Povratak Nikole Kalinića u Hajduk dobro je uzdrmao HNL scenu. Mjesecima se već pričalo da je to sigurna stvar, u zadnje vrijeme stvari su malo usporile, ali samo naizgled. U nedjelju malo prije ponoći klub s Poljuda i službeno je objavio da je sve dogovoreno i da se Nikola vraća kući. A to znači samo jedno - juriš na duplu krunu!

Dovođenjem Nikole Kalinića Hajduk je još jednom pokazao da misli ozbiljno. Predsjednik Uprave Lukša Jakobušić i sportski direktor Mindaugas Nikoličius znaju posao i rade ga u tišini. Što su za zimski prijelazni rok obećali, to su i ostvarili. Pojačali su se na kritičnim pozicijama stopera, desnog beka, veznog i napadača.

Ferro, Dino Mikanović, Lukas Grgić i sada Kalinić zaokružuju prijelazni rok iz snova, iako je posve jasno kako je baš Kalinić kao goruća želja navijača bio taj pravi ‘kapitalac’ kojemu su se svi nadali.

Kad je tu Kalinić, a otprije i Marko Livaja, tko kaže da u skoroj budućnosti u Poljud neće doći i Ivan Perišić? Možda prije nove sezone, možda u neko doba tijekom sljedeće, no svakako više ništa nije nemoguće kad su Jakobušić i Nikoličius u pitanju. U 13 mjeseci zajedničke suradnje napravili su čudo.

Hajduk je sada, barem na papiru, ispred Osijeka i Rijeke, a neki će reći i da je ‘prešišao’ Dinamo. Pravo stanje znat ćemo nakon derbija s Rijekom krajem veljače i s Dinamom u ožujku.

Imena sama po sebi, pa makar ona bila tako zvučna kao što su Livaja, Kalinić i Krovinović, ne jamče uspjeh. Da je tako, onda PSG nikad ne bi ispao iz kupa od Nice i već bi odavno osvojio Ligu prvaka, a Manchester United bi dominirao nakon povratka Cristiana Ronalda.

Tako će i Hajdukov trener Valdas Dambrauskas morati pronaći pravi balans između obrane i napada, s čime se Hajduk znao mučiti u prvom dijelu sezone, i uspostaviti pravu kemiju u momčadi.

Svakako, s Kalinićem dobiva opciju više u taktičkim kombinacijama. Može ostati u formaciji 3-4-1-2 koja je funkcionirala savršeno u Velikoj Gorici, s Krovinovićem na poziciji polušpica kojom ga je upravo Litavac preporodio, te s Livajom i Kalinićem u napadu, što je tandem iz snova.

Međutim, Dambrauskasov favorit je 4-2-3-1. Ako bi se odlučio vratiti toj formaciji, prvo bi morao otpasti jedan od trojice stopera (Ferro, Elez ili Katić), dok bi prema naprijed Livaja ili Krovinović vjerojatno morali igrati na pozicijama koje im nisu prirodne. Ako bi Kalinić bio siguran u vrhu napada, tada bi Livaja mogao na polušpicu, a Krovinović na krilo ili natrag na zadnjeg veznog, gdje je ipak manje opasan. Mogao bi Krovinović i ostati iza Kalinića, ali bi tada Livaja morao na krilo. Postoji i opcija 4-3-1-2 u kojoj bi tri najbolja igrača (Krovinović, Livaja i Kalinić) zadržala svoje uobičajene pozicije…

U svakom slučaju, s kvalitetnim igračima sve je lakše, pa će tako i Dambrauskas imati slatke brige. Na njegovu odluku o formaciji ovisit će dosta i stanje i forma krilnih igrača.

Da je Hajduk odradio fantastičan zimski rok, pokazuje ne samo lista dolazaka, već i odlazaka. Kojih odlazaka, pitate se? E, upravo to. Nikog od ključnih igrača Hajduk nije izgubio, čak je odbio i ponudu za Jana Mlakara iz talijanske Pise.

No evidentno je da će, s obzirom na povećana ulaganja u momčad morati nekog i prodati. Možda ne sada odmah, ali na ljeto gotovo sigurno. Pogotovo ako se ne osvoji ni jedan trofej, što bi u sadašnjim okolnostima bio totalni podbačaj.

Glavni se kandidati za prodaju nekako doimaju Stipe Biuk i Marin Ljubičić, dvojica nadarenih mladih igrača koja su na velikoj cijeni, a sada dobivaju još žešću konkurenciju i neće im se biti nimalo lako nametnuti. Eto i njima sada velikog izazova, tim više što se Biuk muči s formom, a Ljubičić najčešće dijeli minutažu s Mlakarom.

Poslije svega što su Jakobušić i Nikoličius napravili i načina na koji su transformirali ovaj Hajduk, jasno je da se ide ‘all in’, na rezultat sada, jer dovođenje 34-godišnjeg Kalinića ne možemo tretirati kao zalog za daleku budućnost, već za sadašnjost.

I da, odabrali smo množinu umjesto jednine. Lov na trofeje, a ne trofej, jer ovaj Hajduk mora ganjati oba pokala. Kup je apsolutni imperativ jer je u njemu Bijelima sve posloženo. Čak i bez Kalinića bio bi kiks to ne osvojiti. U polufinalu imaju Goricu doma i onda finale opet na Poljudu. Neovisno o suparniku (Rijeka ili Osijek), to je šansa koja se ne smije propustiti.

A prvenstvo? E, tu će biti malo teže jer i Dinamo je jak, stabilizirao se, a ni Osijek i Rijeka sigurno neće olako prihvatiti ulogu nepristranih promatrača.

Sve osim barem jednog trofeja bila bi za Hajduk prava katastrofa, no nakon povratka Nikole Kalinića gotovo nitko kome je bijela boja bliska više uopće ne dvoji – krajem proljeća u Splitu će se sigurno slaviti!