To je bila ključna Dinamova utakmica u Ligi prvaka ove jesni/zime. Slovan i Celtic su klubovi koji nude prigodu, ali domaća liga postaje 'minsko polje'

Uoči bitke u Salzburga visilo je jedno od ključnih pitanja što se Lige prvaka tiče – koliko je dobar Dinamo? Svi smo znali da dugogodišnji austrijski prvak u ‘slobodnom padu’, da nema nekadašnja ‘krila’, da ima novog trenera i neku novu filozofiju nogometne igre. Ali, gledajući blisku prošlost – to je zapravo suparnik po mjeri. Nije neki div iz Lige petice, ili netko kao potentni Monaco ili lisabonski Sporting, već viceprvak jedne nogometne zemlje s kojom se u klupskom smislu možemo komparirati.

Nenad Bjelica je iz ‘svečane lože’ prvi put srušio Salzburg u osmom pokušaju kao trener, pripremivši utakmicu tako da Austrijanci ne vode igru. Obrana i bokovi su morali biti spremni na „salzburški gegenpressing”, Mišić da bude još jedna ‘rampa’, a Dinamovom dvojcu o kojem bruje svjetski nogometni agenti nakon Monaca i Poljske da još jednom manifestiraju taj talent. Od Sandra Kulenovića se pak tražila ta dubina i da dođe u – šansu.

Što je Bjelica tražio u najvećoj mjeri je dobio. Sjajnog Stefana Ristovskog koji dva puta asistirao, ali ‘tukao se’ i poslovično odigrao do posljednjeg daha. Uža obrana je obavila posao bez velike muke, a Nevistić je obranio jedan jedini austrijski zicer. Mišić je odigrao još jednom prepametno, a Baturina više, a Petar Sučić manje još jednom su uspjeli imati kontrolu, te bili stalna prijetnja za krhku momčad bivšeg Kloppovog asistenta. Dobio je osječki strateg što želio i od Kuleta iz Travnog. Dvije šanse, gol i zarađeno isključenje. Sasvim dovoljno da se kod Hasana u Azzuru pije sve do jutra. I s pol noge ‘doktor’ Petko začinio je posebnu večer pred 1500 sjajnih Bad Blue Boysa.

Trebalo je čekati 26 godina na novu gostujuću pobjedu u Ligi prvaka, da ima posebnu simboliku pobrinuo se Velimir Zajec. Srušio je te 1998. godine Ajax kao trener, a danas kao predsjednik kluba mogao je nazdraviti novoj pobjedi i ‘bonusu’ od 2,1 milijun eura. Više od milijuna važni su bodovi koji Dinamu otvaraju horizont nokaut faze lige prvaka. Četiri boda su na kontu, osam ili devet trebalo bi biti dovoljno da se na kraju plasira momčad do 24. mjesta.

U gradu umjetnosti Dinamo je još jednom predstavio u Baturini, Sučiću, Stojkoviću i Kačavedni jedan dar koji ima malo momčadi. Bogatstvo koje sad treba pravilno voditi i usmjeravati, pritom kao kap vode na dlanu čuvati svakog svog igrača koji, a to je vidljivo igra za Dinamo za srcem. I oko kluba je sve nekako plavije, ljepše, 50.000 tisuća članova, uprava i igrači su sve bliže svom puku koji je godinama trpio torturu ali danas ponovno može biti – sretan.

A za što bolji Dinamov rezultat u Ligi prvaka sve više navija i Gennaro Gattuso. Mudri i lukavi Talijan se primirio i samo gleda prema Osijeku, Koprivnici, Varaždinu, Puli, Rijeci i nada se da će se Bjelica i Modri pošteno ižmikati u elitnoj i redizajniranoj Ligi prvaka. Ne vjerujem da je Bjelica naivan, ima sad već dosta iskustva, u domaćem ga prvenstvu čeka ‘minsko polje’. Sve je to divno i krasno u Europi, ali ako pitate Velimira Zajeca koji trofej jedno želi – to je onaj namijenjen prvaku Hrvatske. Jer to vodi do ‘zlatne koke.