Velikan hrvatskog tenisa i bivši trener Novaka Đokovića, Goran Ivanišević dao je ekskluzivni intervju za Sport Klub u kojem je sa Sašom Ozmom komentirao dugogodišnju suradnju s najboljim tenisačem u povijesti.

U drugom dijelu velikog intervjua, Ivanišević je pričao o budućim trenerskim opcijama za Đokovića te se prisjetio nekih od najtežih trenutaka tijekom suradnje s velikim srpskim tenisačem.

Prvi dio u kojem Goran objašnjava razloge rastanka s Đokovićem pogledajte OVDJE.

Kakav profil trenera njemu sada treba?

“Ne znam koliko će još Novak igrati, ovisi o njemu, ali mislim da je u ovom trenutku sa savršenom osobom – Zikijem. On je moj veliki prijatelj, prošli smo puno toga, volim ga – veliki je teniski stručnjak. Ipak, najvažnije u cijeloj ovoj priči je da on poznaje Novaka”, kaže Ivanišević i dodaje:

“Novaku sad ne treba novi trener, dok bi ga upoznao, on (Novak) bi ‘poludio’ nakon deset dana, a taj trener bi se pitao što se događa. Moja teorija je – Balkanac može trenirati svakoga, ali samo osoba s ovih prostora može trenirati Balkanca. Marjan (Vajda) je Slovak, ali tu smo blizu, dok je Boris jako dobro radio s njim jer je on teniski vrlo inteligentna osoba. Puno mu je pomogao. Ziki i ja smo se čuli, razgovarali smo i prije nego što sam saznao da ga je Novak pozvao, mislim da je Ziki savršen za Novaka. Može mu pomoći i u tenisu, Novak sve zna, ali možda će mu istu stvar reći na drugačiji način, drugačijim pristupom, što će za Novaka biti osvježenje. Ziki poznaje Noletov mentalitet, zajedno su bili u Davis Cup momčadi, Ziki je bio i izbornik.”

Spomenuli ste Borisa Beckera, njemu je trebalo nešto duže vremena da klikne s Novakom. Kad se to vama dogodilo?

“Naš trenutak od pet godina, ne može se to s ničim usporediti. Ja sam imao i sreće i ekstremne nesreće, prvo kad sam krenuo odmah ono rame na US Openu, znači sve je krivo krenulo. Onda ta 2020. cijeli svijet se zaključao od korone, pa Dubai i Amerika. Najbolnija dva trenutka su mi US Open 2020. i Wimbledon 2023. Prvo na tom US Openu, on bi se prošetao do titule, ali dogodila se ta nesreća da je gađao onu ženu, da je stajala mirno, ne bi je danima pogodio.  Da je bio skupljač loptica, on bi to uhvatio, on ju je pogodio u grkljan, za nju šok, žena se prepala, nije joj bilo ništa hvala Bogu, ali pravila su rekla svoje, a to je automatska diskvalifikacija. Odmah sam znao da idemo kući. Ne može se zamjeriti Carrenu Busti, vidio je svoju šansu i što bi on sad trebao”, rekao je Ivanišević i otkrio kako vidi situaciju s Rubljovom koji je diskvalificiran u Dubaiju u meču protiv Bublika:

“Ovo što se dogodilo Rubljovu protiv Bublika, to je jedan presedan. Ispričao se ATP poslije, ali što to njemu znači, on je bio uskraćen za finale Dubaija. Može vikati, ali diskvalifikacija ne. Sljedeće godine ide hawk-eye, pa nema linijskih sudaca. Nije zaslužio, ali nije ni Novak. Da se vratim na Novaka, to mi je bilo najgorih 50 minuta vožnje, bio je lockdown, bili smo zaključani u New Jerseyju. Zgrčile su mi se i ruke i noge, gledam ispred sebe, gužva, rekoh sam sebi pa gdje sad gužva… Nijednu riječ nismo progovorili, poslije smo kartali. 2021. je bila bolja, tri Grand Slama, četvrti je uzeo Medvedev, ali i ta godina je bila ne smiješ tamo, tamo smiješ, dosta turbulentno.”

Malo da ostanemo na toj Australiji, kako ste sve to proživjeli?

