Na ovogodišnjem izdanju Sunset Sports Festivala jedan od panelista je Malik Scott, bivši boksač u teškoj kategoriji, a danas jedan od najboljih mladih trenera u svijetu boksa. Imali smo prilike sjesti s njim i saznati dojmove o Hrvatskoj, njegovim počecima, ali i hrvatskim borcima.

Gospodine Scott, za početak aktualno pitanje. Kako vam se sviđa u Zadru?

“Jako lijepo zasad, jedno od najljepših mjesta koje sam video u životu. Gdje god odem, uvijek tražim mjesta na kojima se mogu u potpunosti opustiti, a trenutno mogu čak i više od toga. Hrana je nevjerojatno dobra i još važnije, iznimno svježa, pogotovo riblja jela koja sam imao prilike probati. A sami festival je odličan, mjesto za upoznati nove ljude, iskusiti nove situacije u životu i jako uživam trenutno, a kako je ovo tek četvrto izdanje, volim misliti kako i ja doprinosim razvoju samog eventa na neki način.”

Kate Scott, vaša supruga je bila već na dva izdanja Sunset Sports Festivala, a sada ste zajedno došli.

“Da, Kate je bila u Hrvatskoj par puta, odmah joj se svidjelo i poželjela se vratiti, ali komentirala je kako se od prve godine i prvog izdanja festivala cijela priča dodatno povećala u pozitivnom smislu i da se vidi veliki iskorak u odnosu na sami početak.”

U karijeri ste računajući amaterske i profesionalne borbe ostvarili omjer 77-3. Kako se bilo probijati kroz svijet boksa do najvećih borbi?

“Odrastao sam u sjevernoj Philadelphiji, to je užasno i teško mjesto. Dosta djece završi na ulici i krene u krivom smjeru, ali mene je božja pomoć usmjerila prema boksu koji me izvukao iz te situacije i usmjerio u pozitivnom smjeru. Cijeli život sam se borio, još kao klinac na ulicama, jednostavno takvo je bilo okruženje. Kasnije sam počeo boksati, osvojio sam sve dobne kategorije u Sjedinjenim Američkim Državama, bio sam juniorski prvak, a kasnije sam prešao u profesionalce na svjetskoj razini. Prošao sam sve u svijetu boksa i svako iskustvo je bilo važno. Znam kako je to pobijediti, kako je izgubiti, znam osjećaj kako nokautirati nekog, ali i znam što znači biti nokautiran.”

Mlad ste trener, jedan od najperspektivnijih u svijetu boksa. Kako vam se sviđa ta promjena?

“Nisam dugo u svijetu trenera, tek nekoliko godina ali već imam priliku raditi s bivšim prvakom (Deontay Wilder) i znam da je svijetla budućnost ispred mene. Sviđa mi se “trenerski život”, više nego onaj borca, ali možda je to zato što sam sada trener. Prije deset godina bih vjerojatno odgovorio drugačije, ali danas sam trener svima. Supruzi, djeci ali i Wilderu.”

Kako je raditi s Wilderom, sluša li vas ili nekad ide po svojem?

“Deontay je za početak jedna iznimno specifična persona. Ne kažem to u lošem smislu, prošao je puno toga i prigrlio je svoj neki identitet. Bronze bomber, one borbene maske prije izlaska u ring, sve je to dio njega. Što se tiče njega kao borca, i dalje ima razorni udarac, što sam i sam osjetio nažalost (smijeh), neortodoksnog stila borbe i gladan povratka na stare staze u svojim ipak završnim godinama boksa, ali bez sumnje, budući član Kuće slavnih.”

Borili ste se protiv Wildera, zadao vam je jedan od tri poraza u karijeri. Kako ste se oporavili od tog nokauta?

“To je najjači udarac koji sam dobio, u stanju je ubiti čovjeka. Osoba koja nema veze s boksom ostane bez glave ukoliko te on udari. S njim u ringu ako ne paziš jednu sekundu, uspava te.”

Idemo prebaciti malo fokus na hrvatske borce, Filip Hrgović je naš najbolji teškaš, kakvo je vaše mišljenje o njemu i porazu koji je imao od Duboisa, koliko ga je to unazadilo?

“Filip je odličan borac, pratim ga već nekoliko godina i sjećam se još dana kada je radio s Kličkom, kako je pobjeđivao dobre borce kroz karijeru i kako stavlja Hrvatsku opet na boksačku mapu. Moj savjet mu je da sluša trenere, nastavi marljivo raditi i ima sve predispozicije jednog dana postati prvakom.”

S kojim borcem, trenutnim ili bivšim bi ga usporedili?

“Hrgović je dosta specifičan, ima brzopoteznu desnicu, odličan jab, ali i čeličnu bradu, tu me podsjeća na Klička.”

Dolazite iz Philadelphije, grad koje je nedavno imao i Super Bowl prvaka, Eaglese. Jeste bili u gradu tijekom slavlja, bila je prava ludnica po ulicama.

“Nisam, bio sam u Los Angelesu poslovno tih dana, ali oduševljen sam kad god neki klub iz Philadelphije osvoji naslov. Sad čekam da 76ersi uzmu trofej, ali tu situacija nije najbolja nažalost.”

Rob McElhenney, creator serije “Uvijek je sunčano u Philadelphiji” prije par godina je kupio klub iz pete engleske lige, velški Wrexham, ali kao glavni razlog zašto baš Wrexham, rekao je da ga klub i grad podsjećaju mentalitetom na Philadelphiju. Također, Rocky je iz Philadelphije, Kobe je rođen u Philadelphiji, a znamo kakav je mentalitet imao. Što je to posebno u samom gradu i mentalitetu?

“Ja sam odrastao u Philadelphiji i to me je oblikovalo kao osobu. Mi nikad ne odustajemo, mi smo grad radnika i životnih boraca, to je jako teško mjesto za uspjeti i napraviti nešto pozitivno.”

I za kraj, moram pohvaliti vaš šešir, ali i napomenuti da usprkos tome niste “najveća šešir ikona” u Americi. Cam Newton je ipak nedodirljiv po tom pitanju.

“Svaka čast na poznavanju materije, Cam je legenda i definitivno broj jedan, bez konkurencije.”