Hrvatska i Francuska sučeliti će se u posljednjem izdanju Davis Cupa kakav smo do sada poznavali. Francuska pripada samom vrhu reprezentacija koje su stvorile tradiciju osvajanja natjecanja koje koncem ove godine odlazi u povijest, no i Hrvatska je stvorila ime senzacionalnim pobjedama.

Hrvatska je prvi Davis Cup nastup zabilježila 1993. godine, bilo je to vrijeme kada je hrvatski tenis živio na lovorikama Gorana Ivaniševića, u prolazu je bio i Goran Prpić te Saša Hiršzon. Nakon dvije godine kvalifikacija, 1995. godina donijela je prvi nastup u Svjetskoj skupini i poraz od Njemačke. Sedam godina Hrvatska je morala čekati sljedeći nastup među šesnaest najboljih reprezentacija svijeta. No, ono najbitnije u povijesti hrvatske Davis Cup reprezentacije dogodilo se 2005. godine.

Momčad koju su predvodili Ivan Ljubičić i Mario Ančić ostvarila je jedan od najvećih uspjeha u povijesti hrvatskog sporta i to na kakav način. Teško je zaboraviti povijesnu pobjedu nad najtrofejnijom reprezentacijom u povijesti, Sjedinjenim Američkim Državama i to na njihovom terenu. Susret se održao u Carsonu, gradu u Kaliforniji, a koliko je Hrvatska bila olako shvaćena bilo je vidljivo i iz slabe posjećenosti mečeva. Međutim, to nije smetalo hrvatskim tenisačima. Ivan Ljubičić i Mario Ančić odigrali su mečeve za pamćenje protiv Andrea Agassija, Andyja Roddicka i braće Bryan. Ta pobjeda otvorila je vrata prema velikom uspjehu krajem godine.

U četvrtfinalu Rumunjska s Andrejom Pavelom na čelu nije predstavljala problem, a novi izazov stigao je u polufinalu kada je u Split stigla Rusija. Hrvatski sastav se nije mijenjao, Ljubo i Super Mario nadigrali su Nikolayja Davydenka i Mihaela Južnog. Finale je čekalo, a domaćin je bio još veće iznenađenje, Slovačka. Momčad su predvodili Karol Kučera i Dominik Hrbaty.

Finale teško da je moglo ponuditi veću dramu. Nakon četiri meča rezultat je bio izjednačen, a teret pritiska pao je na leđa Marija Ančića. Olakotna okolnost bila je ozljeda Karola Kučere pa je Ančić zaigrao protiv specijaliste za parove, Michala Mertinaka. Super Mario je iskoristio priliku i u tri seta svladao je slovačkog protivnika, hrvatsko slavlje moglo je započeti. Nažalost, Ančićeva karijera kasnije se nije razvila u pravom smjeru zbog bolesti, no ono što je učinio u tih godinu dana zauvijek će ostati velikim slovima upisano u povijesti hrvatskog sporta.

Kroz godine stigla je i smjena generacija, Marin Čilić i Borna Ćorić danas nose hrvatski tenis. Najteži trenutak obojica su proživjela prije dvije godine kada je Hrvatska dobila priliku pred domaćim navijačima u Zagrebu osvojiti trofej pobjednika. Na drugoj strani stajala je reprezentacija Argentine predvođena Juanom Martinom Del Potrom. Taj sraz nije prošao kako smo očekivali, a nekako u retrospektivi ostaju upamćeni i brojni problemi koji su pratili organizaciju tog dvoboja od preskupih ulaznica, pa loše posjete, slabog navijanja i dominacije argentinskih navijača. Problema je bilo i u sastavu, nakon što je izbornik Željko Krajan iz sastava izostavio Bornu Ćorića koji se oporavljao od ozljede došlo je i do njihovog međusobnog sukoba koji je trajao gotovo godinu dana prije nego je odnos izglađen.

Usprkos svim problemima, Hrvatska je imala veliku priliku nakon što je Marin Čilić prvoga dana pobijedio Federica Delbonisa u pet setova, zatim je Karlović izgubio od Del Potra, a drugoga dana Čilić je uz Ivana Dodiga svladao par Del Potro/Mayer za vodstvo 2:1. Čilić je prvi otvorio posljednji dan finala, pobjeda je donosila i trofej. Na drugoj strani terena stajao je Del Potro. Marin je poveo s 2:0 u setovima, no tada se dogodio nevjerojatan raspad njegove igre, nešto na što smo već navikli posljednje dvije godine. Del Potro je izjednačio, a priču junaka petog meča ispričali su Karlović i Delbonis. Međutim, Doktor Ivo nije uspio iskoristiti priliku koja bi ga lansirala u tenisku besmrtnost nakon silnih godina podcjenjivanja. Taj poraz teško je pogodio hrvatske tenisače koji su narednih mjeseci izbjegavali i reprezentaciju i bilo kakvu priču o Davis Cupu. Srećom, vratili su se ove godine i sjajnim nastupima stigli do novog finala u posljednjem izdanju Davis Cupa.

