto izbrusiti. Prošli tjedan ostali su i neki suigrači i uvijek vrlo rado volim raditi sa svojim igračima.”
Jeste li spremni za početak sezone? Loš travnjak na Balaídosu odgodio je prvo kolo. Sada za vas slijedi ono pravo, slijedi Levante. U kakvom je stanju Osasuna? Prošle godine bila je jedna uzbudljiva završnica i imali ste praktički isti broj bodova, a Mallorca je s također 42 boda otišla prema La Ligi 2.
POVEZANO
“Svi jedva čekamo da krene. Odužilo se malo, već praktički ulazimo u deveti mjesec. Jesmo spremni? Jesmo, naravno. Trenirali smo, imamo novog trenera, nove zahtjeve i ekipa je stvarno koncentrirana. Pokušavamo usvojiti sve što novi trener traži od nas.
Istina je da smo praktički ljeto 2024. smo imali jednog trenera, sad u 2026., to je praktički četvrti trener u dvije godine. Malo je to zahtjevno za ekipu, za sve nas, ali svi se trude i svi jedva čekamo da u ponedjeljak krene La Liga.”
Luis Miguel Ramis, bivši trener Burgosa, dugo je godina bio u sustavima Real Madrida. Kakav on nogomet preferira, kakav model igre i kolike je promjene donio? Kakav je tvoj prvi dojam o novom treneru?
“Ja se još upoznajem s njim jer sam došao malo kasnije s obzirom na Svjetsko prvenstvo. Ali definitivno je čovjek koji ima jasnu ideju, koji želi u svakom trenutku vidjeti ekipu da ima jasnu strukturu i jasan plan. Mislim da je nama igračima jasno na koji način taktički, prije svega, trebamo djelovati kao ekipa. Jako puno se oslanja, naravno, na ekipu, a ne na pojedince.
Nadam se da ćemo uspjeti to pokazati, da će to biti jedna čvrsta Osasuna, tvrd protivnik svima, a opet da ćemo iskoristiti sve one stvari koje bi nam se mogle otvoriti. Bilo da je to kroz tranziciju ili centaršute, mislim da bismo mogli biti jedno pravo osvježenje.”
Za naše gledatelje – Flavien Boyomo, Aimar Oroz… To su neka možda i prva imena. Oroz, dečko iz Pamplone, prošle godine možda je bio dužnik u ofenzivnom segmentu, ali ove ga godine neki najavljuju kao faktor X Osasune, zajedno s tobom. Što nam možeš reći o svojoj ekipi, tko bi nas mogao ugodno iznenaditi ove sezone?
“Teško mi je pričati jer zaista treba vidjeti na koji način trener zapravo nas sve vidi, na koji način vidi pozicije unutar svog sistema i kako će koristiti igrače. Kroz pripreme vidim da je dosta igračima kada je zadavao neke pozicije, bila to polušpica ili… Dosta se fokusirao na to kakav je tip igrača i onda mu na temelju toga davao zadatke.
Nije isto ako Aimar igra polušpicu ili ako igra Raul García ili netko drugi. To mi se jako sviđa, dosta se trener prilagođava igraču koji je na toj poziciji. Teško mi je reći. Mora početi La Liga. Ono što je super jest da imamo u sedam dana tri utakmice i brzo će se već vidjeti neki obrisi.”
Posebno je zanimljivo što je u fokusu i Real Madrid zbog povratka Mourinha, Livaković je potpisao za Barcelonu. Koliko je tebi uzbuđenje oko same La Lige i oko tog šušura, da se svjetla pozornice još više eksponiraju i vraćaju Španjolskoj, pogotovo u kontekstu toga što će se sve jako pratiti i u Hrvatskoj zbog naših igrača i svega toga?
“Znamo svi da su u La Ligi, ti giganti najveći i najsnažniji klubovi na svijetu koji nose i najveću medijsku pažnju. Real Madrid, Barcelona, tu je Atlético Madrid i svake godine u La Ligi ima puno događanja, pogotovo kada su u pitanju transferni periodi, igrači i treneri.
Čeka nas još jedna uvijek uzbudljiva La Liga. Veselimo se, zaista svi. Osjeti se to uzbuđenje. Za nas se, nakon ove odgode u Vigu, malo odužilo i jedva čekamo da krenemo.”
Kažu za vaš stadion da je jedna od najboljih atmosfera uživo za doživjeti. Pokrajina Navarre, jedna radnička pokrajina, velika ljubav i u gradu Pamploni prema tvom klubu. Kako si ti to doživio? Već si nekoliko godina tamo i postao si najbolji stranac u povijesti kluba. Kako bi nam opisao tu privrženost, ljubav prema klubu, gradu i pokrajini?
