Donna Vekić je najveća nada hrvatskog tenisa na Wimbledonu

LucianoxLimax via Guliver

Najprestižniji teniski turnir na svijetu je 'iza ugla', a tako se valja zapitati – što mogu Hrvati na Wimbledonu?

Prije par tjedana, početkom, po običaju, vrlo kratke travnate sezone, dobio sam od uredništva zadatak napisati tekst o našim tenisačima i tenisačicama u kontekstu očekivanja koja od njih možemo imati na turnirima igranim na najbržoj podlozi u svijetu tenisa.

Taj tekst, igrom slučaja, nikada nije izašao i ugledao ‘svjetlo dana’. Zašto ga onda uopće spominjem? Iz razloga što sam, nažalost, dužan priznati kako su mi očekivanja razmišljajući o istoj ovoj temi bila znatno veća i optimističnija.

Wimbledon je teniski turnir koji svima nama, još od Goranovog senzacionalnog slavlja, pa sve do Čilićevih uspjeha drži posebno mjesto u sjećanjima ljubitelja tenisa iz Hrvatske. Međutim, iako se nadam da sam u krivu, smatram kako ove godine baš i nemamo pravo nadati se velikim postignućima naših predstavnika.

Krenut ćemo nekim logičnim slijedom predstavljati adute hrvatskog tenisa. Započinjemo s onima od kojih možemo očekivati najviše, prema onima koji nam baš nisu dali previše opravdanih razloga za polaganje nada i visoka očekivanja ususret Wimbledonu.

DONNA VEKIĆ

Izuzev konkurencije parova koje ćemo se kratko dotaknuti kasnije, najbolja hrvatska tenisačica, najozbiljnija je uzdanica domaćeg tenisa na trećem grand slam turniru sezone. Često osporavana Donna, jedina je od hrvatskih predstavnika na ovogodišnjem Wimbledonu za koju možemo reći da joj je trava definitivno najdraža podloga.

Započela je travnatu sezonu u engleskom Nottinghamu, turniru kojeg je prethodno u karijeri već osvajala, no doživjela je šok ispadanjem u drugom kolu od Viktorije Golubić, 138. tenisačice svijeta. To je bio rezultat koji je ukazivao na zabrinutost, posebno kada je Donna nakon ispadanja rekla našem Nevenu Cvijanoviću kako se nije osjećala psihički spremnom.

Međutim, možda kada smo se i najmanje nadali, Vekić je u njemačkoj metropoli – Berlinu – ponovno zaigrala svoj najbolji tenis. U vrlo jakoj konkurenciji, stigla je do samog finala, na putu do kojeg je izbacila Elenu Rybakinu, braniteljicu naslova na Wimbledonu, treću na WTA ljestvici te po mnogima, u ovom trenutku najbolju tenisačicu na svijetu što se travnatih podloga tiče. Uz Rybakinu, putem su padale Gracheva, Avanesyan te Maria Sakkari, osma tenisačica svijeta. Zbog oborina u Berlinu, Donna je bila primorana igrati četvrtfinalni i polufinalni meč u istom danu, a pokazala je tim pobjedama sjajnu fizičku – ali i psihološku spremu.

U finalu je ipak preveliki zalogaj za Donnu bila prekaljena Petra Kvitova koja je slavila u jednom egal meču, no vjerujem da je unatoč porazu, Vekić napustila Berlin s jednim izmorenim, ali velikim osmijehom na licu. Nakon sjajnog turnira, odlučila je pred Wimbledon uzeti zasluženi tjedan odmora kako bi londonski grand slam dočekala potpuno spremna, što je nužno, jer djeluje zrela za jedan veliki uspjeh, možda i najveći u karijeri što se ‘slamova’ tiče.

Najbolji rezultat joj je četvrto kolo iz 2018., a ove je sezone na Australian Openu stigla do četvrtfinala te nas uvjerila kako na turnirima ovog formata može dogurati daleko. Kada Donna Vekić igra svoj najbolji tenis, onda može zagorčati život zbilja svakoj tenisačici na WTA Touru, a obzirom na fantastičnu formu te njene sposobnosti na travi, Osječanka koja se vratila među najboljih 20 na svijetu opravdano drži ulogu prvog favorita među hrvatskim predstavnicima.

