Došao je i taj dan. Jedan od najvećih tenisača svih vremena Rafael Nadal i službeno je objavio da odlazi u mirovinu. Ono što se nagađalo mjesecima, danas je dobilo svoju potvrdu u vidu vrlo emotivnog petominutnog obraćanja.

U zadnjih nekoliko godina Rafa je objavio nekoliko takvih videouradaka u kojima se na prvu činilo da će reći da se oprašta. Svaki put kada sam ga vidio u krupnom kadru pomislio sam da je to – to. Međutim, on se nije dao, on je pokušavao svim silama otići pod svojim uvjetima, priuštiti sebi i navijačima još koji epski meč te možemo reći da je u tome djelomično uspio. Još jednom se sastao s Đokovićem na pariškoj zemlji, igrao je još jedno finale na Touru te je u svojem posljednjem Roland Garrosu, čiji je apsolutni vladar, bio dostojan protivnik jednom od najboljih igrača svijeta Alexandru Zverevu.

Danas, kada sam otvorio Instagram i ponovno vidio Rafu u krupnom planu, bio sam svjestan da je to ta poruka. Moj sportski idol rekao je konačno zbogom tenisu. Posljednji nastup će mu biti u završnici Davis Cupa u svom najdražem dresu za koji je uvijek davao sve od sebe.

Moram biti iskren i reći da kada je Nadal počinjao karijeru nisam ga odmah stavio na pijedestal. U tim trenucima nisam bio ni približno takav ljubitelj tenisa kakav sam danas, tako da je to vjerojatno bio i jedan od razloga. U tom periodu kada je netko spomenuo tenis, prva asocijacija je s pravom bila Roger Federer koji je dominirao bijelim sportom. Međutim, tada se pojavio borbeni Španjolac u predugačkim hlačicama i majici bez rukava koji nije respektirao velikog Rogera i zaludio teniski svijet, uključujući i mene. Finale Wimbledona 2008. godine i Nadalova pobjeda nad Federerom u onom epskom finalu odjeknula je svijetom sporta. Rafa više nije bio samo tenisko čudo na zemlji, nego je pokazao da može i na drugim podlogama. Do te titule na Wimbledonu, Nadal je osvojio već četiri Roland Garrosa, ali na ostalim podlogama nije uspio slaviti.

Ubrzo nakon Wimbledona je uslijedilo olimpijsko zlato u Pekingu, prvi Australian Open te je Španjolac kompletirao Grand Slam titule na svim podlogama. Nedostajao je samo US Open kojeg je osvojio 2010. pobijedivši svog, pokazat će se, najvećeg rivala Novaka Đokovića.

Otprilike u tim trenucima sam ja zaista shvatio koliko volim to što radi Nadal. Znam, mnogi će reći „gdje si bio kad je bio nitko”, ali bolje ikad nego nikad. Nisam samo zavolio njegov tenis, zavolio sam svaki Vamos i stisnutu šaku. Zavolio sam to što se s puno poštovanja odnosi prema suparnicima prije i poslije meča, ali za vrijeme meča svakog vidi kao najvećeg (teniskog) neprijatelja. Rafa je u svaki meč ulazio s istim stavom, bilo to protiv Rogera, Novaka ili protiv kvalifikanta u prvom kolu Roland Garrosa kojeg je pobijedio i prije izlaska na teren. Svaki poen je igrao isto, i kada je vodio 5:0 i 40:0, a isto bi bilo i kada je gubio. Takav stav mu je donio i jedan takav preokret na Roland Garrosu protiv sunarodnjaka Andujara. Imao je Rafa 2:0 u setovima, u trećem je gubio je 5:1 i 40:0, i činilo se da će se igrati četvrti set, ali Nadal se s time nije složio i osvojio set sa 7:5.

Takav nepokolebljivi stav i mentalitet mu je donio sve te uspjehe kroz karijeru. Sjećam se finala US Opena 2013. i meča protiv Đokovića. Bilo je 1:1 u setovima, 4:4 u trećem i Novak je imao 0:40. Rafa je nevjerojatnom snagom volje i „never give up” mindsetom osvojio taj gem i na kraju mirno slavio u četiri seta. Nije to meč kojeg će mnogi pamtiti, ali meni se urezao u pamćenje upravo zbog te situacije. Pa onda i u smiraj karijere napraviti ono što je Rafa napravio protiv Medvjedeva u finalu Australian Opena. Okrenuti 2:0 u setovima, 3:2 i 0:40 protiv čovjeka za kojeg nema izgubljenog poena je za posebno proučavanje. Gledao sam meč kod sebe doma s par prijatelja i rollercoaster emocija koji smo proživljavali je bio van svake pameti.

O dominaciji na Roland Garrosu su već napisani milijuni redaka, 14 puta slaviti na jednom Grand Slamu je vjerojatno i najveći uspjeh u svijetu sporta, ne samo tenisa. I s 99,99 postotnom sigurnošću se može reći da taj rekord nikada neće biti srušen. Mnogi su tvrdili, a i dalje tvrde, da je najteži zadatak u svijetu sporta pobijediti Nadala na Roland Garrosu. Omjer poraza i pobjeda je 112-4. Vjerujem da se svi sjećaju Soderlingove pobjede nad Nadalom koja je otvorila put Rogeru ka jedinoj tituli u Parizu. Đoković je u dva navrata pobijedio svog najvećeg rivala u Roland Garrosu, i posljednji tango, poraz od Zvereva.

Imao sam tu čast i privilegiju gledati Nadala uživo na Roland Garrosu. Ne bi si oprostio da to nisam uspio učiniti prije nego što kaže zbogom tenisu. Bio je to poseban meč, bio je to dvoboj polufinala protiv Rogera 2019. godine. Rafa je u tom dvoboju bio izrazito veliki favorit jer ga Roger nikad nije pobijedio na Roland Garrosu, a tako je završilo. Nije to bio jedan od njihovih boljih mečeva, ali meni to nije bilo bitno. Hej, pa gledao sam Nadala i Federera na Roland Garrosu! Relativno laganih 3-0 u setovima, ali za nekoga tko voli tenis i Nadala kao ja, gledati dvoboj njih dvojice na Phillipe Chatrieru je zaista bilo ispunjenje sna.

Posljednji tango će Nadal plesati u Malagi krajem studenog u finalu Davis Cupa i vjerujemo da će oproštaj od sporta koji mu je sve dao biti spektakularan.

Hvala ti Rafa za sve uspomene, za sve pobjede, pa i za poraze od kojih su neki bili jako bolni. Hvala ti za svaki Vamos i stisnutu šaku, hvala ti što sam zbog tebe zavolio tenis…