Sa širkom osmijehom, ali na momente ipak izrazom lica koji je odavao iznenađenje - stigle su brončane rukometašice iz Danske u Zračnu luku Franjo Tuđman nešto prije 14 sati u ponedjeljak. Skupilo se oko 500-tinjak ljudi na aerodromu, a dobri duh i zabavljač reprezentacije Ćamila Mičijević i sama je rekla kako nije očekivala ovoliko ljudi.

Vrlo susretljiva i ugodna bila je i Dora Krsnik, rukometašica rumunjske Magure, koja je za početak prokomentirala ono najaktualnije – pobjedu protiv favoriziranog domaćina Danske za osvajanje medalje. Još više od toga – podcjenjivačke izjave izbornika Jespera Jensena uoči susreta.

“Podcijenili su nas, ali mi smo prije utakmice bili samouvjereni, pa nas te izjave izbornika Jensena nisu nimalo poremetile.”

Ženski rukomet u Hrvatskoj je na izrazito niskim granama – očekujete li nakon ovog ikakve promjene? 

“Nadam se da ćemo s ovime stvarno nešto promijeniti općenito u hrvatskom sportu, pogotovo u ženskom rukometu. Zaista smo pokazale da ako sanjaš velike stvari, onda te velike stvari možeš i ostvariti. Promjene nam definitivno trebaju i nadam se da će se sad ženskom rukometu i ženskom sportu općenito pridati veća pažnja, nitko ne smije otići bez da ga se isprati.”

O tome kako su ih mediji ispratili i nije imala previše komentara, ali ni zamjerki:

“Nikako haha..”, simpatično će Dora, pa nastavlja: “Stvarno nikako… Ali nema veze, doista smo već navikli na to i nije nam smetalo. Eto vratili smo se s broncom, doživjeli smo ovaj doček, nažalost u kontroliranim uvjetima, ali ovo je sigurno najljepši dan koji smo dosad iskusile.”

Zamjerate li medijma na tome?

“Ne, ne zamjeramo im previše, jer znamo da naši navijači vole pobjede, a mediji pružaju navijačima ono što žele. Navijači su vjerovali u nas, obitelj je vjerovala u nas, a na kraju krajeva, puno vas je sada došlo pa se nadamo da će odsad i mediji imati malo više vjere.”

Podrška iz Hrvatske bila je sve glasnija kako je turnir odmicao, kada ste postali svjesni da vas svi prate i svi znaju što radite u Danskoj?

“Iskreno, nismo još uopće svjesni što smo napravili, barem ja nisam.”

U hotelu vam je rezervacija bila do 9. prosinca, dakle do završetka drugog kruga – jeste li uopće bili svjesni toga?

“Znali smo, imali smo u hotelu ceduljicu s datumom za odjavu 9.12., ali neka, ušle smo u turnir neopterećeno, lagano, s puno veselja, i na kraju se vratile s medaljom, neka svaki put bude ovako, nitko sretniji od nas.”