Nešto se kotrlja s vrha brda. Znam, reći ćete: "Evo ga opet". Kao onomad kada su, također u prvoj utakmici, na Maksimiru padali Arsenal i Villarreal.

Igrom slučaja, tih dana bio sam upravo u Turskoj. Učio sam kako zavoljeti malo drukčiju vrstu prehrane, a naučio kako Turci oslovljavaju našu domovinu i da u apsolutno svakom kutku države premoć u navijačkim krugovima odnosi – Fenerbahče! Čak i tamo gdje to ne biste očekivali, na samom jugu, u jednom poluraspalom hotelu kojeg su držali Kurdi izuzetno nalik teroristima…

E vidite, taj isti Fenerbahče, inače 19 puta prvak države i momčad koja po Transfermarktu vrijedi gotovo tri puta više od Dinama, u potpunosti je potučen na Maksimiru!

? @gnkdinamo fans react to seeing their side beating Fenerbahçe 4-1 in the #UEL pic.twitter.com/353u5Y4jHE

— Dugout (@Dugout) September 20, 2018

Konačan rezultat još je i relativno blag, s obzirom kakav je bio odnos i da gosti nisu napravili gotovo ništa tijekom 90 minuta. Izuzet ćemo početnih 5-6 minuta drugog dijela kada su preuzeli maksimalni rizik, u tom razdoblju smanjili i malo podsjetili na ono što se događalo ne tako davno protiv švicarskog prvaka… Ali vrlo brzo nakon toga opet su isprobijani.

Puštao je Fener danas na sve strane, je li tome razlog što su utakmicu započeli bez četiri vrlo važna igrača ili bi i s njima imali jednako puno problema u pokušajima dolaska pred vrata Livakovića?

Kako bi to itko od nas trebao znati, ali u ovom trenutku nije to ni toliko važno. Ono što bitno jest – nakon pomalo glupog ispadanja od Young Boysa napisao sam kako nema tragedije. Život ide dalje, a Dinamo liči na momčad.

E pa danas mogu reći da Dinamo izgleda poput vrlo ozbiljne europske momčadi! Zamislite, dobili su utakmicu u kojoj su napravili samo 3 uspješna driblinga (!) u usporedbi s 14 suparnikovih!?!

Imali su dramatično manji posjed lopte (36-64%) i znatno manju uspješnost dodavanja (75-86%). I upravo u tome krije se odgovor konačnog ishoda, treba te podatke i protumačiti:

Dinamo je igrao brzo, kombinatorno, s vrlo jasnom vizijom, a divno je bilo gledali momke kako u posljednjim trenucima jedan za drugim, poput japanskih avijatičara ’45., u naletima ubadaju posljednju liniju Fenerove obrane. I stvaraju joj velike probleme!

Što će tim momcima driblinzi i beskonačna kruženja loptom, kada je i u ovo malo preciznih dodira proizvedeno sasvim dovoljno materijala da se dramatično povećaju očekivanja od Dinamove ovodišnje europske epizode. Dupli pas Olma i Oršića prije 1:0? Peta na slijepo Gavranovića za 2:0? Jeste li to vidjeli!

Hoće li navijači ostati bolno razočarani kada se završi šesta utakmica skupine D? Pa tko će to znati iz ovog trenutka u vremenu. Ali, kako god završi ova priča, vrlo je teško zamisliti da će Dinamo za mjesec ili dva igrati znatno lošije nego sada.

I to bi trebalo biti najvažnije. Kad se već pravimo da je sve u i oko kluba iznenada postalo klinički čisto, divno i krasno, hajdemo biti dosljedni. Pa da vidimo kuda će nas to odvesti.