“El Sadar je zaista jedno mjesto koje treba doživjeti. Ono što mi se sviđa, uvijek napominjem, jest taj spoj na tribinama – od obitelji, roditelja s djecom, do ultrasa na tribini. Jednostavno, svatko daje svoj doprinos.
Zanimljivo je da sve tribine sudjeluju u utakmici. Sa svih tribina navijači aktivno sudjeluju u utakmici. Jako su blizu terena. Zaista mi se sviđa taj spoj. S jedne strane ultrasi, s druge strane poslije utakmice hrpa roditelja s djecom. Ali kad krene utakmica na El Sadaru, zaista se svi naelektriziraju. Specifično je i to da je u regiji Navarra Osasuna zapravo jedini klub za koji se navija i zaista se osjeti ta privrženost Osasuni.”
Od tvojih dosadašnjih 219 nastupa za klub, jedan je bio poseban. U 105 godina kluba, drugi nastup u finalu Kupa kralja. Real Madrid je bio prejak nakon produžetaka. Koliko je bilo blizu i koliko se puta prisjetiš tog sjajnog finala u Sevilli i prilike za prvi trofej Osasune u povijesti?
“To je bila možda i najbolja klupska sezona u novijoj povijesti, a i moja otkad sam u Osasuni. Uspjeli smo doći do finala Kupa i završili smo sedmi, ako se ne varam, te izborili iduće sezone Konferencijsku ligu. Izjednačili smo negdje oko 50. ili 60. minute za 1:1. Tada se osjetila baš ta euforija u finalu, kad igraš ili kad znaš da si blizu.
Ostaje uvijek malo ono – je li se moglo nešto više i jesmo li možda mogli osvojiti prvu titulu za Osasunu u povijesti. Međutim, nije išlo. Na kraju smo, ako se ne varam, izgubili 2:1. Ali dobro, ostaje zaista lijepo sjećanje i na tu utakmicu i, generalno, na tu sezonu. Bila je zaista posebna.”
POVEZANO
Ante, kakvi su trenutačni planovi? Naravno, koliko nam možeš reći. Ti si u zadnjoj godini ugovora, a mediji te danas povezuju s povratkom u Italiju. Kakvi su trenutačni planovi? Ima li možda naznaka za novi ugovor s Osasunom?
“Nastojim stvarno uživati u sada, u ovom trenutku. Evidentno je da sam u zadnjoj godini ugovora, ali ovdje se zaista jako lijepo osjećam – u klubu i u gradu. Ja i moja obitelj, lijep nam je život i mogu biti stvarno zadovoljan, i na privatnoj i na profesionalnoj razini nam je jako lijepo.
Vidjet ćemo. Nisam opterećen time, ne razmišljam. Imam dobre odnose s ljudima u klubu i mislim da ćemo na kraju, u svakom slučaju, koje god rješenje bude, naći najbolje.”
Nedavno si zabio svoj prvi gol u karijeri na svjetskim prvenstvima. Kakvi su sada tvoji dojmovi, s hladnijim emocijama? Prošlo je to, imali smo dojmove novinara i navijača. Kako je to izgledalo iz očiju igrača to specifično prvenstvo u Sjevernoj Americi?
“Nisam ni razmišljao o Svjetskom prvenstvu. Nekako kako je završilo, tako sam i ostavio. Bilo je dosta bolno proslaviti taj gol Gvardiola u zadnjoj sekundi. I onda nakon tih emocija na kraju ideš doma. Tako nekako je sve to ostalo po strani.
Da, ostaje žal, naravno, ostaje žal. Imam osjećaj da smo se dizali kako su išle utakmice, da smo bili sve bolji i bolji. Kao da nam je još trebala ta utakmica da probijemo, možda da prođemo. I vjerujem da bismo puno bolju Hrvatsku onda vidjeli u nastavku. Međutim, tako je kako je. Sad to poglavlje treba zatvoriti. Znamo da nema druge. Za četiri godine je nova šansa, odnosno trebamo je zaslužiti. I to je to.”
Oprosti što otvaram bolnu temu, još ne inzistiram, samo da te pitam: jeste li vi na toj utakmici uopće bili svjesni zašto nam je gol poništen? Je li to bilo do kraja jasno što se uopće događalo? Je li bila velika konfuzija u tim trenucima i dojam velike nepravde?
“Pa, kažem, Joško je zabio gol i to je bila opća ludnica. Svi smo tamo slavili gol u tom korneru. Na povratku do klupe, kod četvrtog suca, Portugalci su počeli mahati rukama i onda je došlo do toga što se dogodilo. Praktički nitko ništa nije vidio ili razumio.