“Četiri, pet dana nakon što su njega pustili da on trenira, to je bilo strašno. Helikopter svaki dan, jedanput smo izašli iz kuće, nešto smo mu išli kupiti pa mu to poslati, ljudi su trčali za nama i snimali nas mobitelima. Svaki dan smo se testirali, nismo znali jel ostajemo ili idemo doma. Moram priznati da smo se svi nekako čudno osjećali. Puno je tenisača stalo na njegovu stranu, bilo je i onih koji nisu. Sve ja to znam, menadžeri, ugovori, diktiraju ti što da radiš. Ali s one ljudske strane, ako si mi kolega i ako te volim uvijek ću te podržati. Svi hrvatski tenisači su stali uz njega, Novakovi prijatelji, za druge se ne ljutim, ali su me malo razočarali.

Pričali smo, ako treba protiv cijeloga svijeta idemo, ali to je rat koji ne možeš dobiti, jednostavno ne možeš protiv njihove države, korporacija,… To je nešto na što sam najviše ponosan, što smo ostali tu uz njega, i onda ta 2023. koja je najbolja, ali eto samo taj Wimbledon, to mi je baš žao.”

Kako komentirate preokret u odnosu Nicka Kyrgiosa s Novakom?

“Nama nikad nije bilo jasno, a ja volim Kyrgiosa i stvarno mi je drag, što on ima protiv Novaka. Đoković nikad nije ništa loše rekao protiv njega. U Australiji je sve to počelo, ja kažem Novaku vidi tko je stao na tvoju stranu. To je Kyrgios, kad najmanje očekuješ ima veliko srce. I to, pazite, u svojoj državi stao na Novakovu stranu i odonda je ta ljubav procvjetala.”

Nadal nije bio na njegovoj strani kad se to događalo u Melbourneu, ali dosta ljudi kaže za te Rafine izjave kao da ne želi priznati da ga je Novak prestigao.

“Njih dvojica su obilježili, uz Federera naravno, tu eru. Bio je tu i Murray, Wawrinka, Roger je otišao prije njih, Nadal se ozlijedio i dosta je izostao. Glupo je zamjerati bilo što, recimo ovi rekordi koji oni imaju, dakle to je 14 naslova Roland Garrosa koje ima Španjolac i broj tjedana na prvom mjestu koje drži Novak, nikad ne reci nikad, ali duže vrijeme to nitko neće skinuti. Imali su nešto posebno, treba poštovati njihovo rivalstvo, nitko od njih nije superprijatelj, ali imaju poštovanja jedan prema drugome.”

Osvrnuo se i Ivanišević na to kako ga ljudi vide.

“Kad sam došao na funkciju Novakovog trenera, odmah su ljudi govorili gdje će on, što će, ovo ono, ali kao Vajda je tu, pa hajde. Kad je on otišao, ja mislim da je to za ljude bio Titanic drugi dio. Čak sam se i iznenadio od drugih ljudi, trenera koje sam cijenio, isto su predviđali potop, ali opet se vraćamo na to kad si nekome tako velikom trener, ljudi imaju pravo na svoje mišljenje.”

Da se vratimo na 2023., bilo je slavlja jer je to Novakova odlična godina, koliki psiholog morate biti da ga zadržite u tom nekakvom optimalnom stanju?

“Pa veliki psiholog, još malo pa bih mogao dobiti i neku diplomu iz psihologije ha-ha. Ta Australija te godine ,sav taj njegov dolazak koji je bio puno nervozniji, kako će ga ljudi prihvatiti, pa smo se malo zezali hoće li ga uhititi i kakvi su zatvori u Adelaideu, ali ispalo je fenomenalno. To je bilo otkriće tamo, ljudi su ga dočekali nevjerojatno, baš mu je pao kamen sa srca i onda je osvojio Adelaide. Uvjerljivo najbolji tenis otkad sam mu ja trener igrao na Australian Openu prošle godine. Najbolje se osjećao u finalu, a najgore finale je igrao. Bilo je ‘wow’ u svakom pogledu, i onda kad imaš takve turnire na zemlji poput Monte Carla, Banja Luke, Rima, i onda dođe Roland Garros, točno se vidjelo, drugi čovjek, druga energija, drugo sve. Osjećao sam da će osvojiti titulu, i eto dva tjedna kasnije sam vidio da je to to. Nakon toga se sve akumuliralo, Wimbledon i poraz od Alcaraza, pa Cincinnati i US Open, ja sam otišao na operaciju koja mi je dobro došla, ali umorio sam se. Možda sam poslije Torina trebao reći da ćemo prekinuti suradnju, još je tu finale Davis Cupa gdje je Italija bila bolja od Srbije, Novakov meč protiv Sinnera…I on kad igra za svoju zemlju, to je takvo davanje, i taj United Cup u Australiji, nije to sad bitno natjecanje, ali on tamo čupa, to su stvari koje ga motiviraju”, naglasio je hrvatski trener pa se osvrnuo na ovogodišnje pripreme.

