Laulauga Tausaga u utorak navečer proživjela je najbolji dan u svojoj sportskoj karijeri kad je u petoj seriji finala bacanja diska uspjela doseći daljinu od 69,49 metara i time za više od četiri metra nadmašiti svoj osobni rekord s kojim je došla na Svjetsko prvenstvo u Budimpeštu, a s kojeg se vraća kao svjetska prvakinja. 

“Ne znam imam li za kumu dobru vilu ili su moji preci imali nešto u ovome, ali večeras sam uspjela napraviti nešto što nisam mislila da je moguće”, rekla je 25-godišnja američka bacačica diska rođena na Havajima.

Ovo joj je bio treći nastup na svjetskim prvenstvima, a prethodna dva, u Eugeneu 2022. i Dohi 2019., završila je kao posljednja, 12. u finalnim natjecanjima.

“Bila sam uvjerena da se sa svojim najboljim hicem mogu ugurati na pobjedničko postolje, a ne završiti na 12. mjestu kako je to bilo na posljednja dva svjetska prvenstva. Nevjerojatno je da sam sa 12. došla na prvo. Rekla sam si: “Moraš to izbaciti iz sebe i ako ne bude ispravno, neka bude tako”. No, izletjelo je za taj veliki hitac i evo me ovdje”, izjavila je presretna Amerikanka sa zlatnom medaljom oko vrata.

U jednoj noći je pobijedila aktualnu olimpijsku pobjednicu i vlasnicu najboljeg rezultata u ovoj sezoni, sunarodnjakinju Valarie Allman, braniteljicu naslova iz Eugenea Kineskinju Feng Bin te legendu ove discipline Sandru Perković, koja je bila među prvima koje su joj došle čestitati na pobjedi.

“Imam zlatnu medalju, ne mogu vjerovati, ovo je tako nestvarno. Kad sam ugledala svoju daljinu, nisam mogla dovoljno brzo doći do svog trenera da mu dam najčvršći zagrljaj u životu”, rekla je nova svjetska prvakinja.

S jedne strane veselje, a s druge tuga zbog neostvarenog cilja. Valarie Allman je do pete serije bila uvjerljivo vodeća. Kad bi se umjesto najužeg hica, mjerio prosjek svih pokušaja, aktualna olimpijska pobjednica bi bila uvjerljiva pobjednica. Imala je svih šest ispravnih hitaca, jedan preko 69 metara, tri preko 68, jedan blizu 67 i najkraći od 64,60 m.

“Željela sam večeras postati prvakinjom, to nije tajna. Naporno sam trenirala, dala sve od sebe za pobjedu. Teško je prihvatiti kad si u dobroj formi, a ne osvojiš zlato”, rekla je tužna Allman, ali je i pohvalila sunarodnjakinju:

“Osjećam se ponosno što sam na postolju zajedno s Laulaugom, dvije Amerikanke kao prva i druga.”