Dugo sam razmišljao o stvarima koje su precijenjene. I prvenstvo Engleske to sigurno nije

U tim godinama ranoga puberteta, a u moje doba je to bilo oko danas prilično zaostalo zrele petnaeste, nikako me nije išlo. Kao i većina drugih golobradih mladića mislio sam da imam sve, ali ništa, u stvari, imao nisam. U školi sam bio potpuno neuvjerljiv, ali to me i nije pretjerano pogađalo. Na žalost, prilično neugledan sam bio i na polju do kojega mi je bilo jako stalo, ali za razlike od škole, tu sam se svojski trudio zaorati njivu i ostaviti što dublji trag. Za neuspjeh sam krivio njivu, a ne orača, te sam bio uporan i tvrdoglav k’o mazga. Što li sve nisam radio kako bih imao uspjeha kod “djevojaka suprotnog spola”. Stavljao sam u kosu dosta briljantina i redovno se šišao po uzoru na frontmena Clasha.

Kao što je to i danas običaj među prištavom populacijom, što se tiče samouvjerenosti za sebe sam mislio da je Joe Strummer u usporedbi sa mnom goli kurac, te da sam pokupio svu pamet svijeta. Za sve izlaske sam se gotovo u cijelosti prao, posebno obraćajući pozornost na vitalne ljubavne dijelove. Na žalost, istina je da su mi upravo ti vitalni dijelovi u mojim ljubavnim eskapadama najmanje trebali. Nadalje, pazio sam da mi vimbldonke budu besprijekorno bijele, te da mi je lijeva kragna na traper jakni, kao slučajno, uvijek ležerno podignuta. No, pretpostavljate, što god ja radio, koliko god se trudio, nije išlo najbolje. Unatoč brojnim neuspješnim opsežnim djelovanjima duboko u neprijateljskom teritoriju, nisam odustajao od potrage za novim izazovima i neuspjesima. Samo u rijetkim trenucima teške neejakulativne depresije zaključio bih da je seks precijenjen.

Tata mi je govorio da imam nogometaške noge i da sam sav na njega. “Mali nije pretjerano pametan, ali mogao bi biti solidan u obrani”, rekao bi kad je bio dobre volje i kad bi na školskim informacijama čuo i poneku dobru. Inače, kao junior Lokomotive nisam bio pretjerano dobar. Rekli bi da sam netalentiran ali da moja lijenost čak i nadilazi moju netalentiranost. Za razliku od potrage za seksualnom aktivnosti, koju sam doživljavao kao osnovni razlog moje opstojnosti i bit samoodrživosti, nogomet sam doživljavao kao razbibrigu i zadovoljstvo. Na žalost, u obje sam se, u odsutnosti suigrača, često sam zadovoljavao. Nakon nekog vremena zaključio sam da je nogomet precijenjen.

Stara me po stanu lovi s bivacinom u ruci, zaključao sam se u zahod i krvavih jagodica pokušavam taj jebeni a-moll natjerati da zvuči kako bog zapovijeda. Nisam tako dugo bio na WC-u još od kad je stari iz njega baci posljednji broj bratovog “Starta”. Gitara odzvanja, kao da me moli da prestanem, ali što ona više protestira to sam ja uporniji u mojoj potrazi za gitarističkom karijerom. Tih sam dana čitao u Džuboksu da su Jimmyu Page-u rekli da je netalentiran, te sam pretpostavio da bi nam to trebalo biti zajedničko na početku naših velikih karijera. Potraga za glazbenom karijerom je prestala kad je susjed D za tjedan dana svladao ono što sam ja pokušavao odsvirati u par mjeseci. Naravno, nakon nekog vremena sam zaključio da ima i pametnijih stvari na koje treba uludo proćerdati vrijeme, te da je gitara precijenjena.

Jednostavno, to je život i to je u ljudskoj prirodi. Kad probaš nešto u čemu nisi pretjerano uspješan kažeš da je precijenjeno i kreneš dalje. Zlatan Ibrahimović je, bez ikakvih dvojbi, veliki igrač i tim više ne bi trebao od sebe praviti takvu budalu. No, Zlatan je Balkanac, a mi smo takvi, često blebnemo nešto što u stvari ne mislimo i još češće lamentiramo o nečemu za što se poslije nadamo da nitko nije čuo. Nadam se da se Zlatan također lupio po čelu i sebi u bradu promrmljao “jebem te blesava” nakon što je ispalio da je Premier liga precijenjena. Ma, vjerojatno i jest, kao i seks, nogomet, gitara…