Hrvatska vaterpolska reprezentativka Emmi Miljković rođendan je proslavila u danu odmora uoči završne utakmice skupine Europskog prvenstva protiv Grčke. Ali učinila je to bez velike pompe jer turnir još traje, a Hrvatsku čeka i četvrtfinale početkom sljedećeg tjedna...

Iz Splita s Europskog prvenstva za Sport Klub: Vedran Babić

Sjeli smo u automobil u Splitu, alternativnom rutom izbjegli ‘rush hour’ (bio je petak poslijepodne) i stigli u hotel President u Solinu, bazu hrvatske ženske reprezentacije za vrijeme Europskog prvenstva u gradu pod Marjanom.

Ondje nas je – vedra i nasmijana – dočekala slavljenica Emmi Miljković. Usred europske smotre, njezine možda i posljednje, ova simpatična Riječanka proslavila je 34. rođendan. No velike fešte nije bilo. Ima trenutno i važnijih stvari.

„Imali smo trening, ručak, pa nam slijedi teretana, sastanak, pa videoanaliza Grčke… Jednostavno, nije bilo vremena“, priča nam Miljković, već godinama naša ponajbolja vaterpolistica i članica hrvatskog prvaka zagrebačke Mladosti.

Iako je najstarija u reprezentaciji, a od nekih je suigračica i duplo starija (Jeleni Butić samo je 15 godina, Ani Desnici 16 i još nekolicini cura 17), Emmi se osjeća puno mlađe.

„Uopće ne gledam godine. Osjećam se super! Suigračicama od kojih sam starija nisam ni mama ni tata. Dajem im savjete ako ih traže i tu sam za njih što god im treba.“

Prije početka turnira Emmi je najavila da će joj peti nastup na Europskom prvenstvu biti i posljednji, no ipak nije posve zatvorila vrata reprezentaciji i nakon Splita.

„Razmišljala sam o odlasku, ali ako me reprezentacija bude trebala, bit ću tu koliko budem mogla. Ako me više ne budu htjeli, nema ljutnje. Osjećam se mlado, ali znam da nemam više 20 godina i tijelo osjeti da mu treba odmor. Možda sljedeću sezonu odradim u inozemstvu jer ovdje za nas starije igračice nema pomaka.“

I upravo je ta zadnja rečenica problem. U Hrvatskoj se od ženskog vaterpola ne može živjeti. Zato mnoge cure odu u inozemstvo ili se ostave tog sporta te posvete nekom drugom poslu ili studiju.

„Na papiru smo možda najbolji bili na Europskom prvenstvu u Barceloni 2018. Imale smo tada Bukić, Badžim, Balić, Saftić… Žao mi je što se dosta cura iz te generacije u međuvremenu ostavilo vaterpola.“

Miljković je ipak ostala u vaterpolu iako se i ona morala snalaziti kako bi mogla normalno živjeti kao majka sada već osmogodišnjih blizanaca Doriana i Edija. Prihvatila se posla u kafiću u Zagrebu.

„Uh, to je bilo kaotično. Radila bih tri puta tjedno ujutro kako bih popodne mogla na treninge. Vikendom smo imali utakmice. Mami mogu dignuti spomenik jer bez nje bi bilo nemoguće sve izdržati. Ove sezone nisam radila, već sam se sasvim posvetila vaterpolu i ovom Europskom prvenstvu. Ovo je za mene poput Olimpijskih igara.“

A što se inozemstva tiče, nekako se najlogičnijim čini – Italija. Ondje je Emmi već i igrala, ali i ne samo to:

„Imam i talijansko državljanstvo tako da bih tamo bila kao domaći igrač. Problem je što imam dvoje djece koji kreću u drugi razred osnovne škole. Mama mi puno pomaže, ali sinovi mi rastu, imaju školu i treninge. Ako budem išla u Italiju, tražit ću nešto bliže Rijeci i Zagrebu. Ja živim u Zagrebu, a djeca su u Rijeci s mojom mamom pa ih posjećujem što češće mogu, blizu je.“

Sinovi su već svjesni čime se mama bavi, a čak bi mogli i njezinim stopama.

„Plivali su do lani, a ove godine kreću s vaterpolom u školi vaterpola Primorje u Rijeci. Bili su ovdje sa mnom u Splitu na prve tri utakmice. Na neki način sam igrala za njih. Drukčije je kad veliko natjecanje igraš kod kuće pa ti mogu doći u posjet roditelji, prijatelji i djeca. Baš je super bilo.“

A super je, ističu svi, i ambijent u reprezentaciji. Je li domaćinstvo pomoglo toj homogenizaciji ekipe?

„Sigurno. Ljudi nas dolaze podržavati, tu su nam i prijatelji, obitelj… Nisam očekivala da će biti toliko gledatelja protiv Mađarske. Baš sam se ugodno iznenadila. Nekima je to skroz novo ako nikad nisu gledali ženski vaterpolo.“

Pobjedama nad Njemačkom (15:8) i Rumunjskom (15:6) Hrvatska je prvi put u povijesti izborila četvrtfinale Europskog prvenstva, no Miljković ne želi na tome stati.

„Ne smijemo imati oscilacije i ne smije nam se desiti da se napunimo isključenjima kao protiv Mađarske. Moramo igrati jednakim intenzitetom od prve do zadnje minute. Ulazak u četvrtfinale bio nam je cilj, a bilo bi super igrati i za peto mjesto. Četvrtfinale protiv Italije bit će nam lijepa nagrada.“

Protiv Nizozemske i Mađarske (dva poraza 22:6) ipak se vidjela ogromna razlika u kvaliteti.

„Pokazali smo u dvije četvrtine da možemo protiv Mađarske. U druge dvije nismo imali rotaciju, a i Domina Butić bila nam je ozlijeđena. Mađarice su fizički jače, imaju iskustva Olimpijskih igara… Bitno je samo da ne bude ozljeda.“

Emmi ne skriva da sa suigračicama uživa u svakodnevnoj pažnji hrvatske sportske javnosti. I njih, poput muških kolega, ljudi sve češće zivkaju da im ‘riješe’ ulaznice za utakmice.

„Zaista mnogi zovu za karte i to je lijepo, jedna od prednosti igranja prvenstva kod kuće. Drago mi je da je tako i da nas navijači prate“, reći će Emmi Miljković uoči možda i svog završnog tjedna u hrvatskoj reprezentaciji. Ili ipak ne? Saznat ćemo vrlo brzo.

Ako ovo i bude njezin kraj u nacionalnoj vrsti, otići će znajući da je dala obol u ostvarenju povijesnog rezultata hrvatskog ženskog vaterpola.