Qarabag je u Maksimiru promašio pet zicera, ali prolaz je zamaskirao probleme na euro razini. Bavarci su zabili devet, tri su im poništena, a moglo je ovo biti i strašnije. Bilo je ujedno – degutantno i poučno.

Za početak, koliko god smo se u povijesti voljeli i svađali – moram se zahvaliti Bad Blue Boysima koji su 17. rujna 2024. godine, nažalost, jedini nosili Dinamov dres na svojim prsima. Znaju često otići izvan okvira, ali oni su zaslužni što je iz Dinama protjerana pljačka i malograđanština, što se klub iz Maksimirske 128 približio brojci od 50 tisuća članova kao ‘zlatne 1982.’. I njihova grla i navijanje su nešto što će zapamtiti i puna Allianz Arena. Nažalost, ono što je važnije – Dinamov navijač nikad neće zaboraviti ovu horor večer.

Svi smo znali tko je Bayern. Jedan od pet najvećih u povijesti, godinama apsolutni njemački vladar, ali i klub koji nakon izgubljenog naslova i dan danas zna biti ranjiv u obrani. Koja još nije harmonizirana, što su pokazali Petković i Ogiwara, koji s novim trenerom i sasvim pristojnom količinom talenta i klase može brzopotezno na stare staze. No i Kompany je tek na početku posla.

Vjerujem da je belgijski stručnjak očekivao nogometnu borbu, a ne tek samo dozlaboga lošu trening utakmicu. Vjerujem da je podijelio sve svoje igrače i postavio ih na dva gola da odigraju trening susret da bi momčad koja je izgubila 9:2 iz Allianz Arene svojim kućama morala otići pješke.

Jakirović se odlučio logično pokušati zatvoriti prilaze golu, ne dopustiti Bayernu da se razmaše, da iskaže svoj potencijal. Nisu momčadi još kako spada niti stale na teren, a Bayern je vodio 2:0 i imao dva poništena pogotka. Iz svake sljedeće akcije su sijevale stopostotne šanse, a Dinamovi igrači na terenu nisu uspjeli pipnuti loptu, stati blizu svom suparniku, nisu mogli napraviti prekršaj jer su Bavarci bili – neuhvatljivi. Niti jedna Dinamova linija nije bila povezana niti je bilo tko od Dinamovih igrača izgledao kao da je spreman za ovaj dvoboj. Ni tjelesno ni mentalno.

Moramo u obzir uzeti Bayenov ugled, status, financijsku moć i sve ono što si on može priuštiti u odnosu na Dinamo. Kvalitetnu ligu, veći podražaj u svim utakmicama, ali ne vjerujem da su i oni sami već dugo odigrali sličnu utakmicu. Da im je s druge strane stajalo 11 igrača koji se bave istim sportom, ne na istoj kvalitetnoj razini, ali da tih 11 igrača ne može zadržati loptu, iznijeti je iz zadnje linije, kreirati suvislu akciju, okrenuti stranu, odigrati dupli pas, ući sa sedam, osam igrača u drugo polje i završiti akciju. I kad su to nekako uspjeli Petković i Ogiwara valjda je netko kod 3:2 trebao reći gdje i kako treba stajati i pokušati parirati. Blitzkrieg je, kao rijetko kada, izgledao tako prokleto utopistički.

Qarabag je u Maksimiru promašio pet zicera, ali prolaz je zamaskirao probleme na euro razini. Ta jedna fenomenalna večer Nevistića i veliki kontigent sreće s kojim se u uzvratu Azerbajdžanci nisu mogli nositi Dinamu je podario Ligu prvaka.

Što se dogodilo u reprezentativnoj stanci – vrijeme je da se istraži. Ali Dinamo je u Munchenu demonstrirao da svakog vikenda protiv sebe ima momčadi koje nisu niti treća europska nogometna liga. Taj umjetno napumpani domaći nogometni proizvod pokazao je u kakvom je stanju naš klupski nogomet čim prijeđe granice naše voljene zemljice. Više živimo od umjetne želje da Hajduk bude prvak, da netko svrgne Dinamo s trona, od pravog i kvalitetnog rada u klubovima.

I da, nakon najvećeg poraza u Dinamovoj klupskoj povijesti ipak na koncu ostaje – dojam. Ne možeš niti moraš nadjačati Bayern, ali skrivati sve svoje slabosti iza imena jednog velikog suparnika ne priliči frajerima. Niti treneru koji se ispričava svima, a da ne ponudi argument kako mu je i zbog čega tako izgledala momčad.

Ne pada mi na pamet pomisliti da netko nije želio dati sve od sebe u ovoj utakmici, a u tome je, nakon konačnih 9:2, tragedija tim veća. Manje-više svi ti igrači se bave nogometom između 15-20 godina pa ako njih nije sram, nakon ove noći u bavarskoj prijestolnici, onda oni ne zaslužuju nositi Dinamov dres. Tko ne može nositi Dinamov grb u bilo kojoj jačoj utakmici od kamilice domaće lige – neka odmah odstupi!