Državu imamo tri desetljeća, kao novinar radim 28 godina, a pokušat ću vam u sljedećim danima otkriti kroz što sam sve prolazio, koji su događaji i sportaši ostavili dubok trag u mojoj novinarskoj karijeri

Prošlo je dvanaest godina od tragične smrti Hrvoja Ćustića (3. travnja 2008. godine). Dan koji je promijenio Hrvatsku nogometnu ligu, ali i život zadarskog golmana Danijela Subašića.

– Da sam barem tu loptu ispucao na drugu stranu – toliko puta je tu tužnu rečenicu izgovorio hrvatski golman, suigrač, te kućni prijatelj nesretnog Hrvojem, našom žrtvom na travnatoj podlozi.

Prokleti zid u Stanovima, koji nije bio na propisanoj udaljenosti od aut linije odnio je jedan mladi život. A Danijel je odlučio čuvati uspomenu. Ispod golmanskog dresa nosi majicu s likom Hrvoja Čustića (što mu je zamjerila Fifa ua vrijeme SP-a), u srcu je ostao prijatelj koji je tek počeo živjeti.
– 12 dugih godina naš 12 anđele. Zadarska dica pamtit će ti ime. Hrvoje Ćustić – zauvijek”, napisao je Subašić

Kao i svaki čovjek od krvi i mesa tako i ja imam sportaše koji će biti u mom “Hall of fameu”. Jedan od njih je Danijel Subašić. U jednom društvu prije turnira bio sam na onoj strani sugovornika koji su se složili da Danijel Subašić nije – golman top-klase. Nije Buffon, Casillas, De Gea, Courtois, Oblak. I dalje tako mislim, ali njegove obrane u Rusiji bile su – veličanstvene. Oduševio je znane i neznane svojim obranama jedanaesteraca u utakmici protiv Danaca. Ponovio i protiv Rusije.

– Oduševio me vratar hrvatske reprezentacije u susretu protiv Rusije. Gledao sam tu utakmicu i kada se on ozlijedio mislio sam kako Hrvatska nema šanse pobijediti. Ali on je čudesno branio, u tom trenutku sam pomislio kako to nije normalno. Bio je to za mene najmoćniji, najposebniji trenutak prvenstva ” kazao je nitko drugu nego američki glumac Will Smith.
U tim trenucima penjanja prema svjetskom nogometnom Olimpu Zlatko Dalić je imao slučaj Kalinić, a Danijel Subašić “slučaj mediji”. Naime, nakon što je +uzčetio’ u orbitu Subašiću su istočni mediji počeli ‘prebirati’ krvna zrnca. Raznorazne ekipe su salijetale Danijelovu obitelj u Zadru, a on je iznenadio s jednom posvetom nakon što je Hrvatska izbacila Rusiju boljim izvođenjem kaznenih udaraca. Naime, posvetio je pobjedu svim majkama Srebrenice. Jedan detalj oko kojeg su se svi balkanski mediji ‘zakačili’, a on ga je ponovio u jednom razgovoru s Igorom Štimcem tada u emisiji za Večernji list. To je trenutak u kojem je zapravo poručio što misli o svemu tužnom i ružnom što se ovdje dogodilo.

Priznao je tada Subašić da ga je taj linč uznemirio, jer nije pristao na to da mu itko dira u obitelj, a još manje prebrojava krvna zrnca. Želio je pričati samo o nogometu i jednom putovanju kakvom vjerojatno nećemo svjedočiti u svojim životima.
– Više bih volio da Hugo Lloris osvoji tu rukavicu, a mi “glavicu”. Nikad me individualni trofeji nisu zanimali, uvijek samo momčad – rekao je Subašić.

Nažalost, nije dotaknuo Božicu, ali je srebro sa SP-a pospremio na posebno mjesto. Nakon tog kolektivnog vrhunca Suba se oprostio od reprezentacije, nažalost ozljede su ga gotovo dvije godine ‘izbacile’ s Monacovog gola. Pratim Danijel Instagram profil, a tamo neumorno bodri reprezentativne kolege, sve hrvatske sportaše, njegovo Zadru. Sve su to emotivne objave čovjek koji nas je među ostalim vodio do najvećeg sportskog postignuća u povijesti.

Stoga me nije mogla iznenaditi i Subina reakcija u trenutku pandemije koronavirusa. Donirao je 500 tisuća kuna svojoj Dalmaciji.
– Hvala Bogu da imam, to je najmanje što mogu učiniti – rekao je Subašić.

Bravo Suba, ništa drugo i nismo očekivali…