U svijetu rukometa ime Vlade Stenzla je sinonim po mnogo čemu. Trener koji je sedamdesetih i osamdesetih osvajao olimpijska i svjetska odličja s reprezentacijom Jugoslavije i Zapadne Njemačke bio je avangarda u rukometnom svijetu. Nešto poput neponovljivog Cruijffa u svijetu nogometa, ili Tomislava Ivića na ovim prostorima.

S Jugoslavijom je 1972. postao olimpijski pobjednik, a 1978. Zapadnu Njemačku doveo je naslova prvaka svijeta. Nijemci Stenzla i danas smatraju jednim od svojih najboljih rukometnih eksperata kojeg su imali, inovatora, koji je svojim metodama mijenjao rukomet. Stoga i ne čudi da su mu nadjenuli nadimak „Der Magier“ – Mađioničar.

Iako je ovaj rukometni mag najveći dio svije rukometne karijere proveo u Njemačkoj gdje je osim nacionalne reprezentacije vodio čak petnaestak klubova, Stenzl je itekako važna persona u domaćem rukometu. Svoj rukometni put počeo u RK Prvomajska. U rodnom Zagrebu potom je prve uspješne godine kao igrač(vratar) imao u Medveščaku, s kojim je u dva navrata bio prvak bivše države i finalist Kupa kupova.

Već s 18 godina postao je reprezentativac Jugoslavije, a karijera ga je kasnije vodila do Crvenke, gdje je već kao mlad imao dvostruku ulogu, onu igrača i trenera. Ta 1972. godina Stenzlu je donijela grandiozan trijumf i priskrbila golemu slavu kada je s reprezentacijom Jugoslavije postao olimpijski pobjednik na Igrama u Münchenu. Bila je to uistinu nezaboravna generacija mušketira (Miljak, Horvat, Arslanagić, Popović, Lavrnić, Pokrajac…).

Nakon Jugoslavije s kojom je osvojio i broncu 70. na SP Stenzl se otisnuo u tadašnju Zapadnu Njemačku s kojom se 1978. popeo na krov svijeta osvojivši SP. Koliki je to bio uspjeh najbolje svjedoči podatak da su Nijemci do prvog sljedećeg naslova prvaka svijeta čekali 40 godina, kada ih je do trona doveo Heiner Brand, najpoznatiji rukometni brk, inače negdašnji Stenzlov libling, i učenik. Koliko je ovaj rođeni Zagrepčanin bio popularan u to doba govori i podatak da je jedan model tenisica Puma nazvan po njegovom imenu.

O Stenzlovoj trenerskoj karijeri moglo bi se pisati gomile novinskih kartica, pričati danima. Međutim, mi smo ovog rukometnog gurua jasno najviše željeli čuti o njegovom mišljenju dosadašnjeg tijeka EP, s naglaskom na Hrvatsku. Iako u dubokoj životnoj dobi gospodin Vlado lucidno i s tako laganom, pitkom elokvencijom priča o svemu, vidi se da prati pomno Euro, čak i najsitnije detalje koji bi mnogim promaknuli. Jako se obradovao novinarskom pozivu, pritom se sjetio i posljednjeg poziva ovog novinara prije nekih 7, 8 godina.

”

Hvala vam na pozivu, rado bih podijelio za medije neka moja zapažanja s ovog EP, ali i neke druge stvari koje me smetaju – kaže nam na početku g.Vlado, koji već godinama živi u skradinskom zaleđu. Došao je u šibenski kraj za koji ga vežu i korijeni, a prirodne ljepote, čisti zrak i friška riba su ga definitivno privukle da asfalt metropole zamijeni životom uz kršku ljepoticu Krku.

“Lijepo mi je tu, uživam sa suprugom, skoknem do Šibenika koji je moj grad, Skradina. Čujem se s prijateljima, naravno najviše pričam o rukometu. Čujem se s mojim bivšim igračima iz Njemačke, Hrvatske, recimo sa Zdravkom Miljkom, svojedobno sjajnim šuterom, koji živi u Zadru pa se i viđamo. Potom s kapetanom Horvatom…Jednom godišnje se i nalazimo na druženjima te zlatne generacije – kaže nam gospodin Vlado, koji je sve donedavno pomagao i mladim šibenskim i vodičkim rukometašima.”

Hrvatska je stigla u borbu za medalje, očekuje nas velika bitka s Nijemcima u polufinalu. U nedavnim prijateljskim ogledima Nijemci su nas oba puta pobijedili, što to znači uoči ove utakmice?

“Istina, dobili su nas u obje utakmice ali i za nas i za njih je to jedna nova utakmica, nešto skroz drugo. U takvim utakmicama se ne može unaprijed ništa kazati, i teško je biti prognozer. Toliko ima faktora u jednoj utakmici da je gotovo teško bilo što predvidjeti. Kada me pitate što bi moglo presuditi pobjednika, mislim da bi to mogla biti slabost Nijemaca, koji se gube u najvažnijim momentima.

Nisu toliko uigrani, više rade na individualnoj kvaliteti. Osim toga naša obrana 5-1 bi mogla povremeno napraviti probleme njihovim bombarderima, Nijemci imaju 3-4 fantastična šutera, ali i na drugim pozicijama, svugdje su podjednako snažni. Ako ih uvedemo u nervozu, onda mi možemo pobijediti.”

