Golden State Warriorsi još su jednom potvrdili dominaciju na krilima četiri All Star igrača, dok Oakland slavi, mnogi NBA fanovi nisu niti pratili finale protiv Cavsa uslijed nesrazmjera u kvaliteti koji je bio očigledan i prije nego se lopta prvi put podbacila.

NBA liga talac je vlastitog uspjeha. Gledanost nikad nije bila veća, novca ima kao u priči, zarađuje se na sve strane, pogotovo od TV prava. Samim time dogodila se prirodna stvar, povećanje tzv. salary capa, odnosno mogućnosti NBA klubova da više plate igrače, a posljedično tome porasle su i primanja igrača. Salary cap je posebno porastao u ljeto 2016. godine kada se dogodila najveća “tragedija” koju je NBA liga doživjela u posljednje vrijeme, transfer Kevina Duranta u Golden State. Više novca u trezoru Warriorsa omogućilo je plaću za jednog od najboljih igrača lige. Te sezone, Ratnici su srušili rekord Chicago Bullsa i upisali 73 pobjede uz devet poraza nošeni igračima koje su draftirali, Stepha Curryja, Klayja Thompsona i Draymonda Greena. U finalu Zapada gubili su 3-1 od OKC-a koji je tada uz Russella Westbrooka predvodio Durant, seriju su preokrenuli i plasirali se u finale gdje su onda doživjeli sudbinu Thundera i istu prednost bacili u vjetar protiv Clevelanda u velikom finalu.

Poznata je priča što se dogodilo ubrzo nakon tog poraza, Greenov poziv Durantu, vabljenje u Oakland, formacija tzv. Hampton’s Five. Odlična stvar za Warriorse i njihove navijače koji su takvima postali od 2015. godine, prije toga nisu niti znali tko je Steph Curry, ali takav je život u doba milenijalaca. U dvije godine otkada je stigao Durant, Warriorsi su u doigravanju ostvarili omjer 32-6. Lani su do naslova došli uz jedan jedini poraz čitavo doigravanje i to od strane Cavsa, a ove sezone jedini pravi protivnik bili su Rocketsi koji su ih ganjali sedam utakmica da bi ostali poraženi uslijed ozljede Chrisa Paula. Dakle, jedna ozbiljna playoff serija u posljednje dvije godine.

Dominacija Warriorsa najmanje je krivnja Boba Myersa i ekipe iz uprave kluba, iskoristili su situaciju sa salary capom, doveli Duranta u momčad koja je upravo odradila najbolju sezonu u povijesti. Budimo iskreni, da su takvu priliku dobile druge ekipe objeručke bi je iskoristile i prihvatile. Ipak, za posve nezanimljivo finale drugu godinu zaredom najviše odgovornosti odlazi na teret prvom čovjeku lige, Adamu Silveru. No, njegov bottom line je jasan, novac. Liga odlično zarađuje, lijep novac odlazi i klubovima koji nemaju playoff uspjeha, čak i onima koji ne odlaze niti u doigravanje. Tu stavku mogu zahvaliti klubovima koji troše velike novce na momčad pa naknadno plaćaju poprilične svote na ime poreza.

Branitelji Warriorsa će uglas reći “pa zašto drugi ne dovedu četiri All Stara?“. To je teza koja nema uporište u stvarnosti i iz tog razloga nije relevantna. Golden State je prije dolaska Duranta već imao tri super zvijezde koje su draftirali, a povećanjem salary capa, te slabljenjem klupe dobili su priliku dovesti Duranta. To nije moguće u ostatku lige jer prije svega nitko nema tri All Star igrača na rosteru. Naravno, nije krivnja Warriorsa što su odlično birali i razvili igrače koje su doveli draftom. Međutim, istina jest nepobitna.

Kakva je budućnost Cleveland Cavsa?

Pitanje koje ovisi o LeBronu Jamesu. Uopće nije sporno kako je James najbolji igrač lige, iako će biti tzv. trolova koji mu spotiču činjenicu da je izgubio šest finala, kao da je sam ulazak u finale nekakva minorna stvar. Istina jest kako je James propustio pobijediti u “samo” dva finala i tu je ispao veliki gubitnik. To se dogodilo u dva navrata s Miami Heatom kada su poraženi od Dallasa i San Antonija. Tada je Heat bio veliki favorit i porazi u tim srazovima su itekako pogodili Jamesa. Preostala četiri poraza bila su očekivana. Godine 2007. u finale je doveo momčad Cavsa koja je bila još i slabija od ovogodišnje, i to za klasu slabija. Tada su bolji bili Spursi u naponu snage s Duncanom, Parkerom i Ginobilijem. Zatim tri poraza od Warriorsa, prvi 2014. godine kada finale nisu igrali Irving i Love zbog ozljeda. James je finale lige igrao u devet od 15 godina koliko je proveo u NBA što je statistika koja je toliko frapantna da je teško vjerovati da će više ikada biti ponovljena.

Međutim, James zaslužuje više od današnjih Cavsa. Warriorsi su stvari preokrenuli naglavačke i LeBron mora otići u momčad koja će biti na razini Golden Statea, bilo da je riječ o Philadelphiji, Houstonu, San Antoniju ili čak Bostonu. Iskreno se nadam da neće odabrati Lakerse koji čak i da uz njega dovedu Paula Georgea teško da bi bili konkurentni Warriorsima. Zov Hollywooda je snažan, no izazov detronizacije Warriorsa mora biti veći.

Mišljenja sam da NBA ligi treba ono što se dogodilo NHL-u. Godine 2006. lockout je izbrisao sezonu, a kada su se momčadi vratile na posao godinu dana kasnije dočekao ih je hard salary cap, razina novca koju mogu potrošiti, ali gdje nema nikakve fleksibilnosti, i ta razina je bila znatno niža od ovoga što danas gledamo u NBA ligi. Samim time znatno se povećala konkurentnost i praktički je nemoguće predvidjeti tko će na kraju sezone doći u finale.

Ili možda NBA ligi treba sustav iz MLB-a (bejzbol). Sustav koji ne poznaje principe salary capa, dakle svatko troši koliko želi. Ipak, takvo nešto će se teško dogoditi u NBA obzirom da bi tada velika većina najboljih igrača lige završila u momčadima iz velikih tržišta, dok bi manji klubovi iz manjih gradova završili u velikim problemima.

Sezona 2017/2018. je iza nas, za desetak dana okrećemo se draftu, a početkom srpnja otvara se tržnica igrača. Obećaje biti jedna od najluđih proteklih godina, a sve će se svoditi na pokušaje stvaranja ekipa koje će moći ravnopravno parirati Warriorsima.