U razgovoru za Sport Klub govori o kraju trenerskog puta, posebnoj vezi s Dalićem te o još jednom trijumfu hrvatske reprezentacije – odlasku na Svjetsko prvenstvo 2026. godine.

Osim o razlozima odlaska u trenersku mirovinu (razlog je obitelj i činjenica da ima unuka) te trenerskim počecima u Varaždinu, malo je poznato kako je upravo Branko Ivanković ‘otkrio’ Zlatka Dalića, ali kao igrača. I kako se kasnije povijest poigrala Dalić je kao hrvatski izbornik ispisao povijest Hrvatske iako je stigao u tišini.

„Mislim da uopće ne možemo komparirati Dalića s bilo kime jer je napravio čudesne rezultate s jednom malom Hrvatskom. Prije svega želim istaknuti da je Dalić odličan trener kojem je plus što ima jednu socijalnu inteligenciju gdje vrlo lako se adaptira u postojeće uvjete. Radio je u različitim klubovima u Hrvatskoj, radio je u Albaniji, radio je u Saudijskoj Arabiji i Emiratima gdje se bilo potrebno priviknuti i adaptirati i na novu kulturu, na novu tradiciju, na novu religiju… sve ako želiš opstati, a on je i tamo ostvario sjajne rezultate, od toga da je bio prvak Emirata, da je igrao finale Azijske Lige prvaka i iza njega su postojale reference koje su na neki način davale optimizam da on može uspjeti s reprezentacijom. Eto, sjajno se snašao, pronašao je kontakt s igračima, a to je vidljivo i nakon 100 utakmica na klupi. Koliko je euforije i veselja donio i kakav fantastičan uspjeh je postigao da je jasno, iako bi svi mi htjeli da netko ostvari još bolji uspjeh, ali objektivno će to bi jako, jako teško nadmašiti.“

Mnoge zanima kakav je bio igrač i što se u njemu vidjeli kad ste ga doveli u Varteks iz Varaždina?

„Da, ja sam ga doveo u Varaždin, točnije u Varteks iz Veleža, a pratio sam ga i kao igrača Hajduka. Malo sam ga snimio i nakon toga smo obavili razgovor, a meni je izuzetno važno bilo imati karakterne igrače, one koji imaju dobru glavu. Tako sam birao igrače i kod njega se nisam dvojio hoću li pogriješiti. Evo vam jedan detalj kakav je on po prirodni vođa. Igrali smo utakmicu sa Osijekom kod kuće i gubimo 1:2 na poluvremenu. U tom momentu on podigne igrače u svlačionici tijekom pauze iako nije bio kapetan. Tad je već pokazao liderske sposobnosti, a na kraju smo dobili 4:2 tu utakmicu.“

Nema razgovora s Ivankovićem, a da posebna tema nije Miroslav Ćiro Blažević, ‘trener svih trenera.’ No, nekako se stalno vraćamo na 1998. i hrvatsku nogometu reprezentaciju gdje ste na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj bili pomoćnik Ćiri u povijesnom uspjehu i osvajanju brončane medalje?

„Gospodin Blažević imao je ogromni nogometni utjecaj na mene. Kroz njegova nogometna znanja, kroz njegova životna iskustva puno sam toga prošao. Naša suradnja je počela 1994. kad je bio trener Dinama i kad je postao izbornik. Ja sam bio trener Varteksa tako da smo se na sportskom polju susretali i on je očito prepoznao moj rad koji je već onda bio zapažen. Ćiro je u toj nekakvoj konkurenciji mene izabrao za asistenta i to je moja nevjerojatna sreća, što sam imao prilike raditi u reprezentaciji i u klubu istovremeno. Tako sam mogao savladati metodologiju rada, klupskog i reprezentativnog, a što je najvažnije u svemu tome – imao sam prilike biti u bazi i na izvoru formiranja Vatrenih gdje sam mogao vidjeti razinu selekcija i kvalitete igrača koji su igrali u svjetskim klubovima od Milana, Reala, Intera, Chelseaja…“

Posebna tema bio je i zagrebački Dinamo. Malo ljudi da ste vlasnik jednog nevjerojatnog rekorda od 28 prvenstvenih pobjeda u nizu. To je nešto što je danas mnogima nedostižno?

„Strašno sam ponosan na taj učinak od 28 prvenstvenih pobjeda u nizu, to je zaista jedan sjajan rezultat. Čak smo bili blizu i svjetskom rekordu koji drži Benfica iz 60-ih godina s onom svojom sjajnom generacijom koja je 29 puta pobijedila. Mi smo imali priliku i to baš u Varaždinu, ali smo izgubili od Varteksa 4:3, Mumlek je zabio gol u 92. minuti iz slobodnog udarca tako da taj rekord nismo ostvarili…”

Luka Modrića ste kao mladog vodili u Dinamu, a kao i svi pratite njegovu karijeru koja još uvijek traje. Da vam je tad netko rekao da će Modrić još uvijek igrati 2025. i sve živo od trofeja osvojiti, što biste rekli?

„Strašno sam ponosan što sam bio dio njegove igračke karijere, što sam mu bio trener i što sam imao sam čast raditi s njim. Ako se sjećate jednog detalja kad smo igrali s Werderom, pitali su me tko je bolji, Diego – koji je već bio zvijezda ili Modrić? Ja sam, naravno, rekao da je Modrić bolji! Eto, predvidio sam mu sjajnu karijeru s obzirom na njegove radne navike jer on je od prvih dana volio tu ozbiljnost i zato mu karijere traje tako dugo. No, nisam očekivao da će postaviti mnoge rekorde koje je postavio… Znate, kod njega novac nije taj koji ga pokreće nego upravo ovi drugi puno kvalitetniji motivi, priznanja i rekordi.“

HNL i njegov bivši klub Dinamo, koji ima potpuno novu momčad te novog trenera Kovačevića, bili su posebna tema:

„Što se tiče Kovačevića te prije svega Dinama i ja sam, navodim svoj osobni primjer, imao situaciju da ’92. i ’93. dva puta mijenjam gotovo cijelu momčad. U tim situacijama trena raditi na pozitivnoj atmosferi u momčadi i mislim da je to jedan od razloga za ovakve oscilacije u Dinamu. Krenuli su dobro na početku da bi kasnije došlo do tih objektivno malih problema. No, Dinamo je veliki klub i kad dođe takva grupa od 15-16 novih igrača, nije lako stvoriti atmosferu, koja je vrlo važna, kako u klubu tako i u reprezentaciji. Tako nešto napravio je Ćiro Blažević, slično je napravio i Dalić.“