Kako po vama treba odigrati Hrvatska u toj utakmici?

“Mi nemamo što izgubiti, imamo veliku šansu, igrači su se nadam se malo odmorili u ta 24 sata. Dosta očekujem od Mandića, koji nije samo odličan igrač u obrani, nego itekako može pomoći u napadu. Može povremeno zamjenjivati i Lučina na lijevom vanjskom. Dosta očekuje od naših ljevaka, od Maraša koji je već pokazao da može.

Potom dobra stvar za nas je da nam oba vratara brane u Njemačkoj, odlično poznaju njemačke igrače, njihove navike, stilove. Istina, Njemačka ima možda i najboljeg golmana svijeta Wolfa, i nadam se da neće biti baš u najboljem izdanju u toj utakmici. Ali, naši igrači posjeduju lukavstvo, ja vjerujem u naše igrače, i ne razmišljam o porazu unaprijed nikada. Ako izgubimo onda ćemo plakati što se kaže, sada moramo razmišljati o pobjedi samo.”

Tko je po vama u prednosti na klupi, i Hrvatsku i Njemačku vode Islanđani, u toj bitci Sigurdsson vs. Gislason tko je u prednosti?

“Mislim da je Sigurdsson bolji trener. A što nam donio u našoj igri. Prije svega disciplinu, potom brzinu igre, križanja, pojačao je obranu. Usadio je očito neku vjeru u igrače. A ja vidim da ga igrači, ekipa prati, on ne smeta igrače. On nikada nije igraču rekao nešto loše, ružno kada je napravio neki krivi potez, fokus daje na onome što svaki igrač može bolje napraviti.

On je fenomenalan psiholog. Stvorio je veliku ekipu koja vjeruje u sebe. Kod Sigurdssona ne možete očekivati puno grešaka na jednoj utakmici. S druge strane njegov kolega Gislason s njemačke klupe je napravio veliku pogrešku protiv Danske kada nije stavio Wolfa u drugom poluvremenu. Izgledalo mi je kao da ga je danski savez platio. To stvarno sramota, potom nije stavio krilo Mertensa i Zerbea njihova dva najbolja igrača, kao da je lud”.

Neka tako griješi i protiv Hrvatske?

“Da, da bilo bi dobro ali njemačka štampa ga je napala zbog toga i ne vjerujem da će to ponoviti. Nemam neko veliko mišljenje o njemu kao treneru. Ukratko, Njemačka je teška prepreka, ali nikako ne neprelazna, nije to neka mega momčad ali jedna homogena ekipa i sigurno za respekt.”

Koga ugledni stručnjak vidi na krovu Europe?

“Objektivno, teško netko može skinuti Dansku.”

Postoji li recept za sjajne Skandinavce?

“Ima, ima. Ako prođemo u finale onda Dance može zaustaviti dobra Hrvatska, dobra Hrvatska ha,ha.”

Zanimalo nas je što prekaljeni rukometni trener misli o ovom modernom rukometu, posebno o igri 7 na 6 s kojom nas je Mađarska dugo mučila u toj ključnoj utakmici u skupini.

“Ja sam iznimno kritičan i protiv tog stila rukometa 7 na 6. I čudi me da vrhunski, ozbiljni savezi ne pokrenu inicijativu da se to ukine. Pa ti golovi na prazan gol, to je smiješno, za malu djecu. To ne spada u vrhunski rukomet. U takvoj igri napada suparnička obrana ne može igrati čovjeka, ne možete igrati otvorene obrane. Morate stalno igrati 6-0, i tu se ne može razvijati taktika. Trebalo bi dati vrataru da odigra jedan pas, i da se vrati na gol.”

Ipak, rukomet je postao puno brži, atraktivniji?

“Je, ta igra brzi centar to je podiglo atraktivnost, to publika voli. Ali, da se vratim još na neke stvari koje me smetaju. Tu mislim na obranu od krila, što god obrambeni igrač napravi svira se penal. Da ga krivo pogleda suci bi svirali sedmerac. To ne smije biti da je krilo zaštićeno kao „svetac“ i da se svi moraju maknuti. To je druga sramota za rukomet, a treća je taj „deveterac“ nakon isteka 60. ili 30.minute, kada suci dozvoljavaju samo jedan šut na gol. Svi znaju da ne možeš zabiti gol i svi su u šoku. To onda nije faul. Trebalo bi dozvoliti barem još jedno dodavanje pa da to ima smisla nekog. To je tako jednostavno, ali znate kako se kaže u onoj izreci „misliti boli“! Bilo bi dobro da ti čelnici EHF-a razmisle o tome, ili da pitaju trenere što oni misle o tim pravilima. Svima ta pravila smetaju ali nitko ništa ne poduzima. Eto, nedavno sam baš pričao i s mojim bivšim igračem, mojom produženom rukom na terenu, kasnije suradnikom i trenerom Heinerom Brandtom o tome, koji se isto zgraža tim pravilima.”

I tako smo došli do kraja razgovora s čovjekom koji je ostavio toliki trag u rukometu. Uz dogovor da ćemo se uskoro opet čuti. Posebice ako Martinović, Kuzmanović, Lučin i ostali nastave svoj sjajan niz na Euru. A nadamo se jako da hoće.