BORNA GOJO

Dio teksta posvećen Donni Vekić, možda je malo i kontradiktoran s prilično pesimističnim uvodom u tekst, no razlog iza toga jest činjenica da osim nje, nitko od naših nije opravdao očekivanja u dosadašnjem dijelu travnate sezone. U tu kategoriju spada i Borna Gojo. Obzirom kako je Marin Čilić zbog ozljede morao otkazati nastup u Londonu, 111. tenisač svijeta, ostao je, prema mom skromnom mišljenju, naš najozbiljniji adut u muškoj konkurenciji.

Od Splićanina koji nikako ne uspijeva srušiti barijeru ulaska među najboljih 100 na svijetu, iako talentom tamo nedvojbeno pripada, imao sam prilično visoka očekivanja pred početak serije turnira na travi. Iako, kao i mnogi mladi tenisači, nema pregršt iskustva na najbržoj teniskoj podlozi, Gojin fantastični prvi servis te veliki i siloviti forhend, recept su za uspješnog tenisača na travi. Vođen upravo tim razmišljanjem, očekivao sam kako Borna može iznenaditi mnoge ostvarenjem solidnih rezultata pred Wimbledon.

Započeo je dobro, plasmanom u glavni ždrijeb turnira u Stuttgartu. Tamo je prošao kroz dva kola teških kvalifikacija, da bi u prvom kolu ispao od talijanskog ‘wonderkida’ Lorenza Musettija. Doduše, ispadanje u prvom kolu nije djelovalo kao razlog za brigu, jer se Gojo dobro držao (7:6, 6:3) u meču protiv 15. tenisača svijeta koji trenutno igra u životnoj formi. Međutim, uslijedio je ozbiljan pad samopouzdanja te se Gojo nije uspio kvalificirati na turnire u Halleu i Eastbourneu.

Takvi neuspjesi možda i nisu toliko rezultatski razočaravajući, koliko sam se nadao kako će Borna barem na jednom od tih turnira proći nekoliko kola te steći iskustva, a ponajviše samopouzdanja pred treći grand slam sezone. Olakotna okolnost je što na Wimbledonu neće morati prolaziti kroz ‘pakao’ kvalifikacija te će u London doći svjež i odmoran. Prilično je hazarderski od mene kao autora teksta staviti Goju ispred njegovog imenjaka Ćorića, međutim prati me osjećaj kako bi eventualnom pobjedom u prvom kolu dobio veliku dozu samopouzdanja koja ga može odvesti daleko. Unatoč blijedim rezultatima, Gojo se, gledajući njegov repertoar te najbolje vještine i dalje ima pravo nadati uspješnom turniru, posebno ako ga ždrijeb malo ‘pomazi’, a zatim nadam se, proradi i onaj dobro poznati, splitski dišpet.

BORNA ĆORIĆ

Nakon vrlo dobrih predstava krajem zemljane sezone, odnosno dolaska do polufinala Madrida, četvrtfinala Rima te pristojno odrađenog Roland Garrosa kojeg je napustio u trećem kolu, bilo je nedvojbeno kako Borna Ćorić ima pregršt samopouzdanja te se opasno približava svojoj najboljoj formi. Upravo mi je to dalo razloga da vjerujem kako najbolji hrvatski tenisač može ostvariti dobre rezultate tijekom travnate sezone, unatoč činjenici da je riječ o podlozi koja najmanje odgovara njegovom, defanzivno orijentiranom stilu igre koji njeguje traženje poena u dužim izmjenama, a njih na travi nema previše.

Međutim, baš kao i njegov imenjak iz prethodnog paragrafa, Ćorić također ima razočaravajuću travnatu sezonu. Nastupao je na turnirima u Hertogenboschu i Halleu, a oba puta je ispadao u prvim kolima te još uvijek nije osvojio set na zelenoj podlozi ove godine. Doduše, treba biti iskren, pa kazati kako je ispadao McDonalda i Bublika, dvojice specijalista za brze podloge. Posebno je tu tezu potvrdio Kazahstanac koji je, pokazat će se u konačnici, taj turnir u Halleu i osvojio.

Nije potrebno praviti od ta dva poraza nekakvu katastrofu, međutim Ćorić je prijavio samo dva travnata turnira pred Wimbledon, što ukazuje kako je vjerovao da barem na jednom od njih može otići nešto dalje, u suprotnom, vjerujem da bi ga gledali ovog tjedna u Eastbourneu ili Mallorci. Borna će u Londonu nastupati s manjkom kompetitivnih mečeva na travi i smanjenim samopouzdanjem, barem tako pretpostavljam. No, pozitivan faktor je taj da je Ćorić psihološki najčvršći hrvatski tenisač koji je stvoren za duge ‘grand slamovske’ bitke te promatrajući iz takve perspektive ipak gajim nade za njegov dobar rezultat u Londonu.

