Rano je ušla u profesionalne vode, a činilo se da je plasmanom u četvrtfinale US Opena 2016. godine definitivno napravila ključni proboj ka vrhu, pa je prošlog srpnja bila i 20. na WTA listi.

Međutim, Ani Konjuh tijelo nije dalo mira, do sada su iza nje u karijeri tri operacije, ispala je iz prvih 100, a u Parizu se našla na novom početku.

Unatoč porazu od 6:0, 6:1 u prvom kolu Roland Garrosa od Carle Suarez Navarro, Ana Konjuh ispunila je osnovni cilj. Uz osmijeh nam je rekla da ne osjeća bol, da je u tom smislu sve u redu kao i da je to bio jedini zadatak u Parizu.

U intervjuu za Sportklub govorila je o svom timu, borbi sa ozljedama na fizičkom i psihičkom planu, daljnjim planovima…

Njen trener od prošle godine je Antonio Veić, 30-godišnjak koji je svojevremeno igrao treće kolo Roland Garrosa i koji je nekad bio 119. na ATP listi.

– Došao je poslije druge operacije pa je još jednu sa mnom izgurao – smije se Ana na početku razgovora za Sport klub.

– Jako sam zadovoljna. On je prestao igrati prije tri godine, još mu je svjež život igrača pa me više i razumije. U timu smo svi optimistični, dosta je pozitivne energije, a to mi je potrebno u ovom razdoblju.

Anin odgovor bio je povod za sljedeće pitanje – koliko je bilo teško psihički se izboriti s tako dugom pauzom?

– Bilo je komplicirano, jedna operacija za drugom, odigrala sam dva meča u devet mjeseci. Jako je frustrirajuće, takve ozljede s tek 20 godina, ali protiv takvih stvari se ne može, one su sastavni dio karijere, nekome više, a nekome manje. Ja se samo nadam da sam ispucala svoje ozljede i operacije, a tijkom stanke sam se trudila ostati pozitivna i vjerovati da će se sve vratiti na svoje mjesto.

To je naravno lakše reći nego učiniti, crne misli nažalost su neizostavni dio tako dugih pauza.

– Naravno da je bilo crnih misli, pogotovo u razdoblju kada nisam točno znala što mi je i dok sam lutala po cijelom svijetu kod raznih liječnika. Nitko nije mogao ponuditi točan odgovor na pitanje što mi je, to me je posebno frustriralo, ali tu jednostavno čovijek ništa ne može promijeniti – uz mene su svo vrijeme bili obitelj i cijeli tim, sada smo se odlučili vratiti na pripreme i nadamo se najboljem.

Ipak, problem još nije do kraja lociran.

– Nije… Zato sam i rekla liječnicima da još jednom ‘uđu unutra’ jer sam gubila vrijeme, a pomaka nije bilo. Mislili su da je jedna dijagnoza, ispostavilo se da nije, tako da su mi samo očistili taj zglob. Tkivo se stvara unutra, a ne znamo odakle, možda je genetika.

Na pitanje koliko misli da će joj vremena biti potrebno da se vrati u pravu formu, Konjuh odgovara:

– Svi me pitaju koji mi je sljedeći cilj, ali ja ove godine ne mogu imati nikakve ciljeve osim da budem zdrava. Radim ono što volim, ponovo sam na terenu i u principu mislim da je to dovoljno zadovoljstvo, a rezultati će doći kasnije.

Bilo je zadovoljstvo razgovarati sa @anakonjuh. Uvek nasmejana i otvorena. #RG18 pic.twitter.com/EbrpX0S3BD

— Saša Ozmo (@ozmo_sasa) May 28, 2018

Konjuh u prosincu puni tek 21 godinu, ali o njoj se već dugo govori, još od juniorskih dana. Na konstataciju da je u neku ruku već veteranka, Ana se smije i kaže:

– Baš sam o tome prije nekoliko dana razgovarala sa svojim fizioterapeutom, o tome koliko dugo već putujemo. Poslije svega što smo prošli, nekad se osjećam kao da imam 30, a ne 20 godina. Nadam se da neću predugo, ali ima još vremena za mene.

Baš zbog tih riječi, mladu Dubrovčanku za kraj smo pitali koliko dugo se još vidi na WTA Touru, s obzirom na to da karijere sve duže traju.

– Ja nekako drukčije razmišljam i imam drukčiji način života, ali mnogi se faktori moraju složiti za te moje planove. Ne možemo predvidjeti što će se događati u životu, ali moj plan je da igram do neke 28. godine, a poslije toga da osnujem obitelj i imam djecu. Ako ne uspijem do 28.ostvariti ciljeve u karijeri, vjerojatno ću i ja ostati duže – zaključila je uz osmijeh Konjuh za Sportklub.

Ana se vratila kući i trenirat će prije odlaska na turnir u Eastbourne, gdje će igrati kvalifikacije, a potom slijedi Wimbledon.