Poziv kolege Tončija Vlašića iz Dubrovnika nije neuobičajen. Naprotiv, o sportskim temama se uvijek može razgovarati. Pitanje je sljedeće: „Koliko Andrija Prlainović ima klupskih trofeja i medalja?“. Piše: Dejan Stevović

„Ako on zna Bog me ubio. Da probamo, 40 klupskih i 29 reprezentativnih. Što će ti to?“.

„Vidio si sliku Mara Jokovića i njega pa sam ih htio usporediti. Velikani“.

Sliku sam tek tada vidio. U bazenu dvojica 35-godišnjaka igraju šah. Tog dana je Jug dočekao Marseille, Maro je bio domaćin Andriji. Pozvao sam Marka Štefaneka, vjerujući da je slika sa njegovog odličnog portala Total waterpolo.

„Znaš kad uzmem nešto u ruke da to ispadne super. Uzmi je, potpiši je Total-waterpolo.com/Laslo Balog“, očekivani je odgovor Štefaneka.

Na redu je Dean Bauer iz Sportskih Novosti. Uh, što smo sve pregurali zajedno kroz desetljeća boravka na bazenima.

„Pazi, Maro ima točno 60 trofeja, 40 klupskih i 20 reprezentativnih“.

Dakle, dvojica 35-godišnjaka za šahovskom pločom, u vitrinama zajedno imaju 129 medalja. I taj će broj biti veći poslije ove sezone, Jug je najbolji u Hrvatskoj, Marseille u Francuskoj, u Ligi prvaka, tko zna.

Poslije tri razgovora imam sve. Sve, osim njih dvojice. Uspijevam saznati gdje su, ali izjave mogu tek dan kasnije.

„Na večeri smo zajedno, pusti nas novinaru“, kratko me otpile.

Ali, prijatelji i profesionalci se dan kasnije, po dogovoru, javljaju:

„Ne znam odakle početi. Naše upoznavanje i sportsko suparništvo traje od početka stoljeća kada je Andrija igrao za Jadran i mlađe reprezentatvne kategorije. I traje do danas“, počinje Maro Joković.

„Ista smo generacija, generacija 1987. Mislim da smo i iste godine zaigrali u reprezentacijama, tamo 2006“.

Kroz rivalstvo stiglo se i do upoznavanja kvaliteta ovog drugog.

„Sjajan profesionalac koji svoju ekipu čini boljom u bilo kojem segmentu“, o Prletu kaže Joka.

„Jedan od najboljih i hrvatskih i svjetskih igrača u posljednjih 15 godina“, o Maru priča Prle.

„Igrati protiv njega je veliki izazov. Neke utakmice su epske, ali ponavljam nadmudrivati se sa Andrijom je dodatni motiv. Treba zaustavili igrača takvog kalibra“.

„Imao sam s Marom dosta dvoboja jer smo po ulogama u ekipi bili prinuđeni čuvati jedan drugog. Ne vidim u budućnosti igrača sa takvom kvalitetom na toj poziciji“.

Imali su sreću da igraju zajedno u Pro Reccu. Nemam potvrdu, ali mislim da je Andrija tražio od uprave Marseillea da angažira prijatelja iz Dubrovnika. Valjda se zakasnilo, Maro se vratio u Jug.

„Pamtim sezonu u Pro Reccu sa Andrijom, imao sam tada priliku i da sam nešto naučim“.

„Bila je to lijepa i uspješna godina. Tada sam se samo još jednom uvjerio kakav je igrač Maro“.

Na moju žalost nisu uhvatili kadar sa zajedničke večere. Ipak je to privatna stvar.

„Kroz rivalstvo smo postali prijatelji, družimo se i obiteljski i smatram to zaista značajnim za obojicu“, završava Joković.

„Samo ću reći sljedeće – o Mari Jokoviću, kao igraču i prijatelju sve najbolje“, točka je Prlainovića.

O međusobnim dvobojima nisam pitao. Koga zanima neka gleda vaterpolo statiskike. Još da se bavim sa 129 medalja.

Kraj je ipak Marka Štefaneka:

„Kakva slika, priznaj. A kako su igrali večeras, poezija“.

U tom susretu Jug je dobio 14:9, Joković je postigao četiri, Prlainović pet golova. Devet od 23, od 35-godišnjaka koji se pripremaju za šahovske dane dovoljno. I da, ne pitah za rezultat partije. Nije ni bitno, znam samo da su igrali do golih kraljeva.