Dok su se trener Klemen Bergant i njegov pomoćnik i serviser Matjaž Požar veselili srebrnim veleslalomskim odličjima Žana Kranjca u Pekingu, u domovini ga je pratio još jedan čovjek iz pozadine, dugogodišnji kondicijski trener Mitja Bračič.

U trenucima dok su mnogi njegovi sunarodnjaci na odmoru, Žan Kranjec iz godine u godinu u djelo je provodio planove svog dugogodišnjeg kondicijskog trenera Mitje Bračiča u maloj radnoj dvorani u ljubljanskim Črnučama. Zajedno rade devet godina. Zato je renomirani stručnjak za fizičku kulturu, fizioterapeut i alfa i omega Global Treatment klinike posebno emotivno ispratio srebrnu medalju svog pulena osvojenu na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu.

“Žana odlikuje savršen fokus i perfekcionizam. Na treningu svako ponavljanje odradi sa stopostotnim intenzitetom. Nikad prije nisam radio s takvim sportašem. Jedina iznimka je kosovska judašica Majlinda Kelmendi. Ona je olimpijska prvakinja. Ovo je samo dokaz da osvajači olimpijskih medalja imaju nešto više u sebi. To se vidi i po Žanu”, kaže Bračič, koji je svjestan da je izvrsna kondicijska priprema, uz neosporan skijaški osjećaj, jedna od Kranjčevih najvećih odlika.

Ali medalja u Pekingu ima dodatnu emocionalnu težinu. Prije četrnaest mjeseci Žanov otac preminuo je nakon što je pao s krova usred radova na kući. Siguran je Bračić kako je ta tragedija u Kranjecu probudila dodatni motiv i pogurala ga ka sjajnom rezultatu na Olimpijskim igrama u Pekingu.

“Nakon te tragedije posjetio sam ga. Mnogo sati proveli smo u razgovorima, razmišljali što i kako dalje”, kaže on i dodaje: “Kada mu je otac umro, bio je prisiljen postati muškarac i glava obitelji. Iako mu je bilo jako teško, dugoročno je iz ove kalvarije izašao psihički jači.”