Dimitrov je uvijek bio težak suparnik, ovog ponedjeljka u Melbourneu i pretežak

Moj je odgovor – ne! I za to imam poprilično zapravo logično objašnjenje.

Ali, pođimo redom. Tenis redakcija Sportkluba me poprilično poprijeko gleda kad otkrijem da ne pratim baš aktivno tenis. A, ja pak s druge strane nikada nisam na jednom mjestu vidio toliko komentatora koje toliko tenis – rajca. No, sportski sam fanatik, pratio sam kao tinejdžer sve živo, pa sam i na Šalati sam gledao Ostoju, Orešara i Živojinovića u nekoj tamo svjetskoj diviziji Davisovog cupa. Tih godina mi je simpatičan bio Miroslav Mečir, Slovak pod zastavmo ČSSR-a. Igrao je dva finala GS turnira i oba puta ga je nadjačao Ivan (Grozni) Lendl. I tako tenis od Wimbledona do Wimbledona, uživanje u tekstovima Nevena Bertičevića i urednički posao koji me htio ne htio tjerao na – tenis.

Tri desetljeća hrvatskog tenisa, tri desetljeća sporta kojem mogu samo nakriviti šešir. Velike pobjede, bolni porazi, neočekivani ishodi i jedna utakmica koja je vjerojatno najveća u našim životima. Snimljen je igrani fillm na matrici stvarnog događaja, ali tih ludih dva tjedna nešto su što nadilazi svaki racio. Dežulović je to fantastično opjevao u štivu pod nazivom Smisao života u četiri meč lopte. To je onaj ponedjeljak kojeg sam upamtio. Peti set, šećem oko Pajičke i Medisona, žmirim, čujem ushite – tooo, ajde majstore, imaš ga Gorane, ali najdublje uzdahe, neee, kak si to fulal i opet će zajebat. I svšio je na kraju Goran u ekstazi naših života. Dočekao me urednik sporta u VL-u nakon što sam se vratio iz šetnje – do sutra u 17.30 specijal na 16 stranica.

Još jednom sam se meču baš razveselio. To je onaj noćni šou Ivana Ljubičića kad je oprao Agassija i braću Bryan na putu prema našem premijernom Davisovom cupu. Ludi vikend u Home Depot Center, Carson, Los Angeles. Nakon prouštene prilike Amerikanaca za 2-0 u setovima Ljubičić i Ančić su zagospodarili terenom i slavili u četiri seta. Bratislava je bila kruna, iako nije bilo lako, ali taj vikend i ta pobjeda, nešto je što sam ugravirao u uspomenu o meni najdražem tenisaču – Ivanu Ljubičiću.

I onda je stigao on. Prva asocijacija – fini dečko. Bez afera, mrlji, izvan sportskih gluposti. I danas mu se klanjam na svim postignućima u karijeri. I sad kad ne može dobiti ni ‘moju babu’, protiv Marina Čilića neću nikada reći niti jednu, jedinu riječ. US Open, Davisov cup kao memorabilija da nije sve Goran Ivanišević. Dva finala SG (Australia i Wimbledon i oba puta poraz od Federera), broj 3. na svijetu. Iskreno, sportaš koji će imati svoje vječno mjesto. Subjektivnost mog pogleda odlazi do spoznaje da ću ga pamtiti kao tenisača koji me nije mogao izvesti iz stadija u kojem gubim racio. I teško da me mogao sportski uzbuditi. I zbog toga me njegovi porazi ne mogu nervirati.