Istina je da je Igor rekao da je tu lopta prošla i da je osjetio da je dirao s kosom. I tako je sve završilo. On nam je u tom trenutku razriješio dvojbe – rekao je da je nešto osjetio i to je to. Poslije svi znamo. Ne da mi se više vraćati na to.”
Slaven Bilić, novi izbornik hrvatske reprezentacije. Jeste li možda bili u mogućnosti pričati? Kakav je tvoj plan sada, kratkoročni i dugoročni, s reprezentacijom i suradnjom sa Slavenom Bilićem?
“Isto kao što sam rekao i za svoj ugovor i za klub. Nastojim biti ovdje, nastojim biti sada. Mislim da je to najbolje i najispravnije – davati svoj maksimum, uživati u nogometu, uživati u tome gdje jesam.
Isto tako i pitanje reprezentacije – nema tu nekih planova, ni dugoročnih ni kratkoročnih. Jednostavno, tu sam. Nastojim raditi ono što volim, igrati nogomet, nastojim, naravno, biti što efikasniji. I to je to.”
Tvoj put nije bio baš tako lagan. Ozimice pored Žepča, dolaziš u Veliku Goricu i praktički već u ranoj fazi imaš prvu inozemnu epizodu u Linzu. Tada je Andrej Panadić bio trener prve ekipe, a legendarni Ivica Vastić vedeta napada. Kako ti je bilo tada u Linzu? Kako ti je bilo prvi put doći u inozemstvo?
“Sjećam se, kako se ne bih sjećao. Bio sam u Radniku u Velikoj Gorici i bio sam na tim nekim probama. Trener Andrej Panadić tada je bio, ne znam je li bio voditelj omladinske škole ili tako nešto. Uglavnom, on me bio zamijetio. S njim sam trenirao dodatno.
Kada je postao trener u LASK Linzu, na njegov sam poziv došao u LASK Linz i potpisao ugovor. Međutim, tada Hrvatska nije bila u Europskoj uniji i imao sam problema oko dobivanja radne dozvole ili tako nešto. Ne mogu se sad točno sjetiti. Nažalost, odnosno tako je moralo biti, tih šest mjeseci proveo sam tamo. Bio sam cijelo vrijeme s prvom ekipom. Bio je Ivica Vastić, bilo je još hrvatskih igrača, Mijatović, Kablar i Silvije Čavlina.
To je bilo nekako moje prvo iskustvo sa 16 godina u profesionalnom nogometu i s takvim igračima. Prije svega Ivicom Vastićem, legendom austrijskog nogometa. Bilo je jako lijepo, ali nažalost nisam dobio papire i mogućnost igranja utakmica. Onda sam se nakon šest mjeseci vratio.”
Ante, znaš što mi je zanimljivo? U glavi mi je malo sada to doba u Interu Zaprešiću. Skromni uvjeti za treniranje, skromni uvjeti za igranje. I onda iz jednog rostera praktički četiri igrača su otišla na svjetska prvenstva. Ti, Mislav Oršić, Tomi Jurić za Australiju i Haris Hajradinović za Bosnu i Hercegovinu, koji je, nažalost zbog ozljede, dugo bio van stroja, ali je postao jedan od najboljih stranaca u turskoj ligi.
Nevjerojatno doba Intera Zaprešića. I sada kada pogledaš kako je Hrvatska uvijek bila inkubator i hrvatska liga, uz sve te probleme, oduvijek je bila sjajna odskočna daska i kasnije za velike karijere.
“Poznajemo dosta naše podneblje i talent naših igrača. Rad, na kraju krajeva. Nekako kao nas uvijek iznenađuje, ali opet i ne, jer iz godine u godinu uvijek novi mladi dolaze s talentom.
Naravno, puno je i na njima, ali i na trenerima. Treba se posvetiti tim dečkima da napreduju. Sami dečki također trebaju imati želju i motiv da naprave taj iskorak. Svi znamo – jednom kad igraš u Hrvatskoj, želiš na najveću scenu. A ako želiš na najveću scenu, svjestan si da se moraš uputiti van Hrvatske.
Za to je potrebno jako puno rada i odricanja. Ali pokazujemo da smo to sposobni i da svake godine iz Hrvatske zaista pravi igrači odlaze, nose reprezentacije i rade velike karijere.
Nisam znao za ovaj podatak, ali naravno, kad smo bili u Kataru, jako sam bio sretan kad je Oršić zabio gol protiv Maroka za treće mjesto. Znam da smo, ne znam, sedam, osam ili devet godina prije zajedno u Interu Zaprešiću dijelili svlačionicu.”
