U 14 sati i 30 minuta nestrpljivim korakom išla je uz stepenice. Nervoznog, zaleđenog izraza lica osvrnula se po prostoriji i nešto kuckala po telefonu. Tenzija nije sišla s njena lica ni kada je ugledala roditelje. U trenutku im se nasmiješila, poljubila ih i otišla niz stepenice.

Dva sata i 45 minuta kasnije Simona Halep u suzama je grlila roditelje – postala je pobjednica Grand Slama. Konačno! Ali, nije bilo lako…

Dok su se rumunjski navijači zabavljali po kompleksu čekajući meč, dotle je u prostorijama za igrače atmosfera bila znatno napetija. Simonina sestra punila je telefon sjedeći na podu, a potom je rekla prijateljici da danas “mora dobiti”. Ne “mora“ kao bit će smak svijeta ako ne dobije, nego “mora“ jer je sestra zadovoljila sva potrebna praznovjerja.

Otac i majka, kao i brat sa suprugom, nisu mogli mnogo toga pojesti, početak velikog finala se približavao… A onda su Simona Halep i Sloane Stepehns izašle na teren. Odmah se zaorilo “Si-mo-na, Si-mo-na“, simultano s vijorenjem pedesetak rumunjskih zastava u gledalištu.

– Nisam im ja kupila karte – u prošlosti sam to činila, ali sada su oni –objasnila je Simona poslijeuspjeha smiješeći se:

– Stvarno cijenim trud koji su uložili kako bi došli, lijepo je bilo osjetiti toliku energiju s tribina.

Nije pošlo po planu, Halepova je meč počela sa tri uzastopne neprisiljene greške i to je bio nagovještaj onoga što ćemo gledati sljedećih više od sat vremena.

Simona ne može, poput Muguruze jednim udarcem otpuhati protivnicu, već mora postupno graditi poene.

“Simona, I wanna marry you”, čulo se s tribina između ostalih povika ohrabrenja, ali u Halep je frustracija samo rasla, jer je trošila mnogo energije bez pravog učinka.

Darren Cahill, njen trener i teniski otac, nije odustajao od svog kamenog izraza lica i aplaudirao joj je isključivo kada je griješila, nikako poslije dobrih poena. Na svoju žalost, sve je češće tako aplaudirao, a Sloane se pretvorila u zid i natjerala svakog da se zapita kako je ikada uopće i izgubila meč.

Halep je tek pokoju loptu udarala više po širini, nije mijenjala ritam, a tek na 0:2 u drugom setu nešto je promijenila i poslije vrlo dobrih napada ulazila više u teren te drive volejima završavala poene. Time je stavila dodatni pritisak na Sloane, a sebe ohrabrila za još silovitije napade – kao nagradu, dobila je i greške Stephens, vidjeli smo da i ona zna biti nervozna, a Cahill je počeo pljeskati i nakon dobrih poteza svoje učenice.

Preokret se kuhao i nije ga mogao spriječiti ni potpuni pad koncentracije Halep pri vodstvu 4:2, tada je doslovno poklonila dva gema, ali je na 4:4 i 30:30 pokazala da nije “chokerica”.

Mnogi su joj predbacivali kako ne igra najpametnije kada je obuzme nervoza, ali Halep je osjetila da se Stephens slabije kreće te da nije toliko pribrana kao na početku. Iskoristila je prvu set loptu tako što je Sloane bekend poslala daleko u aut.

Ogroman urlik s tribina, Hagi, Popescu i cijela loža skočili su na noge proslavljajući izjednačenje u setovima. I, dok su navijači i novinari koristili stanku da bilo dovedu u normalu, Simona je otišla u toalet i vjerovatno rekla sebi “to je to“.

Menée un set à rien par Sloane Stephens, Simona Halep s'est révoltée pour conquérir le Graal. Revivez les temps forts de la finale. #RG18 pic.twitter.com/1ULhL5bTiE

— Roland-Garros (@rolandgarros) June 9, 2018

Andrija Gerić, proslavljeni srpski odbojkaš i sportski psiholog, u jednom razgovoru spomenuo mi je koncept “flowa” kao načina da se sportaš izbori s pritiskom.

“Od presudnog je značaja biti u momentu. U psihologiji postoji koncept koji se zove flow – kada si potpuno uronjen u aktivnost i ne primjećuješ ništa drugo, gubi se i pojam vremena“.

Rekao mi je Gerić tada i da ću prepoznati taj trenutak kada ga vidim – sasvim sam siguran da je Simona Halep bila u tom stanju u trećem setu finala Roland Garrosa. Više nijedan pogled prema loži, apsolutni fokus, pravovremeni napadi, čudesna defanziva i tranzicija iz obrane u napad od koje je ljudima na tribinama zastajao dah.

