U doba kad malo što sportskog sadržaja pronalazimo na našim TV ekranima, prisjetimo se kako je NBA košarka izgledala kroz posljednjih pet desetljeća u serijalu koji potpisuje novinar Sportkluba, Saša Živko.

Prvih deset godina 21. stoljeća ponudilo je pomalo neobičnu, čudnu ‘vibru’ kad je riječ o NBA ligi. Mnoge zvijezde koje smo pratili i u čijim smo igrama uživali u prethodna dva desetljeća završili su karijere, a na scenu su stupila neka nova lica.

Nakon formalnog raspada moćnih Chicago Bullsa, jednu sezonu na kraju devedesetih okrunili su San Antonio Spursi, no već u idućoj godini stvari su postavljene drugačije. Bio je to početak mini-dinastije Los Angeles Lakersa. Kobe Bryant tada je već stasao u svjetsku sportsku mega-zvijezdu, a uz njega je bio najdominantniji čovjek koji je ikada kročio NBA parketima, Shaquille O’Neal. Iako njihov odnos nije uvijek bio idealan, teško da se može negirati kemija koja je između njih stvorena. Bili su najuvjerljivija momčad početka desetljeća, u a finalima su rušili nade Reggieja Millera (Indiana), Allena Iversona (Philadelphia) i Jasona Kidda (New Jersey).

Na putu četvrtog uzastopnog naslova ispriječili su im se San Antonio Spursi (polufinale Zapada), a godinu kasnije došli su do novog finala, četvrtog u periodu od pet godina. Tada su dobili neočekivana pojačanja, stigli su Gary Payton i Karl Malone. No, to je bila izuzetno turbulentna godina za Lakerse, eskalirao je odnos Bryanta i O’Neala koji je nakon sezone transferiran u Miami, a Kobe je ispred sebe imao nekoliko vrlo teških sezona, nakon jedne je čak i tražio trade ako se ne dovedu relevantna pojačanja. Teška metla protiv Pistonsa (4-0) koštala ih je moguće i nekoliko budućih trofeja.

Shaq se snašao, itekako. Nakon što su Spursi došli do svoje druge titule u tri godine onemogućivši Pistonse da povežu dvostruku krunu, godine 2006. Miami je svijetu prezentirao Dwyanea Wadea koji je s O’Nealom, Alonzom Mourningom, Jasonom Williamsom i Garyjem Paytonom srušio Dirka Nowitzkog i Dallas Mavse.

‘Nulte’ godine biti će pamtljive i po formiranju i povratku Boston Celticsa. Godinama su živjeli u prosjeku s jednom istaknutom zvijezdom, Paulom Pierceom. Međutim, u ljeto 2007. godine prvi operativac kluba Danny Ainge morao je nekako spasiti posao obzirom da se naveliko špekuliralo kako će ga se u Bostonu riješiti. On je odgovorio jednim od najuspješnijih trejdova ikad, doveo je Kevina Garnetta iz Minnesote, a kao šlag na tortu, u to vrijeme najboljeg šutera lige, Raya Allena.

Još uvijek pamtimo njihovo druženje u Rimu tijekom ljetnih priprema kada su gradili kemiju u momčadi. Naravno valja istaknuti kako je tada dirigent igre Celticsa bio Rajon Rondo, jedan od najuspješnijih ‘quaterbackova’ lige. S klupe je momčad vodio Doc Rivers. Konačno, već nakon prve zajedničke sezone NBA fanovi dobili su što su htjeli, nakon više od dvadeset godina, obnovljeno je rivalstvo Celticsa i Lakersa. Kobe je kao novog ‘pomoćnika’ imao Pau Gasola, a tu su još bili Lamar Odom, Trevor Ariza, mladi Andrew Bynum. U fantastičnoj seriji slavili su Celticsi, a još danas odzvanja pobjednički krik Kevina Garnetta.

‘ANYTHING IS POSSIBLEEE!‘

Celticsima se kod dodjele trofeja pridružio legendarni Bill Russell, a Boston je nakon 1986. godine osvojio prvi naslov prvaka, rekordni 17. Riversova momčad nije uspjela obraniti naslov iduće sezone zbog problema s ozljedama, njihovo mjesto u okršaju s Lakersima zaradio je Orlando s tada najboljim centrom lige Dwightom Howardom. Kobe je osvojio svoj četvrti trofej, a iduće godine uzet će i peti u osvetničkom okršaju sa Celticsima. To je bio i posljednji zov Piercea, Garnetta i Allena.