Francuska renesansa – Davis Cup je oduvijek bio poseban

Usporediti hrvatsku i francusku tenisku tradiciju je iluzorno. Hrvatska je napravila senzacionalan posao uz minimalne resurse, s druge strane francuski teniski inkubator radi 365 dana u godini. Kada jedna generacija završi svoj put već je stvorena nova i tako unedogled. Ipak, interesantno jest, usprkos silnim ulaganjima u tenis koje je toliko veće od hrvatskog da je uopće smiješno raditi usporedbe, od hrvatske samostalnosti možete li pogoditi tko ima više Grand Slam titula? Odgovor je jednostavan, ali zapravo i nevjerojatan. Hrvatska. Goran Ivanišević i Marin Čilić. Francuzi su posljednjeg Grand Slam pobjednika u muškoj konkurenciji imali 1983. godine. Osvajač je bio Yannick Noah, danas izbornik francuske Davis Cup reprezentacije.

Ipak, kada je riječ o Davis Cupu, Francuzi su jedna od najuspješnijih reprezentacija svijeta. Na diobi treće pozicije s Velikom Britanijom, obje su države deset puta osvajale trofej koji nosi naziv po američkom tenisaču i političaru Dwightu Davisu.

Francuzi su prvi nastup u Davisovom Cupu zabilježili 1904. godine, a otkada je formiran aktualni sustav natjecanja sa Svjetskom skupinom kao okupljalištem najboljih momčadi svijeta, koliko je Francuska konstantna govori podatak da su 36 od mogućih 38 puta igrali među top 16 reprezentacija svijeta.

Gledajući u ovom stoljeću Francuzi su dva puta odnijeli naslov pobjednika, prvi put 2001. godine, a posljednji put lani. Kao branitelji naslova dočekati će Hrvatsku u Lilleu. No, Francuzi su igrali i finala, čak tri puta izgubili su na posljednjem koraku od 2002. godine pa do danas. Ukupno, odigrali su osam završnih mečeva. Povijest kojoj se moramo diviti.

Francuska je lani imala, na papiru prilično lak posao, finale protiv Belgije sa samo jednom istinskom zvijezdom, Davidom Goffinom koji je ostvario dvije pobjede, nad Pouillom i Tsongom. Ipak, problem drugog igrača te slabiji par na koncu su koštali Belgijce senzacionalne pobjede. Junak slavlja Francuza bio je Lucas Pouille koji je prvog dana izgubio od Goffina, a onda u petom meču pregazio Stevea Darcisa.

Gledajući dugu povijest francuskih uspjeha u Davisu Cupu, postavljeni su neki rekordi koje je zaista teško dostići. Vjerojatnost je kako vam neće biti poznato ime Pierre Darmon. Ranih 1960-ih godina bio je osmi igrač svijeta, nikada nije osvojio Grand Slam (jedno finale), no to je čovjek koji je ostvario najviše pobjeda u povijesti francuske Davis Cup reprezentacije, 47. Francuzi su proizveli i velik broj sjajnih igrača u parovima poput aktualne kombinacije koju čine Pierre-Hugues Herbert i Nicolas Mahut. Ipak, njih dvojica, obzirom da se Davis Cup ukida nakon ove godine, neće nikada dostići Henrija Lecontea i Guyja Forgeta koji nikada nisu izgubili u DC-u (11-0).

Hrvatska i Francuska do sada sastali su se dva puta, prvi meč dogodio se 2004. godine u prvom kolu Svjetske skupine, Francuzi su u Metzu slavili s 4:1. Prije dvije godine, Hrvatska je na putu do finala, u Zadru slavila s 3:2.

Kada bi gledali čisti komad papira, teško da bi se netko usudio igrati protiv Francuske, međutim u danom trenutku Hrvatska je ta koja ima dva top 20 igrača, a Francuzi niti jednoga. Vrijeme je da se ispiše nova povijest.