Mijenja se vaterpolska karta Hrvatske. Jadran polako, ali sigurno izlazi iz sjene Juga i Mladosti, ove sezone s nikad većim ambicijama 'napada' oba domaća trofeja, a ne odustaje ni od borbe za Final Eight Lige prvaka. Što se dogodilo, kako je na Zvončacu došlo do iskoraka i može li već ove sezone Jadran doći do željenog naslova prvaka države?

Otkako je neovisne Hrvatske, Jadran kao najistaknutija priznanja ima dva naslova prvaka Europe 1992. i 1993. godine. Čak četiri puta je tijekom 90-ih bio finalist državnog prvenstva i onda još dvaput finalist Kupa u aktualnom stoljeću. Prvi domaći trofej, dakle, još čeka.

Je li ova sezona ta u kojoj će tom čekanju doći kraj?

Jer, situacija je sada drukčija. U momčad je uloženo mnogo. Jača je, zrelija i konkurentnija. Mladost je posrnula, ostali su klubovi debelo ispod pa se čini logičnim da će o domaćim trofejima odlučivati Jadran i dubrovački Jug AO.

Uprava na čelu s predsjednikom Albertom Pavlovićem i sportskim direktorom Dejanom Savičevićem ovog je ljeta u klub dovela Konstantina Harkova, Luku Bukića, Nikšu Dobuda, Marina Čaglja i Matu Anića. Time je jasno pokazala što joj je cilj u aktualnoj sezoni – biti prvak države. Trener je ostao provjereni, iskusni Mile Smodlaka.

„Mi iz uprave smo tu već petu sezonu i mogu reći da smo iz godine u godinu sve jači i konkurentniji. Ove sezone osjetili smo da je pravo vrijeme za iskorak pa smo zato i doveli ta pojačanja. Imamo momčad koja može zaprijetiti Jugu iako su oni i dalje favoriti zbog iskustva i uigranosti. Želimo trofeje, prvenstvo ili Kup, to je naš san…“, govori nam Pavlović, naš sugovornik u ovoj priči.

Nekakav bajkovit cilj bio je da Jadran postane prvak 2020. godine baš na stotu obljetnicu kluba, no pokazalo se da je to ipak bilo preambiciozno.

„Ne ide sve preko noći. Trebalo je organizacijski osoviti klub na noge, pa okupiti trenere i osigurati stručan rad s mlađim kategorijama. Sad smo na pravom putu. Već treći put igramo skupinu Lige prvaka. Naš uspjeh leži u kontinuitetu upravljanja i brojnoj upravi sastavljenoj od ljudi koji na razne načine pomažu klubu.“

Ta je uprava posebna priča. Čine je mahom poduzetnici, uspješni poslovni ljudi, mnogi od njih bivši vaterpolisti i igrači Jadrana.

„Ima nas 15 u upravi. Svi smo završili fakultete i napravili poslovne karijere, a Jadran nas je okupio za isti stol. Lijepa smo klapa. Bez jake i brojne uprave nema rezultata.“

Jadranov je budžet znatno veći nego prošle sezone, ali i dalje prilično kaska za konkurencijom na vrhu Europe.

„Naš je budžet 40-50 posto veći nego lani, ali je svejedno dva i pol puta manji od Novog Beograda, Recca, Olympiakosa, Barcelonete… Međutim, nisu novci uvijek presudni i može se i uz manje sredstava doći do vrhunskih dometa.“

Čast svim drugim trofejima za koje će se Jadran ove sezone boriti, ali premijerni naslov prvaka Hrvatske bio bi nešto posebno.

„Golica nas to prvenstvo, sanjamo o njemu. Ima posebnu težinu i vjerujemo da bi to i cijelom sportskom gradu Splitu puno značilo. Prije toga, slijedi nam Kup već sad u prosincu i probat ćemo već tu doći do prve titule.“

Neovisno o ishodu aktualne sezone, Jadranov projekt ide dalje. Radi se na duge staze i neće se raspasti ako se do ljeta ne osvoji ni jedan trofej, podvlači Pavlović.

„Želimo da ekipa ostane na okupu. Ambiciozan smo klub koji svoje obveze izvršava na vrijeme, u nas vlada dobra atmosfera i kao takvi smo privlačni mnogim igračima. Super radimo s mlađim kategorijama gdje imamo nekoliko državnih prvaka, nadamo se uskoro i natkrivanju bazena na Zvončacu… Imamo dogodine i Europsko prvenstvo u Splitu, sad su šestorica naših igrača bila na širem popisu reprezentacije i nadamo se da će ih u budućnosti biti i više.“

Ne ulažu se u klub samo financijska sredstva, već i nešto puno vrjednije – emocije.

„Nama u upravi je jako stresno pratiti utakmice s tribina, moram priznati. Svi smo vezani za klub, većina smo tu bili igrači. Proživljavamo skoro sve isto kao igrači u bazenu. To je pozitivan adrenalin.“

Gledajući Jadran u bližoj budućnosti, Pavlović gleda i prema budućnosti splitskog sporta u globalu.

„Vidim Jadran kao stabilan i konkurentan klub, ojačan mlađim generacijama koje dolaze. Ali, u Splitu se nije ulagalo u sportsku infrastrukturu 30, 40 godina i to je velik problem. Gradu treba bazen i na istoku grada, treba urediti i POŠK-ov bazen, natkriti naš na Zvončacu… S boljim uvjetima rad bi bio kvalitetniji, a samim time bismo stvarali i bolje igrače, bolje klubove.“

Dvaput je Jadran bio prvak Starog kontinenta, može li opet? Usudi li se o tome maštati?

„Teško se boriti s klubovima čija su sredstva puno izdašnija nego naša, no to ne znači da dobro posložena momčad ne može parirati takvom suparniku. Naravno da može. Ipak, naše gospodarstvo nije toliko snažno da bi vodilo bitke s drugim europskim državama, što vidimo i u košarci, rukometu, nogometu… Za iskorak našeg momčadskog sporta na kontinentalnoj razini nužno je da se uključi država većim ulaganjem.“

Onda će vam u tom kontekstu današnji okršaj s Novim Beogradom u Ligi prvaka pokazati gdje ste u odnosu na europski vrh?

„Da, oni su svjetska klasa. Praktički reprezentacija Srbije na okupu. Njima sve osim prvog mjesta predstavlja neuspjeh, pogotovo jer su domaćini Final Eighta.“

Ta je utakmica, inače, samo početak vaterpolskih uzbuđenja koja Split čekaju do kraja studenoga.

„Sljedeći tjedan imamo turnir regionalne lige s Radničkim i Crvenom zvezdom, pa nakon toga opet Radnički u Ligi prvaka. Split je do kraja mjeseca centar vaterpola“, rekao nam je za kraj Pavlović, ne krijući uzbuđenje uoči izazova koji čekaju njegov Jadran.

Utakmicu Jadrana i Novog Beograda pratite u petak od 19 sati na SK 2.