Dario Šarić odigrao je najbolju utakmicu otkako je stigao u Minneapolis, a nakon izvedbe u kojoj je ubacio 19 poena, uhvatio 14 lopti osnovno pitanje glasi, do kada će Tom Thibodeau ostati tvrdoglav i među starterima držati Taja Gibsona?

Poveznica Thibsa i Taja kreće iz zajedničkih dana u Chicago Bullsima. Ništa nisu osvojili, ali postali su nerazdvojni. Gibson je tip igrača koji neće nikoga impresionirati talentom, ali čovjek naporno trenira, bori se za svaku loptu, igra čvrstu obranu, a za Thibodeaua to je prvi element nečije igre koji cijeni. Do sada, Gibson u Wolvesima, ako ćemo biti iskreni, nije imao dostojnu konkurenciju na poziciji visokog krila, tu je tek Anthony Tolliver koji ne predstavlja ‘opasnost’ za Taja.

Međutim, dvanaestog dana mjeseca studenog u grad je stigao Dario Šarić. Očekivano, još uvijek se nalazi u poziciji igrača koji ulazi s klupe, pokušava biti ta dodatna energija koja pokreće momčad dok su starteri u fazi odmora. No, sve više navijača Wolvesa, kako upoznaju Darija, ističu nadu kako će Thibs progledati i među startere pogurati Šarića. Čak i nije bitan sam čin startanja u početnoj petorci, već minutaža za startere. Dario jednostavno mora više vremena provoditi uz Karla-Anthonyja Townsa, Andrewa Wigginsa i Roberta Covingtona.

No, da ne bi sada netko pomislio kako je Šarić odjednom postao Kevin Garnett kojeg je nemoguće zamijeniti u Wolvesima, Dario će u ovakvoj situaciji imati i utakmica kao protiv Netsa gdje je ubacio svega tri poena, biti će tu još dosta sazrijevanja sa sustavom koji preferira Thibodeau. Jasno jest kako je nemoguće sve konce igre pohvatati u šest utakmica, međutim i u tom malom uzorku možemo vidjeti koliko je Šarić zapravo kvalitetan igrač. Dvoboj s Bullsima koji su postali njegova mušterija jer je neke od najboljih utakmica u dvoipolgodišnjoj NBA karijeri odigrao upravo protiv njih, pokazuje kako se osjeća sve opuštenije, sigurnije na terenu uz svoje nove suigrače. Protiv Bullsa je uhvatio čak devet ofenzivnih skokova, kao i Towns, no Dario je to učinio u svega 25 minuta na terenu kao prva rezerva.

Brett Brown nije budala. Možda nije vrhunski trener, ali definitivno nije budala. Nije bez razloga Šarića zadržao među starterima čak i uz loše šuterske sekvence jer Dario se iskupio na ‘milijun’ drugih načina. Možda je najbolje rekao Robert Covington: “Ako vam ne ide šut, morate pronaći drugi način kako pomoći momčadi.” To je izjavio nakon što je u toj istoj utakmici protiv Bullsa šutirao iz igre rijetko viđenih 1-18 (za tricu 1-10). No, istovremeno je na terenu ostao 35 minuta. Pitate se zašto? Zato što je imao tri osvojene lopte kao i tri blokade, bio je uvjerljivo najbolji obrambeni igrač na terenu, a usprkos katastrofalnom šutu zbog kojeg obično igrači zarade negativan net rating, Covington je ostao pozitivan s +11 koji je podijelio sa Šarićem.

Nažalost, Dario čitave sezone očajno loše gađa tricu, protiv Bullsa to je bilo 1-5, a ukupno za sezonu održava 30 posto što je doduše povećanje otkada je stigao u Wolvese, jer je u jednom trenutku bio na 26 posto. No, ukupan šut je prelaskom u novi klub porastao na respektabilnih 43 posto dok primjerice u šest utakmica kao član Vukova nije promašio slobodno bacanje (12-12). Srećom za Darija, Thibs nije trener koji će previše kritizirati igrača zbog loše šuterske večeri.

“Mediji prečesto potenciraju postotak šuta i općenitu statistiku, na kraju dana samo se pobjeda računa, a postoje različiti načini kako možete ostvariti pobjedu,” Thibs je navedeno izjavio nakon što su Covington i Wiggins protiv Bullsa kombinirano šutirali 1-30.

Ipak, ponuditi ću odgovor iz vlastite perspektive obzirom da sam pogledao četiri od šest utakmica koje je Dario odigrao u dresu Wolvesa, iskreno vjerujem kako je Šarić udaljen samo nekoliko postotnih bodova više na šutu od pozicije nezamjenjivog u startnoj petorci. I to usprkos ignoriranju pojedinaca u rotaciji poput Jeffa Teaguea.

Nećemo tražiti urote, mislim da je ipak riječ o nepoznavanju čovjeka koji se nalazi pored njega na terenu, ali Teague mora više vjerovati Šariću koji je i sam više puta pokazao frustracije što ga prvi playmaker Wolvesa ignorira u napadu. Dario nema problema s Derrickom Roseom koji u Minnesoti proživljava drugu mladost, ali očito Teague je drugačiji tip karaktera.

Kao zaključak ovog teksta izdvojiti ću jedno razmišljanje, Dario bi mogao biti karika koja nedostaje Wolvesima da postanu relevantna playoff momčad. Igrač koji pored Townsa, čudljivog Wigginsa i perfektnog defanzivca Covingtona neće biti najvažniji igrač, ali zato može biti nit mreže koja će povezati sve te sitne stvari koje znače stvaranje velike momčadi s visokim ambicijama.