Stephens je gubila 4:0, a nije igrala loše… Zašto? S druge strane imala je protivnicu koja je u tim trenucima pobjeđivala i Šarapovu i Ostapenko i Wozniacki i vlastite duhove prošlosti. Nije skidala nogu s papučice za gas ni kada je SS krenula na sve ili ništa, znala je da mora sama ugrabiti taj trofej, a ne ga čekati.

It takes a village.@Simona_Halep climbs up to thank her team.#RG18 pic.twitter.com/HuR0w5e6Tt

— Roland-Garros (@rolandgarros) June 9, 2018

I napokon, nakon 123 minuta borbe, Simona Halep je u četvrtom pokušaju postala Grand Slam pobjednica. Oči su joj se napunile suzama dok se okretala prema pomahnitalim ljudima u svojoj loži, a nije bila jedina na Chatrieru kojoj su oči zasuzile.

Dodjela trofeja, podizanje pehara, obveze s medijima, sve je to brzo prošlo. Proći će i euforija i radost zbog konkretne titule u Parizu, proći će i tulum koji planira, ali jedna stvar neće – spokoj koji će Simona odsad osjećati svaki put kad legne u krevet.

Nakon svih žrtava koje je podnijela tenisu, niza razočaranja i sumnjičavih pogleda, taj spokoj bit će još slađi i neće rijetke biti noći u kojima će joj izmamiti osmijeh na lice u onom trenutku prije nego utone u san.

CRTICE IZ PARIZA

– Si-mo-na, skandirali su trojica rumunjskih novinara u press dvorani, a svaki od njih imao je po jedan slog ispisan na svojoj majici. Čestitke za Halep stizale su sa svih strana, uključujući i brojne kolegice, što je još jedna potvrda koliko je Simona omiljena u svlačionici.

“Petra Kvitova mi je poslala poruku, poslala mi ih je nekoliko i nakon poraza prošle godine i poslije Australije. Rekla mi je da će moje vrijeme doći. Lijepo je videti da su kolegice sretne zbog mog uspjeha, mi smo ovdje kao obitelj. Nadam se da će moj trofej nadahnuti i djecu u Rumunjskoj kako bi vidjela da je radom i vjerom moguće uspjeti i kada dolazite iz male države”.

– Gledao sam juniorsko finale u kojem je Chun Hsin Tseng pobijedio Sebastiana Baeza sa 7:6, 6:2. Obojici je bekhend bolji od forhenda, odlično se kreću, ali uz ogradu da ih još nisam dovoljno gledao, nisam nešto oduševljen kao npr. onomad kada sam vam u istim ovim crticama prepričavao juniorske mečeve Shapovalova, Tsitsipasa…

– Taj duel igrao se na Terenu 1, a na vrhu tribina nalaze se razne zastave. I sad, klinac iza mene očito zna mnogo zastava, objašnjava tati koja je koja. I stvarno zna dosta, Belorusiju i Južnu Koreju, Kinu, Dansku… Doslovno je svakoj odredio mjesto, samo se srpske nije mogao sjetiti. Nije znao ni otac.

– Nakon napornog treninga, o kojem ću vam pisati u nedelju u sklopu najave finala, Rafael Nadal svratio je na ručak. Jeo je lososa s mnogo maslinovog ulja i neku salatu, a nedugo zatim pridružio mu se i Carlos Moyá s piletinom i krumpirom.

Biće sa #RG18 nešto i za one koji vole fudbal ⚽️? pic.twitter.com/EcsdeJVw8f

— Saša Ozmo (@ozmo_sasa) June 9, 2018

– Pokušao sam da zamoliti Fabricea Santoroa za izjavu o finalu Nadal – Thiem. Napravio je gestu kao da me preklinje za milost i rekao:

“Nemoj, molim te, već sam 20 puta govorio o tome”.

– “Na odmoru sam, stvarno ne mogu pričati”, rekao mi je Georghe Hagi.

Samo tri pitanjca o Svjetskom prvenstvu i to je sve“, nisam htio lako odustati.

“Ne, ne, stvarno ne mogu”.

Ali ne lezi vraže, vrzmali smo se po istoj prostoriji još dvadesetak minuta i nisam izdržao:

“Hajde za susjeda s Balkana, samo kratko”.

Nasmijao se i odgovorio na nekoliko pitanja.

Pozdrav iz Pariza,

Saša (@ozmo_sasa)