U St. Pauli zapravo odlaziš nakon onog hattricka Dinamu. Još je bila jedna utakmica, ali onda odlaziš. Je li u to vrijeme, kada si sjajno igrao i za Lokomotivu i prije toga za Inter, bilo nekih konkretnih ponuda ili povezivanja s Dinamom ili Hajdukom, što bi možda bio neki logičan slijed u tom trenutku? Jesi li ikada bio blizu naša dva najveća kluba?
“Tu je u tom trenutku bila mogućnost odlaska u te klubove. Prije svega možda najbliže u Dinamo. Ali na kraju me put odveo u Njemačku, u St. Pauli. Jedna od mojih želja bila je upravo Njemačka. Na kraju se dogodio taj odlazak u St. Pauli.”
St. Pauli ovdje imamo čast prenositi na Sport Klubu, ali za tebe je to bila jako teška godina. Jedan gol u Kupu i praktički se nije otčepilo u prvenstvu i općenito za St. Pauli. To je bila jako, jako teška sezona, na kraju se jedva i sačuvao status.
“Je, bila je baš jako teška godina. Imam osjećaj da se meni u prvoj godini baš sve izdešavalo u prvoj pravoj godini van Hrvatske. Ta prilagodba na novu zemlju, na drukčiji način rada.
Nažalost, tada smo u tri mjeseca promijenili i tri trenera i dva direktora. Dosta se toga skupilo. Nisam uspio ući u formu i baš je bila jako teška godina. Ali uspjeli smo na kraju ostati u ligi. Ostaju baš jako bitni trenuci u St. Pauliju, rekao bih, za mene. I ne samo u karijeri nego i životno. Mislim da sam puno u tih godinu dana naučio.”
Na samoj potplati talijanske čizme postoji jedan gradić, jedan od najsiromašnijih u Italiji, Crotone. Kažu da je Piazza Pitagora doživjela najveću sreću koju su joj priuštili upravo dva Hrvata – Ante Budimir i Ivan Jurić. Iz Serie B ulaze u Serie A. Nevjerojatan uspjeh. Bilo je slavlje koje i dan danas ima dostupno na internetskim portalima.
Jedna sezona u kojoj si bio prvi strijelac kluba, a Ivan Jurić na spektakularan način vodio ekipu. Sjećaš li se tog doba i te ljubavi koju su vam priredili navijači Crotonea?
“Nisam očekivao da ćete me voditi unatrag, u stare memorije koje imam. Da, to je bila jedna posebna godina. Jako sam sretan i ponosan na tu sezonu i na mogućnost rada s trenerom Ivanom Jurićem.
Bila je zaista posebna godina i za klub, povijesna, a i za mene kao igrača. Kroz trenera Jurića, a bio je i trener Stjepan Ostojić zajedno s njim, uspio sam se što prije prilagoditi talijanskom nogometu, koji je jako specifičan.
Pokušao sam naučiti te neke zakonitosti tog nogometa koje su, mislim, jako bitne kao neka nogometna abeceda. Bilo je zaista povijesno, uspješno. Teško mi je uspoređivati Crotone s bilo kojim klubom. To mjesto i sam taj kraj zaista su posebni. Uspjeli smo ostvariti taj povijesni rezultat, ući u Serie A. Posebno mi je Crotone, i kao mjesto i ljudi i klub, pri srcu.”
Je li Ivan Jurić trener koji je imao najveći intenzitet na treninzima? Kako bi nam malo dočarao i približio njegovu trenersku filozofiju? Je li se kod njega najviše umaralo na treninzima ili je to samo tabu?
“Da li najviše ili manje, ne znam. Ali ono što znam jest da je zaista zahtjevan trener koji traži i očekuje na svakom treningu visoki intenzitet i visoku koncentraciju.
Tako su bile koncipirane i vježbe i treninzi. Nastajao je izvući iz igrača maksimum i htio je da ga svi slijede. To je jako bilo bitno. To su bile stavke koje su igrači trebali pratiti ako su željeli igrati. To je ono što mi definitivno ostaje u sjećanju iz tog razdoblja.”
Moram malo privatizirati i pitati za doba u Sampdoriji. Mnogobrojnim Hrvatima jedan od omiljenih nogometaša koje su gledali bio je Francesco Totti. Ti si imao luksuz dvaput igrati protiv njega. I ta momčad Sampdorije bila je izrazito zanimljiva. Mladi Bruno Fernandes, Quagliarella, Cassano koji je bio pod suspenzijom pa niste dijelili minute na terenu, Filip Đuričić… Sjajnih je tu bilo igrača i vedeta. Tko je na tebe ostavio možda najupečatljiviji dojam od igrača s kojima si igrao ili protiv kojih si igrao u Italiji?