DRAFT 2003. GODINE

U ljeto 2003. godine NBA je dočekao dolazak novog kralja košarke nakon Michaela Jordana. Iako je oko Kobeja Bryanta postojala određena aura, nešto posebno stvaralo se oko LeBrona Jamesa. Cleveland Cavaliersi odabrali su klinca rođenog u 50 kilometara udaljenom Akronu. Taj je draft ostao i zapamćen po jednom od najvećih gafova u povijesti, Detroit Pistonsi birali su drugi, a umjesto Carmela Anthonyja, Chrisa Bosha ili Dwyanea Wadea, odabrali su mladog i talentiranog, ali još nedovoljno razvijenog za seniorsku košarku, Darka Miličića. Mladi srpski igrač stigao je u Pistonse u krivo vrijeme, momčad Detroita bila je spremna boriti se za titulu prvaka pa za jednog Miličića jednostavno nije bilo minutaže. Ako ništa drugo, barem se okrunio naslovom prvaka sezonu kasnije.

Anthony je na koncu završio u Denveru, Boston u Torontu, a Wade u Miamiju. Naravno, potonji je samo tri godine kasnije došao do prve titule u društvu Shaqa O’Neala. Na tom su draftu izabrana još neka poznata imena poput Kirka Hinricha, Nicka Collisona, Davida Westa, Kendricka Perkinsa, Leandra Barbose, a naravno kao 22. pick prvog kruga biran je Zoran Planinić kojeg su preuzeli New Jersey Netsi. Planinić nažalost nije mogao dobiti priliku pored fantastičnog Jasona Kidda, a Netsi su u to vrijeme igrali dva uzastopna finala.

LEBRONOV PRVI BOJ ZA TITULU

LeBron James, samo godinu dana nakon svog najboljeg prijatelja Dwyanea Wadea, dogurao je do finala. Može se slobodno reći kako su Cleveland Cavsi te 2007. godine bili vjerojatno najslabija momčad (prema imenima igrača) koja je zaigrala u velikom finalu što je posebna pohvala za Jamesa koji je tu ekipu doveo tako daleko, no u završnom okršaju bili su prelagan zalogaj za sjajne San Antonio Spurse koji su nastavili osvajati titule u gotovo svakoj neparnoj godini (1999., 2003., 2005., 2007.).

James je od Cavsa stvorio pretendenta za naslov, međutim dalji napredak spriječio je nastanak spomenutih Boston Celticsa koji su jednostavno bili predobri za mladog LeBrona i momčad Cavsa koja nije imala drugog igrača približno razini svoje najveće zvijezde. James će kasnije napustiti Cleveland u šokantnom stilu, pred TV auditorijem ESPN-a, u posebnoj emisiji pod nazivom ‘Odluka‘, najavio je odlazak u South Beach kod Wadea i Chrisa Bosha koji se također tamo preselio iz Toronta.

PAMTLJIVO PRVO DESETLJEĆE 21. STOLJEĆA

Michael Jordan odlučio se drugi put reaktivirati, kao 38-godišnjak u dresu Washington Wizardsa čiji je u to vrijeme bio u suvlasnik, postizao je prosječno 23 poena. Sezonu kasnije okruglih dvadeset i jasno jest kako je bio All Star.

Spominjali smo San Antonio Spurse. Tri titule u desetljeću stavlja ih uz bok Los Angeles Lakersa. NBA navijači nisu uvijek uživali u neatraktivnoj košarci koju je momčad Gregga Popovicha prezentirala, ali zato su mogli ‘guštati’ u majstorijama Davida Robinsona (do umirovljenja), Tima Duncana te Tonyja Parkera i Manua Ginobilija.

Detroit Pistonsi osvojili su naslov 2004. godine s jednim izvrsno balansiranim rosterom koji nije nudio razvikanu superzvijezdu. Trener Larry Brown pouzdao se u veteranski i momčadski pristup Chaunceyja Billupsa, Richarda Hamiltona, Rasheeda i Bena Wallacea. Momčad koja s 4-0 u finalu pomete Lakerse predvođene Bryantom, Shaqom, Paytonom i Maloneom zaslužuje apsolutni respekt.

Godine 2006. Kobe Bryant ostvario je drugu najuspješniju utakmicu u povijesti NBA lige kada je Toronto Raptorsima utrpao 81 poen. Utakmica od sto poena Wilta Chamberlaina još je uvijek rekordna, no Kobe je sa svojim fantastičnim nastupom ispisao povijest.

Konačno, 2009. godine kada je vodio Lakerse do titule, trener Phil Jackson preskočio je Reda Auerbacha na ljestvici najuspješnijih trenera ikad, bila je to njegova deseta titula. Godinu kasnije osvojit će još jednu. Rekord teško oboriv.

Za kraj priče o prošlom desetljeću spomenimo i Hrvate koje je predvodio Gordan Giriček. Zagrepčanin je proveo šest godina u ligi nastupajući za Memphis, Orlando, Utah, Philadelphiju i u konačnici Phoenix. Manje uloge imali su Bruno Šundov, Dalibor Bagarić, Zoran Planinić, Mario Kasun, Damir Markota i Roko Ukić.

U posljednjoj priči o desetljećima NBA lige pročitajte po čemu će aktualna ‘decima’ ostati zapamćena.