Hajduk je iznenađujuće poražen na gostovanju kod Gorice

Nakon euforičnog ulaska u sezonu s pet pobjeda iz jednako toliko utakmica, splitski Hajduk zaredao je dva šokantna poraza protiv Istre na Poljudu, a potom i na gostovanju kod Gorice.

Prednost koju je Hajduk imao pred Dinamom, gotovo se potpuno istopila, a u Splitu su alarmi za uzbunu upaljeni.

Komentar i svoje viđenje utakmice podijelio je Hrvoje Vejić za Dalmatinski portal.

Dakle, Hajduk je stigao u Goricu nakon šokantnog poraza od Istre na Poljudu i reprezentativne pauze, u kojoj su se izvlačile pouke i naporno se radilo na otklanjanju pogrešaka koje su se dogodile, bar su takve izjave bile u najavi utakmice. Tako da je očekivano bilo da ćemo gledati goropadni Hajduk, kojem se dogodio loš dan i koji se želi odmah vratiti pobjedama i šampionskim ambicijama, što je bilo jako bitno pred dvije utakmice doma protiv dragih sportskih prijatelja iz Zagreba.

I što smo vidjeli? Rezime bi bio – Hajduk je prvo poluvrijeme  bili loš, a drugom je dosta pao.

Leko je izveo sastav koji je bio donekle očekivan, Uremović je debitirao, a u prvih 11 smo vidjeli mladog Brajkovića, što samo po sebi govori koliko je Leko zadovoljan igrom naših krilnih igrača. Prvih dvadestak minuta je to na nešto i ličilo, ali više zbog mrtve Gorice, nego zbog neke naše smislene igre. Imali smo par šansi, nevjerojatan promašaj Sahitija, dobru priliku Livaje. I Gorica je zaprijetila, ali rijetko je to na terenu izgledalo kao sport koji se zove moderni nogomet. Do poluvremena je Gorica već preuzela posjed, osjetivši da Hajduk ne može hodati, doslovno.

U drugo poluvrijeme Leko ulazi s izmjenom, (iako ih je trebalo biti bar 3), Brajković izlazi, ulazi Čuić, a Livaja se pomjera lijevo, ali malo toga se na terenu mijenja. Ovo je bila utakmica koju trebaš dobiti na mišiće, na 1:0 iz prekida i baš Šarlija zabija, tj. lopta koristi njegovu glavu kako bi ušla u gol, ali tko te pita. I Hajduk vodi, to je to, samo rezultat je bitan, sve ostalo će se zaboraviti.

Ali onda neobjašnjivo povlačenje. Hajduk se povlači u niski blok i čeka neku tranziciju. Ako je to planski, da se zatvara utakmica i pokušava riješiti kroz neku brzu tranziciju, to je potpuno pogrešna odluka ako su ti u igri Livaja i Čuić naprijed, jer jednostavno ne mogu to odraditi. A ako nije planski, nego tzv. podsvjesno povlačenje, onda je još gore, jer govori o karakteru ovih momaka, koji sigurno nije pobjednički, jer protiv ovakvih protivnika Hajduk mora igrati na još jedan gol, sve ostalo je teški luzerski mentalitet. Nećete tako ništa osvojiti.

I naravno, stiže jedan, pa drugi gol, toliko smiješni i naivni, ali očekivani za nekog tko nogomet prati, jer lopta te kazni, pa prođe kroz noge u malu mrežu, pa nakon par minuta kroz šumu nogu u gol, jer niste zaslužili ništa osim poraza.

I onda slušam, vozeći se, na radiju, bilo je vruće, teren nije bio baš najbolji i mislim se, ma koga vi, da oprostite, j…..

Sramotna partija Hajduka, baš sramotna u ovom trenutku, kojom su pokvarili sve dobro što se napravilo prvih pet kola.

Ali za kraj ću citirati jednog mog prijatelja koji voli reći: ‘Bilo je puno gorih situacija, pa se nismo izvukli’.