“U Sampdoriji je zaista bila ekipa za koju, kad pogledaš unatrag, zapravo vidiš koju su razinu igrači dostigli. Po svim linijama. U obrani, recimo, Milan Škriniar, koji je fantastičan igrač. U vezi je bio Bruno Fernandes. U napadu Muriel, Patrick Schick, Fabio Quagliarella…
Za mene je, recimo, Fabio ostavio unutar ekipe poseban dojam. Zaista napadač koji je zabio ne znam koliko golova i koliko utakmica u Serie A, u razdoblju kada je liga možda bila najjača i najzahtjevnija. Dao mi je par jako dobrih savjeta, i za napadača i za karijeru.
Bio sam igrao i protiv Tottija i Rome, imao sam priliku igrati. Sjećam se jedne utakmice. Vodili smo na Olimpicu 2:1, ako se ne varam. Počela je padati kiša, prolom oblaka i utakmica se morala prekinuti. Totti je tada bio na klupi, ušao je i okrenuo utakmicu. Zapravo, on i Džeko.
I to je okrenuo utakmicu, dao je nekoliko svojih pasova. Kad gledaš i kažeš – nemoguće. Baš je bila privilegija iz prvog reda vidjeti takvu nogometnu veličinu.”
Počeli smo sa Španjolskom, pa ćemo sa Španjolskom i završiti. Bio si akter i strijelac u onom čuvenom playoffu protiv Deportiva. Mallorca se tada vratila u La Ligu. Kako ti je bilo na Mallorci? Kako bi nam malo i njih dočarao i to jedno također vrlo, vrlo uspješno razdoblje za tebe?
“Mallorca je posebno mjesto. Sredozemni otok, prekrasan. Jedno od možda boljih mjesta za život.
Klub kao takav jako se trudi i raste iz godine u godinu. Novi vlasnici su u klubu nastojali mijenjati trening-centar, napravili su novi stadion i oko ekipe se trude.
Bila je teška prošla godina svima u La Ligi. Nažalost, oni su ispali u zadnji tren. Ali to je zaista ozbiljan klub koji nastoji svake godine se usavršavati. To pokazuju. Naša godina bila je jako uspješna. Uspjeli smo te sezone ući u prvu ligu. Nakon toga smo bili godinu dana u prvoj ligi pa ispali. Ali Mallorca se ponovo vratila. To je klub koji u posljednjih 10–15 godina pokazuje ozbiljan napredak.”
Dva gola na Nou Campu. Zabio si i Realu s Mallorcom, kao što si spomenuo. Koji ti je najdraži gol u cijeloj sada tvojoj španjolskoj karijeri? Možeš li ga uopće izdvojiti? Jesu li nekako bitniji protiv velikih klubova ili ih generiraš po ljepoti? Koja je tvoja rang-lista?
“Rang-lista je, evo, nadam se, u ponedjeljak taj da će biti najdraži – protiv Levantea. To je ono što me veseli. Već sam i zaboravio na Camp Nou i to je u prošlosti. Veselim se idućem golu. To je ono što želim i što tražim. Taj će mi definitivno biti najdraži.
A sada, golova je bilo, bilo je značajnih golova. Taj ulazak protiv Deportiva u playoffu, na primjer, s Mallorcom bio je poseban. Pružio mi je mogućnost da prvi put zaigram u La Ligi.
Golovi s Osasunom, zadnje kolo one sezone kada smo izborili sedmo mjesto i Konferencijsku ligu, kada nam je trebala pobjeda i ta dva gola… Bilo je tu golova koji imaju neki poseban značaj, ajmo to tako reći.”
Ante, hvala ti puno. Bili smo pričali, ajde, bio je nesporazum jesu li ovi s dvojnom putovnicom ili nisu, ali mi se držimo službenih podataka. Trenutačno si 14. najbolji stranac u povijesti La Lige po broju golova, s 95. Želim ti od srca da na programu Sport Klub televizije postigneš ove sezone i stoti gol u La Ligi.
“Evo, hvala Vama na intervjuu i na željama. Hvala. Nadam se da ćete nas pratiti, Osasunu, da ćete nas bodriti i da ćemo na Sport Klubu imati jako puno pobjeda.”
La Ligu i Budimira pratite samo na Sport Klubu.
Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na A1, Hrvatskom Telekomu, Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!