“Pripreme su ove godine bile skroz drugačije od svih ostalih, primjerice za Dubai bile su najzabavnije. U životu nisam igrao toliko odbojke, nogometa, trebalo mu je ljudi, da svi skupa radimo, da je neka akcija. I što se dogodilo u polufinalu AO 2024. protiv Sinnera, to je jedna misterija…”

Marjan Vajda, svi ga nekako znaju kao dobrog duha?

“Poznajemo se 30 godina, ja i on smo još igrali zadnje kolo kvalifikacija za Olimpijske igre u Seulu 1988. Dobio ja njega ne zemlji, ma znamo se 100 godina, uvijek smo imali korektan i dobar odnos. On je bio 12 godina s Novakom, ja pet, iako smatram da to može biti i puta dva što smo sve prošli. Toliko toga je napravio za Novaka, bili smo skupa na turniruma, čuli bi se i kad nismo, prekrasna osoba i  stvarno bih ga preporučio kao trenera, mentora, znalca. On više priča od mene, ja najmanje pričam od svih.”

Što je najteže kad ste Novak Đoković, iz vaše perspektive?

“Najteže je biti Novak Đoković, jednostavno to ime i prezime. Gdje god ideš, svi te gledaju, svatko misli da ima pravo nešto tebi reći. Nevjerojatno koliko on ima strpljenja, i posluša, naravno, i mi dobijemo porciju poslije, ali negdje to moraš baciti ha-ha. Koliko pomaže, koliko daje, on je drugačiji. Troje ljudi mu zviždi, on odmah njih 300, ja mu kažem nemoj tako. I prošle i ove godine u Australiji publika je bila za njega, on to malo drugačije gleda, misli da su svi protiv njega, ali nije tako. On ima svoju vojsku navijača, Federer i Nadal svoju, ali ga poštuju. Gledajući njega, zbilja možeš neke stvari naučiti, ali da mu je lako, nije mu lako.”

Ivanišević otkriva tko je za njega najveći, kao i vječite usporedbe Novaka s Nadalom i Federerom.

“Novak je nedavno izjavio da ima veze odakle si, i mene isto nitko ne može razuvjeriti u to. Da je on Englez, tamo kraj Buckinghamske palače bi sagradili još jednu palaču za njega. Općenito, ljudi s ovih prostora, moraš nešto napraviti dva, tri puta više da bi bio priznat. Prije je bilo da nisu važne brojke, e sad jesu. On je za mene najveći. Najveći je po brojkama, po tenisu. Ako gledamo njih trojicu, drugačiji su tipovi igrača, drugačija energija, uvijek će netko govoriti gluposti.”

Koji je za vas najljepši trenutak koji će vam ostati u sjećanju kada je Novak u pitanju?

“Što ja znam, možda svi ti uspjesi. Ništa nije lako, sav taj put, svi ti trofeji, nagrade. To je kao neka nagrada. Trenirat ću ja opet nekoga, ali takvo nešto se neće dogoditi.”

Alcaraz – Sinner, novo vruće rivalstvo, kako ih vi vidite?

“Rivalstvo je fenomenalno, fenomenalni su, ne zna se tko je pristojniji, bolji, nasmijaniji. Sinner je uvijek imao dobru igru za Alcaraza, on je čovjek u najboljoj formi. Igrački je sve tu, samopouzdanje, ali negdje mora stati. Ja bi dodao da imamo sad četvorku koja se izdvaja, njih dvojica, Novak i Medvedev. Zvereva ne razumijem, kad mislim da je to to, on podbaci. Jako mi se sviđa, ali ne znam, malo je tu, malo nije. Runea isto ne razumijem, kad je uzeo Beckera za trenera to mu je bila najpametnija odluka ikad, igrao je vrhunski tenis, i što se dogodilo, ne znam.”

Znam da ćete na odmor neko vrijeme, ali čeka li jedan dio vas da to sve naučeno iskustvo primijenite na nekog drugog?

“Čeka, ali će čekati do devetog mjeseca. Jedino nešto da bude sada spektakularno, ali spektakularno sada nema. Meni je u glavi sad gdje i kako, trenirao sam najvećeg, osvojio sam sve što sam mogao u trenerskom smislu. Volio bih nekog mlađeg sada koji dolazi. Dino Prižmić? Sve je moguće, Dino je pokazao u Australiji što može, ali ja ću se sada odmoriti, sad će Europsko prvenstvo u nogometu, idem sa sinom pogledati par utakmica. Sigurno ide odmor, treba mi, možda i neke toplice ha-ha.”