Nakon što je HNK Šibenik uskraćivanjem licence praktički izbačen u 3.HNL-jug, ili četvrti rang hrvatskog nogometa, uslijedio je prvo šok, a potom i ogorčenje svih navijača i onih kojima je draga narančasta boja. Od tada je prošlo već desetak dana, u javnosti se dosta toga komentiralo, traže se krivci za ovaj najveći sunovrat šibenskog kluba u njegovoj 93.godišnjoj povijesti. Svatko ima neku svoju istinu, najčešće se kao glavni krivac (s pravom) označava vlasnik Željko Karajica, čija sva 3 kluba iz SEH grupacije su ispala u niže lige, zaziva se čak i ulazak nadležnih institucija u klub koji bi trebali pročešljati način upravljanja prihodima, gdje se i na koji način trošila sredstva...koja nisu bila baš zanemariva.

Ne štedi se ni gradska politika kojoj se zamjera najviše (o)laka prodaja i predaja kluba prvim privatnim vlasnicima, tada Kolumbijcima, nakon čega se Šibenik nije usrećio ni s drugim ulagačima; od obitelji Jurić, a posebno s ovom još uvijek aktualnom vlasničkom garniturom na čelu s njemačkim Hrvatom Željkom Karajicom. Ima onih koji krivca za propast vide i u HNS-u, koji po njima svoje ustrajanje i zakonsku revnost provodi parcijalno, odnosno da se štite veliki na uštrb malih, te da se promoviraju neki drugi klubovi, konkretno Karlovac sa svojim jakim lobijima u savezu…

S oštrim priopćenjem nedavno su izašli i Funcuti, koji nisu targetirali samo jednog krivca, već više njih, između ostalih i skupinu 9-10 igrača koji su svojom prijavom HUNS-u, a potom i HNS-u praktički zadali smrtni udarac klubu sa Šubićevca.

Šibenik je tako doživio sudbinu još nekih poznatih hrvatskih i europskih klubova, poput zaprešićkog Intera koji je morao u stečaj zbog duga dvojici bivših igrača, ili Varteksa, Zadra, Splita… U Europi se dogodilo brojnim velikanima, poput Parme, Glasgow Rangersa…Svi su ti klubovi opet uskrsnuli, na ovaj ili ovaj način, s drugim pravnim temeljima, imenima, ali s naslijeđenim pravima, poviješću, barem što se osjećaja i emocija navijačkog puka tiče.

U slučaju Šibenika još uvijek ima dosta nepoznanica, samo par sati po objavi vijesti iz HNS-a šibenski gradonačelnik je prilično samouvjereno, rekli bismo i neupućeno govorio o muljatorima, o tome kako Grad nema svoj dio odgovornosti za novonastalo stanje, pritom najavivši povratak u elitu za 2 godine?! Doduše, nekoliko dana kasnije Željko Burić je malo aterirao, promijenio svoj narativ, počevši pričati o Šibeniku koji će ipak krenuti od 3.HNL…oduzimanju koncesije privatnom vlasniku što se tiče upravljanja infrastrukture (stadion Šubićevac, teren u Crnici).

Sve do prije nekoliko dana nije se oglašavao ni logično najprozvaniji u cijeloj ovoj priči gazda kluba Željko Karajica. No, kako doznajemo njemački Hrvat u četvrtak je najavio svoj dolazak u Šibenik gdje bi se trebao održati sastanak s predstavnicima grada. Pretpostavljamo da bi se nakon tog sastanka trebalo konačno znati nešto više oko sudbine šibenskog kluba.

Gdje će igrati Šibenik u novoj sezoni, u kojoj ligi, ako se ide u stečaj i novi klub to znači da se kreće od najnižeg ranga, ŽNL-a, u društvu s Dinarom iz Knina, drniškim DOŠK-om, Janjevom, Rudarom iz Siverića… U zadnje vrijeme se spominje i neka mogućnost da novi klub, ipak ostane u 3.HNL-jug, ali za to mu navodno treba suglasnost svih ostalih klubova tog ranga, iz koje se ne bi prvu godinu moglo napredovati u viši rang. U toj ligi su sada i Zadar, a vjerojatno i Hajduk 2, pa bi mogli barem gledati nove, stare dalmatinske derbije…

Koliki su dugovi Šibenika?

Ono što se ne zna, a jako je važno, ako ne i ključno u toj priči je koliki su zapravo dugovi HNK Šibenik. Kakva je struktura duga, međusobni odnosi partnera Karajica – Brašić – Dramac, trojca koji je svatko na svoj način ulagao u klub.

Zavisno o rješenju ovog stanja s pravom se postavlja pitanje što će biti s ljudima koji su zaposlenici u klubu, neki gotovo i čitav radni i životni vijek ostavili na Šubićevcu. Hoće li sudbinu kluba dijeliti i mlađi uzrasti, koji su uz seniore i njihovu veliku borbu za ostanak jedina svijetla točka kluba. Prema neslužbenim vijestima HNS ne bi dirao omladinski pogon sa Šubićevca, sve selekcije bi zadržale rangove natjecanja u kojima se natječu. A, podsjetimo, juniori su zadržali prvoligaški status u 1.HNL, dok su kadeti i pioniri na najboljem putu da to ostvare (igraju ove subote kvalifikacije s vršnjacima Solina). Škola nogometa i omladinski pogon trebali bi biti temelj nekog novog početka, novog uskrsnuća šibenskog nogometa, koji je jednom već proživljavao sličnu sudbinu, kada ga je HNS također gurnuo iz 2.HNL u treći rang, iz kojeg mu je trebalo čak 7 godina da se vrati u elitu. A sada je doživio još goru, težu sudbinu, i trebat će godina i godina čekanja, ali ponajprije pametnog promišljanja, da se Šibenik vrati tamo gdje mu mnogi kažu da pripada – a to je elitni rang hrvatskog nogometa. HNL-u treba Šibenik, Šibenik treba HNL, ali jedan zdravi, jaki, Šibenik koji će danas, sutra biti respektabilan član HR nogometnog pokreta, s normalnim, iskrenim vlasnicima bez fige u džepu, koji će znati od kluba osnovanog daleke 1932., i koji je iznjedrio čak 12 reprezentativaca stvoriti zdrav, sportski kolektiv, samoodrživ, primamljiv mnogima. Dok to vrijeme ne dođe i ako dođe, navijačima ostaje samo nada, i sjećanje na neke ljepše dane šibenskog nogometa.

Perić, Božić, Morrison predvode kolonu odlazaka

Dok se s nestrpljenjem očekuje rješenje rebusa zvanog – budućnost HNK Šibenik, sa Šubićevca je krenuo očekivani val odlazaka prvoligaškog igračkog kadra. Prvi su sidro digli Morrison Agyemang koji je potpisao za Charlotte (MLS), Stefan Perić je otišao u Goricu, Ivan Božić se povezuje s nekim domaćim prvoligašima, Laća s Osijekom, Gržan s Belupom, kapetan Ivan Santini ima mnogo ponuda, jedna od njih je navodno i ona Hajdukova…U svakom slučaju šibenski igrači bit će vruća roba ovog ljetnog mercata, što zbog kvalitete, što zbog činjenice da su više-manje svi slobodni… Navali narode, reklo bi se…