Nekoliko je puta isticao kako ima problem s tim prvim kolima turnira, a kao 14. tenisač svijeta, bit će jedan od nositelja pa je za očekivati nešto lakši ždrijeb na samom početku, iako se među slabije rangiranim tenisačima krije dosta njih koji su specijalizirani za brže podloge te mogu svakome nanijeti probleme. Ako prođe prvo kolo, onda je s Ćorićem sve moguće, no treba biti iskren i reći kako bi ulazak u drugi tjedan turnira, obzirom na sve uvjete i okolnosti, za Bornu bio veliki uspjeh vrijedan spomena.

PETRA MARTIĆ

Iako je nedvojbeno sposobna napraviti dobar rezultat, postavlja se pitanje u kakvoj se fizičkoj spremi nalazi, obzirom da je u posljednji trenutak Petra morala zbog ozljede otkazati turnir u Berlinu. To svakako nije dobar znak, a potvrda toga da svoju najbolju formu još uvijek traži, dogodila se u kvalifikacijama za Eastbourne, gdje je ispala na posljednjoj prepreci.

No, da je u sportu uvijek potrebna i doza sreće potvrdila nam je Martić koja je ipak kao ‘lucky loser’ ušla u glavni ždrijeb i prošla u četvrtfinale slavljima protiv domaće predstavnice Katie Boulter te 12. tenisačice svijeta – Beatriz Haddad Maie da bi ispala u polufinalu, prilično uvjerljivo, od kvalitetne Madison Keys. Petra Martić na južnoj britanskoj obali prikazuje odličan tenis koji daje za pravo potajice se nadati ulasku u drugi tjedan Wimbledona, iako njeno fizičko stanje ostaje razlog za brigu jer se nedavno oporavila od ozljede pa je iz tog razloga stavljam na posljednje mjesto, iako nas svakako može pozitivno iznenaditi.

PAROVI

Dok bi u singlu osvojeni naslov nekog od naših tenisača bio prava senzacija, to se ne može reći za konkurenciju parova. Nikola Mektić i Mate Pavić obožavaju igrati na travi, a pokazali su to osvajanjem titule u njemačkom Stuttgartu koje je označilo kraj dugotrajne blijede forme za naš najbolji par. Mektić i Pavić mučili su se dobar dio sezone, no zadnjim predstavama pokazali su kako se o njima svakako mora pričati u kontekstu glavnih favorita za osvajanje Wimbledona.

Ako su Mektić i Pavić jedni od favorita, što onda reći za fantastičnog Ivana Dodiga koji apsolutno briljira u paru s Austinom Krajicekom. Nakon osvojenog Roland Garrosa, svladali su Fritza i Lehečku u finalu Queensa te tako najavili nastavak fenomenalne forme i na travnatim terenima. Dodig i Krajicek na turnir ulaze sa statusom drugih nositelja i zasigurno su među tri najveća favorita za osvajanje naslova.

Valja također spomenuti kako se Dodig i Krajicek sastaju upravo protiv Mektića i Pavića u finalu Eastbournea, posljednjeg turnira pred početak Wimbledona. Bit će to pravi spektakl, a saznat ćemo tko će na treći grand slam doći u nešto boljoj formi.

Kao rezime, valja biti iskren pa kazati kako ovogodišnji Wimbledon ne dolazi u najboljem ‘tajmingu’ za hrvatske tenisače, barem govoreći o konkurenciji u singlu, posebno otpadanjem Marina Čilića. No, naši sportaši razmazili su nas brojnim čudima i senzacijama koje ne treba isključivati ni ove godine u All England Clubu.

Tko zna, možda se u nekome od naših tenisača probudi nekakva posebna inspiracija, u stilu one Gorana Ivaniševića kada je kao 125. tenisač svijeta ispisao jednu od najluđih priča u povijesti ovog sporta. Između ostaloga, tko je mogao uopće pomisliti na takav scenarij u lipnju te, za hrvatski tenis, mitske 2001. godine.

Od Goranovog Wimbledona prošle su 22 godine, a možda je baš sada došlo vrijeme za jedno novo, svježe čudo.

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.

Donna Vekić je najveća nada hrvatskog tenisa na Wimbledonu

VEZANA VIJEST

VEZANA VIJEST

VEZANA VIJEST

VEZANA VIJEST

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?